Dana 13. i 14. juna 1992. godine, 114 građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti odvedeno je iz svojih kuća. Svi su bili civili i svi su pobijeni pored gradske deponije Uborak i na obližnjem lokalitetu Sutina. Većina građana je odvedena iz atomskog skloništa u naselju Zalik u Mostaru.
Ove zločine počinile su srpske paravojne snage, potpomognute jedinicama JNA. Ti civili su u periodu od kraja maja pa do samog strijeljanja zarobljavani, maltretirani i mučeni u svlačionici u Vrapčićima, u gradskoj mrtvačnici i u bivšoj Predionici. Dana 13. juna 1992. godine 26 civila strijeljano je na lokalitetu Sutina, dok je u noći između 13. i 14. juna, kod gradske deponije Uborak ubijeno 88 ljudi.
Žrtve su zatrpane naslagama smeća na deponiji Uborak. Na taj način pokušano je prikrivanje zločina.
Predmet o tom zločinu je prebačen iz mostarskog pravosuđa u Sarajevo, u Sud BiH. Tužilaštvo BiH do danas nije podiglo nijednu optužnicu.
Prošle godine je u 70-oj godini života preminuo Redžep Karišik, jedini preživjeli svjedok ovog masovnog smaknuća Bošnjaka i Hrvata.
“Lisice kojima je bio vezan 1992. godine ostavio je u trajno sjećanje Muzeju žrtava zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu”, rekao je Adnin Hasić, predsjednik Udruženja porodica ubijenih na Uborku i Sutini 1992.
Karišik je svjedočio u Hagu o opsadi, okupaciji i zločinu nad civilima Mostara i Hercegovine, prvom većem masovnom zločinu počinjenom na prostoru Bosne i Hercegovine.
Jedan od rijetkih koji je neprestano pisao o tom zločinu nad sugrađanima Mostarcima bio je rahmetli dr. Suad Ćupina, karate šampion i trener reprezentacije Bosne i Hercegovine. Isticao je kako će njegova borba i borba porodica žrtava za pravdom i kaznom za zločince trajat dok pravosudne institucije ne počnu raditi svoj posao. Nije doživio pravdu, kao što nisu ni familije ubijenih.
Uborak je bez istrage, iako je bio prva otkrivena masovna grobnica u BiH.
