Šta se događa u Platformi za progres
Kako ne zauzeti gard prema osobama, koje se ne drže svojih riječi, svojih proklamovanih principa, a bave se politikom i žele da mjenjaju društvo i državu. Kako se ne zabrinuti, da sutra, takvi mogu dobiti značajne pozicije u vlasti! Moja današnja tema je g-din Mirsad Hadžikadić.
U Platfomu za progres, stranku, koju trenutno vodi Mirsad, sam ušao odmah po osnivanju. Ušao sam srcem i željom za stvarnim promjenama koje nam očigledno trebaju. Priča je bila predobra, mada, djelovala je malo nestvarno. Jer, kako to, da se odjednom pojavi, tako uspješna, ugledna i bogata osoba iz Amerike na ovim prostorima i da nam počne čitati misli. Nama, koji smo svjesni, da ovo u državi, malo šta valja. Ipak, mi smo bili ti, koji su (u prvim redovima) nosili transparente po protestnim šetnjama od Mostara do Bihaća. Također smo morali i da odbijamo stalne napade na Mirsada, koji su dolazili sa svih strana.
Kako je vrijeme odmicalo i kako sam počeo da uviđam, da neke strvari i nisu u redu, počeo sam pisati e-mailove, koje sam prosljeđivao svim bitnim organima i tijelima unutar Platforme za progres. Vremenom su i drugi članovi Platforme, koji su također primjetili da neke stvari ne štimaju, počeli da pišu o dešavanjima unutar organizacije. Napisano je preko 200 e-mailova i poslato na blizu 100 e-mail dresa. Za brojne kritike i sabotiranje rada organa, neprocesuiranje odgovornih, a njemu bliskih ljudi, Mirsad Hadžikadić nikada nije ponudio odgovore. U dva tri navrata se uključio, ali isključivo u svrhu napada na mene (naposljetku me isključio iz stranke). Održali smo i par sastanaka, ali opet bez njegovih odgovora. To je bilo samo u svhu, da se pred članstvom, smiri situacija. Moja najčešća pitanja su se odnosila na (ne)poštivanje principa Platforme za progres:
- Pitao sam ga javno, putem e-mailova, kako to da nam je prvi princip DRŽAVA i njene institucije, kada u svom dvorištu (Platformi) on sabotira rad organa (stranačka zamjena za institucije) i na taj način ruši Platforma za progres (koja je u tom odnosu, paralela državi).Ovih dana, pratimo kako Mirsad ide od jednog do drugog medija i priča o Ustavu, a sam ne poštuje vlastiti Statut. Dakle, ako slijedimo njegove govore u kojima kaže „krenimo od vlastitog dvorišta“, vidimo kako bi to izgledalo ako bi ovom čovjeku povjerili DRŽAVU.
- Drugi princip Platforme je ZNANJE. Već sam pisao na nekim portalima, da je rasturio Politički savjet stranke, što je direktno gaženje ovog principa. Neke članove savjeta je otjerao putem disciplinskog postupka, neki su vidjevši to, sami napustili, a neke je mariginalizovao. Zašto je stranačku (politički najzreliju) pamet pomeo, ako znamo da je Platforma mlada organizacija s politički nezrelim kadrom. Odgovor leži u njegovom egu i strahu da će neko pretendovati na njegovo mjesto, mada o tome nikada nije bilo riječi. Jedino o čemu je bilo riječi su njegovi ispadi pred kamerama, gdje je (bez da ga je prethodno pitao) pozivao Bogičevića da bude koordinator njegovih protesta. Takve gafove, Politički savjet nikada ne bi dozvolio. ZNANJE u Platformi nije dobrodošlo. On izgleda, sve zna!
- Treći princip, koji se najviše gazi, je POŠTENJE. Stalno čujemo kako se zaklanja iza Predsjedništva i drugih organa u Platformi. Činjenice su mnogo drugačije. Prvo, zato što on direkto utiče na to ko će sjediti u Predsjedništvu, jer favorizuje najmanje sposobne da uđu u taj stranački organ. Ti isti se kasnije, svojom odanošću, oduže na druge načine. Da li je to pošteno? Drugo, na sjednicama Predsjedništva, predsjednik svojim uvodnim obraćanjem za tačku dnevnog reda direktno sugeriše kako članovi Predsjedništva trebaju da glasaju. Je li to pošteno? Sa disciplinskim postupcima, koje preko svoje pomoćnice, on (indirektno) vodi, stvari su i mnogo gore. Uvid u svjedočenja koja idu u korist odbrane optuženog zabranjena su i odbrani i Predsjedništvu. Da li je to pošteno? Obećao je da Platforma nikada neće uzimati novac od države (zato je povisio članarine), ipak stvarnost je drugačija, za svaki vijećnički mandat, stranka uzima novac. Jel to pošteno? Ako postoji interes od nepoštenih pojedinaca, on ih štiti od odgovornosti pred organima. Da li je to pošteno?
- MLADI su četvrti princip Platforme. Činjenica je da u Predsjedništvu Platforme ima nekoliko mladih, kao ikebana su, ali ih nema na nižim nivoima, prepušteni su na milost i nemilost svojih lokalnih šefova, koji se gramzivo laktaju za pozicije. MLADI su samo na papiru Platforme.
- ODGOVORNOST bi trebala biti na prvom mjestu. Sama činjenica da je odgovornost na zadnjem, petom mjestu govori i o odnosu unutar Platforme povodom ovog principa. Već sam spominjao kako neki članovi kršili Statut, a zauzimali su visoke funkcije i bili blizu Mirsada. Tražio sam putem organa njihovu odgovornost, Mirsad to nikada nije dozvolio, ali nije ni porekao da su ti članovi Platforme kršili Statut i pravilnike. ODGOVORNOST ne stanuje u Platformi.
Ovo je samo kratki osvrt na Mirsadovo poštovanje vlastitih principa u stranci, a kako bi to izgledalo ako bi taj čovjek dobio vlast možemo samo da zamislimo?!
Možda, kako rekoh na početku, trenutno stanje u državi nije ni blizu dobroga, ali vjerujte mi (po mom iskustvu gledano), da sa Mirsadom može biti mnogo gore. Moje mišljenje je da je karijerista koji gleda samo lične interese, i to nije dobro rješenje za dobrobit države.
Također želim da naglasim, da ni na koji način ne želim ocrniti moju dojučerašnju stranku, kao ni principe zbog kojih sam ušao u nju. Tu je bilo sjajnih ljudi (iako je većina otišla) od kojih sam mnogo naučio. To su ljudi koji su, za razliku od Mirsada, živjeli principe Platforme za progres.
U ovom tekstu se osvrćem samo na osobu, koja se zove Mirsad Hadžikadić. Osobu koja jedno priča, a drugo radi. Pazite, veoma je sposoban, svojom elokventnošću i šarmom da zavede i zavest će još mnoge, međutim, stvarnost njegovog karaktera, nije ni blizu tako šarmantna!
(Suad Đozić)
Prije isključenja: Član Regionalnog Odbora Bosna i
predsjednik Regionalnog tima za komunikacije i marketing Platforme za progres
(Pismo objavljujemo bez uredničkih intervencija)
