Godina dana susjeda Milanovića

Godina dana susjeda Milanovića

Ubrzo nakon što je 19. februara 2020. g. Zoran Milanović preuzeo dužnost predsjednika Republike Hrvatske, svi su mislili da znaju koga su dobili: ljevičari – lijevo liberalnog predsjednika, desnica – državnog neprijatelja broj jedan.

A onda se ubrzo sve stubokom preokreulo, predsjednik kojega je izabrala ljevica, postaje idol desnice! Ljevica izgubila “svog Zokija.”

Regija, prvenstveno Bosna i Hercegovina, očekivala pomiritelja, a dočekala – “light Tuđmana.”
Milanović ubrzo, kako su procijenili neki politički analitičari, pokazuje neku crtu nesklonosti prema svemu istočnije od Hrvatske: Bosna, čaršija, orijentalizam….

Paternalizam u ponašanju prema BiH postaje sve očitiji i agresivniji. Milanović se postavlja kao novokomponirani zaštitnik bh Hrvata, stalno ističe njihovu “ugroženost”, preglasavanje, “zulum” koji nad njima provode Bošnjaci, drugi nema tko. S Dodikom je dobar, ugošćava ga u Zagrebu, gdje zajedno dogovaraju kako da s Čovićem i dalje rade na unutarnjoj podjeli i razgradnji BiH. Sve s izgovorim da ne žele građansku Bosnu i Hercegovinu, jer bi se u njoj i dalje nastavljalo preglasavanje i ugroženost bh Hrvata, što je samo proziran izgovor. Istina je ne da ne žele samo suvremenu evropsku građansku Bosnu i Hercegovinu, nego je ne žele nikakvu, zagovarajući otvoreni separatizam.

To Milanovića sve više približava desnici i u Hrvatskoj i u Hercegovini. Nakon što je dodijelio odličje generalu HVO-a, u Bosni optuženom za ratne zločine, definitivno postaje ikona desnice, jer je “prvi hrvatski predsjednik koji se tako nešto usudio”.

A tek kada je počeo “sotonizirati” Željka Komšića da je i nelegalni, i nelegitimni i samozvani predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH, ili da Bosni “prvo treba sapun, pa onda parfem”, pa mu se “fućka na reakcije iz Sarajeva”, desničarsko oduševljenje Milanovićem doseže nacionalistički delirij. Takva kruta, opasna Milanovićeva politika prema Bosni, i u njegovim dojučerašnjim lijevim političkim krugovima u Hrvatskoj nazvana je – novim tuđmanizmom, a Milanović dobio epitet “light Tuđman “.

Drugim riječima, podjela Bosne mirnim putem.

Zanimljiv je taj put od mržnje do ljubavi između predsjednika Milanovića i desnice, čak i one najrigidnije, prvo ga smatrali državnim neprijateljem broj jedan, kada je napuštao obilježavanje ratnih obljetnica zbog ustaških znakovlja, kada je rekao da ploču sa ZDS-om “treba baciti”, a onda dolazi sporno odlikovanje u Kninu, na obljetnici “Oluje” generalu HVO-a, optuženom za ratne zločine, i desnica dobija novog idola, kojemu se nije nadala.

Milanović od dr. Jackylla, za desnicu postaje mr. Hyde. U približavanju i dodvoravanju desnici, mnogi vide pripreme za drugi mandat, i pokušaj proširenja “glasačkog bazena”, u kojem bi, kako se spekulira, mogao uzeti mnoge glasove HDZ-u. Morao bi razmisliti o činjenici da će u taj bazen na sljedećim izborima HDZ sigurno ubaciti neku od svojih brojnih ajkula.
Ne svađa se Milanović samo s Bosnom, i kod kuće se posvađao s kim god je stigao, fajtovi i javne svađe s premijerom, s ministrima, od koje je neke nazivao “magarcima”, svađa se s političkim polusvijetom, sa svim mogućim udrugama, polemizira s nekima ispod svoje razine.
Ima Milanović i dobrih strana, otvara, nameće mnoge teme u javnom prostoru u ime onih, koji nemaju ‘tu snagu u javnosti’, kako je obećao u kampanji. Kritizirao je nezakoniti rad Stožera za borbu protiv korone, ukazivao na korupciju. Napada k’ o korona, u valovima. Neki su ga zbog nagle naravi nazvali „tajfun s Pantovčaka“, “divlji samokres”, koji opali kad se sjeti, pa, koga pogodi.

Na prigovore zbog nekih svojih postupaka i karaktera, da je bahat, lakonski odgovara: „Znali ste koga birate, ne znate me od jučer“. Oni koji ga uspoređuju s Kolindom kažu : „Oboje loši, na različite načine“.

Milanović je uplovio na Pantovčak u brodu socijaldemokracije, a onda ga, odmah nakon izlaska na kopno potopio. Rok trajanja podrške desnice će trajati samo do izbora. Misli li Milanović da se stvarno ima gdje vratiti nastavi li ovo sumorno desničarenje?

(Nada Al Isa)