“Užasavam se, ali se ne čudim. Ne mogu zdravu djecu rađati bolesna društva”,
rekao je akademik Abdulah Sidran nakon vijesti o zločinu u beogradskoj školi.
“Naš udžbenik historije je predvojnička obuka za sljedeći rat”, rekao je jedan nastavnik na protestima u Beogradu.
“On (ubica) je bio jedno razmaženo, obijesno i monstruozno dijete”, komentarisala je majka djevojčice koja je bila na spisku ubice.
Ovo su tri značajne izjave od momenta kada se desilo jedan od najstrašnijih, slobodno se može i reći terorističkih napada u historiji balkanskih država.
Ubistvo nedužne djece i to rukom četrnaestogodišnjeg ubice. Sina elite srbijanskog društva. Treniranog poput vojnog komandosa. Sa više municije nego što nosi policajac na ulici. Sa ispaljenih 57 metaka u tijela nesretnih žrtava.
Krajem devedesetih u jednom beogradskom trileru glumac Voja Brajović govori historijski monolog koji na najbolji način oslikava svu bolest društva u kojem živi:
“Balkan je guzica Evrope, Srbija je šupak na njoj, a Beograd hemoroid koji krvari na tom šupku.”
Kao roditelj 4 odrasla sina, moja najveća spoznaja je da djeca puno bolje poznaju psihu svojih roditelja nego roditelji djece.
Djeca tačno znaju koja je crvena linija (ako uopšte postoji) preko koje roditelji ne mogu i ne smiju proći.
Znajući to, svojoj djeci sam ne jednom rekao:
“Iz svih problema vas izvlačim i moji ste osim u dva slučaja: silovanja i planiranog i svjesnog ubistva nemoćne osobe. Ako bi to učinili, više niste moji i nije više ni moj život. Vi ste me time ubili.
Naravno, bolest društva kreće od bolesti i gubljenja svih ljudskih standarda pojedinca.
U Srbiji kriminalac obilazi škole kao da je akademik. Idol mladih srbijanskih djevojaka, udata, snima porno uradak sa svojim ljubavnikom dok joj dvije kćerkice spavaju u susjednoj sobi.
Zadruge, reality show, najgore smeće Zapada je TV realnost.
Srbija i Beograd su društvo koje mora ići na potpuno resetovanje. Ne može se očekivati nikakva sreća tog društva dok je glavna referenca za izbor sadašnjeg predsjednika bila njegova monstruozna izjava
“Za jednu srpsku glavu, 100 muslimanskih”.
Naša realnost je da su sva balkanska društva u sistemu spojenih posuda. I dobro i zlo se prelijeva iz jednog u drugo.
Iz tog razloga, ako želim dobro svom BiH društvu, ne mogu biti takav idiot da želim zlo srbijanskom. To je glavna poenta mog ljudskog odnosa prema tragediji koju su doživjeli roditelji i familije žrtava.
Ne dao Bog nikome.
(Nihad Krupić, roditelj, pisac i publicist)
