Uz godišnjice Džemala Bijedića i Branka Mikulića
Bosna i Hercegovina je dala dva predsjednika Vlade bivše Jugoslavije: Džemala Bijedića i Branka Mikulića. Od ukupno deset premijera Jugoslavije, mnogi će se složiti da su upravo Mikulić i Bijedić bili daleko najuspješniji. Ta dva velika Bosanca i Hercegovca, ta stara i čvrsta garda, uspješnije nego iko drugi, snažno je uzdizala ekonomski i politički svoju Bosnu i Hercegovinu.
Igra historijskih sudbina ne prestaje u BiH. Baš na rođendan Džemala Bijedića 12. aprila, umro je Branko Mikulić, predsjednik Izvršnog vijeća SR BiH i osmi po redu predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije od 1986. do 1989. godine. Rođen je 10. juna 1928. u Gornjem Vakufu. Dr. Miro Lasić, koji je dugogodišnji saradnik Branka Mikulića je podsjetio na taj period:
„Poslije Olimpijade je Branko, u proljeće 1984., glatko izabran u Predsjedništvo SFRJ ispred Bosne i Hercegovine… Branko Mikulić je bio biološki i ontološki oličenje Bosanca i Hercegovca, i Jugoslavena, da ne zaboravimo važni jugoslavenski kontekst. Zapravo, on je u sebi izmirio i svoje hrvatsko podrijetlo i djedovinu u Hercegovini i očevinu u Bosni. K tomu je kao dijete-partizan i sin vijećnika AVNOJ-a bio i uvjereni privrženik „bratstva i jedinstva“, vrijednosti ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, te posebice Ustava SFRJ iz 1974. godine. Bio je i komunista, i vjerni Titov sljedbenik, inače se ne bi mogao izboriti – zajedno sa suradnicima – za jednakopravni položaj svih naroda u BiH i za jednakopravni položaj BiH u pokojnoj Jugoslaviji… Branko Mikulić je bio neupitni autoritet, neka vrsta „željeznog kancelara“ tijekom XIV. ZOI, a da nije takav bio Olimpijada bi se rasprsla od našega kroničnoga javašluka. Srećom, ona je ušla u povijest kao „najuspješnija organizirana Olimpijada u povijesti“, kako ju je ocijenio Huan Samaran (Juan Samaranch), tadašnji predsjednik MOK-a“, prisjetio se u jednom intervjuu dr. Miro Lasić.
Branko je sahranjen 1994. na groblju Sv. Josipa u Sarajevu, a ispratilo ga je 2.000 ljudi, koji su za vrijeme sahrane prkosili granatama i snajperistima s okolnih sarajevskih brda.
U blizini Sarajeva, 18. januara 1977. u avionskoj nesreći, poginuo je Džemal Bijedić. Sa njim je stradala i njegova supruga Razija. Rođen je u Mostaru 12. aprila 1917. godine. Zbog svojih uvjerenja četri puta je robijao. Kao Titov partizan prošao je pakao Sutjeske i do kraja rata bio u NOB-u. Nakon rata bio je predsjednik Republike BiH, zatim premijer Jugoslavije punih šest godina 1971. do 1977. godine. Bio je organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te osamdesetih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta “hiljadu škola”. Džemal Bijedić se susretao sa svim važnijim svjetskim državnicima tog vremena od Mao Ce Tunga (Mao Zedong), preko Džeralda Forda (Gerald Ford) do Leonida Brežnjeva. Bio je uvijek uz Josipa Broza Tita, predviđen kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u pozadinu avionske nesreće. Istraga na mjestu nesreće je pokazivala ozbiljne razloge za sumnju u diverziju na avionu. Jedan je major JNA usred rata u Beogradu dao intervju u kojem je tvrdio da je napravio kvar na avionu i da je on „zaslužan“ za ubistvo Džemala Bijedića.
Tako su prolazili ljudi koji su čuvali i branili Bosnu i Hercegovinu u svom vaktu.
Okolnosti su se promijenile, ali je zlo istog sadržaja i ne prestaje raditi protiv BiH. Na udaru su i danas svi koji uspješno rade za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
