Danas je dirigent maestro Mehta Zubin imao svoj 85. rođendan. Rođen je 1936. u Bombaju. Dirigovao je svim najvećim svjetskim filharmonijama i simfonijskim orkestirima.
Strašna epidemija korone je teško i tragično pogodila njegovu domovinu rođenja Indiju i izazvala veliko umiranje. Mi se sjećamo kada je maestro Mehta Zubin 1994. došao u opkoljeno, ubijano i izranjavano Sarajevo. Bio je to čin plemenitosti i hrabrosti, koji se zauvijek urezao u srca Sarajlija.
Glavni grad BiH je bio pod opsadom, izložen stalnim granatiranjima i pod snajperskom vatrom. Tog 19. juna 1994. godine dogodilo se pravo čudo za grad koji je do tada već više od dvije godine bio pod opsadom.
U ruševinama sarajevske Vijećnice održan je koncert Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom maestra Zubina Mehte. Izveden je Mozartov „Rekvijem“. Nastupili su slavni izvođači Hoze Kareras (Jose Carerras), bariton, Ruđero Rajmondi (Ruggero Raimondi) bas-bariton , Sesilija Gazdia (Cecilia Gasdia) sopran i Ildiko Komlosi (Ildiko Komlozi) mecosopran.
I sama Sarajevska filharmonija zbog agresije je prekinula rad na dvije godine i pri tome pretrpjela velike materijalne ali i ljudske gubitke. Ovaj koncert predstavljao je i prekretnicu i novu nadu u njenom održanju.
Maestro Mehta je tada rekao: “Svi smo potpuno poraženi ovim što vidimo. Nadamo se da će nakon našeg odlaska desiti nešto što će uvjeriti nekoga da zaustavi ovo ludilo”.
Mediji su prenijeli radost i uzbuđenje Hidajete Tanković, čelistice Sarajevske filharmonije, koja je za ovu izvedbu posudila instrument, jer je njen probio geler granate:
„Nisam mogla spavati čitava dva dana. Večerašnji koncert mi je životu vratio smisao“
Ustvari, bio je to znak da svijet želi prekinuti agoniju Bosne i Hercegovine. Koncertu su prisustvovali svi važni ljudi BiH, počevši od predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, pa do komandanta UNPROFOR-a britanskog generala Majkla Rouza (Michaela Rosea). Sjedili su jedan pored drugog. I u memoarima Rouza opisan je taj koncert. Taj opis generala govorio je ponajviše o svim zabludama prvo njega pa onda i dijela međunarodne zajednice u BiH. Pošto se i danas suočavamo sa najprimitivnijim lažima od susjeda i komšija vrijedi se uvijek podsjećati, jer su nas njihove zablude uvijek koštale sa novim juršima zla i gubljenjem života.
Čuveni publicista Brendan Simms je zabilježio da je Rouz na Bosance i njihovu u biti „orijentalnu“ kulturu gledao s prezirom.
U svojim zabludama Rouz (Rose) je sa cinizmom gledao na starog bosanskog predsjednika, koji po njemu kao musliman ne prihvata „ozbiljnu muziku“. Pitao se: Otkud njemu taj filing za jedno kršćansko muzičko djelo.
Rouz (Rose), kojeg Bosanci smatraju čovjekom sa ponajviše zabluda o Bošnjacima muslimanima, koji ih je nazivao javno divljacima, kao da je zaboravio da je slušao Filharmoniju u kojoj je sviralo dvije trećine muslimana Bošnjaka.
Promašio je i vrstu djela. Mocartov „Rekvijem“ nije suštinom bio nikakvo kršćansko djelo, nego naručeno ostvarenje, posvećeno odanoj ljubavi jednog austrijskog plemića prema svojoj supruzi.
Uostalom, „Rekvijem“ je simbolično izvođen na mjestu gdje je dvije godine prije spaljeno dva miliona knjiga i 300 rukopisa neprocjenjive vrijednosti. Nestala je prelijepa građevina koja je izazivala divljenje širom svijeta. Takva vrsta simbola bila je za neke nedokučiv smisao.
Rouz je zaključio da je Izetbegoviću nezgodno kao muslimanu slušati dok diriguje jedan Jevrej. I to je bila greška generala. Slavni Zubin Mehta je indijskog porijekla i neko ko je religijski zoroastrijanac. Ta je religija je vrlo bliska islamu. Specifičnosti te male religije je opisivao čak i njemački filozof Fridrih Niče.
Ovaj koncert je privukao pažnju ogromnog broja svjetskih medija i dobio nezapamćen publicitet. Zablude o onome što se dogodilo u Bosni i Hercegovini su se bližile kraju, ali nisu nestajale. I pored izuzetnih ljudi poput maestra Mehte, slavnog Karerasa i drugih svjetski značajnih umjetnika koji su budili svjetsku javnost zbog stravičnih zločina u Bosni i Hercegovini, još uvijek su prevladavali ljudi poput nekih generala koje uporno nisu napuštale zablude.
Godinu dana kasnije dogodio se genocid u Srebrenici. I više nije bilo prostora za bilo kakve igre prevare oko strašnih zločina.
Ovaj grandiozni koncert u srcima Sarajlija nije i neće nikada biti zaboravljen. Za razliku od nekih generala koje ne žele ni spominjati, osim kad baš moraju.
To je bio dan kada su gradom i njegovim domovima odjekivali najljepši zvuci umjesto eksplozija granata koje su sijale smrt. Po društvenim mrežama Bošnjaci čestitali maestru Zubinu Mehti rođendan. Sjećat ćemo se njegovog časnog čina kao poruke da nakon smrti i tragedija mora pobijediti smisao života.
