Jedan od najcjenjenijih intelektualaca današnjice, francuski filozof, pisac i novinar Bernard-Henri Levy oprostio se od Jovana Divjaka, predsjednika Udruženja “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu” i generala Armije Republike BiH.
Levy i general Divjak su se upoznali 27. decembra 1993. tokom posjete rovovima Armije RBiH na Grdonju iznad Sarajeva.
„Prilika da izmjerimo, jednako, Divjakovu popularnost među vojnicima koji su, iznad samog efekta iznenađenja, nezavisno od prvog trenutka zbunjenosti što vide njega, generala da tako nenajavljeno dolazi na to mjesto… Izgleda da odaju gotovo divljenje sinova prema očevima. I prilika, najzad, da besposleni, povedeno dijalog s ljudima koji su svi djeca Sarajeva, usput budi rečeno, 11. Bošnjaka muslimana, pet Srba, dva Hrvata i dva Jugoslovena, skoro srazmjere različitih komponenti sarajevskog otpora“.
Levi sve gleda oštrim galskim okom, rekao bi Richard Holbrooke. Sve je do detalja opisao u devet susreta sa Sarajevom u okruženju. U gotovo svim dolascima uz njega je bio general Divjak koji ga je i štitio od pogibelji granata i snajpera i govorio mu istinu o otporu BiH i Sarajeva i tim danima časti i veličine ljudskih bića.
Sve što je Levy napisao o Sarajevu, stojeći često uz generala Divjaka, može stati u jednu prelijepu rečenicu u njegovom dnevniku „Ljiljani i pepeo“: „Jedino mjesto na svijetu, obuzeto istovremeno duhom i hrabrošću“.
“Jedini čovjek kojeg sam ikad nazvao “moj general”. Zvao se Jovan Divjak. I upravo je umro, u Sarajevu: bio je branitelj i zaštitnik grada; i ostao je, sve do svog posljednjeg dana, njegovo utjelovljenje. Tuga. Bratstvo. I sućut mojim sestrama i braći iz Bosne”, napisao je Levy.
