Milanović primio hrvatske generale na temu BiH

Milanović primio hrvatske generale na temu BiH

Hrvatski predsjednik primio je generale HVO-a. Bila bi to vijest k'o vijest, iako prilično ne uobičajena, jer što predsjednik jedne države ima razgovarati s generalima druge države o istoj toj državi.?! Već smo naučili da se se HVO smatra sastavnim dijelom oružanih snaga Hrvatske, pa se ni njihovim  svečanim prijemima u Zagrebu više nitko ne čudi.

I zato bi to bila “obična vijest,” da nije glavne teme razgovora :  “Položaj i zaštita Hrvata u Bosni i Hercegovini“. Što predsjednik Hrvatske  ima razgovarati s ratnim generalima, o mirnodopskim problemima u BiH.

Istim onim generalima koji su, po vojnim zapovijedima, naredbama,  svesrdnom logistikom iz Zagreba   ratovali protiv BiH, protiv vlastite države, što je raritet u svjetskim i povijesnim razmjerima. A zbog čega?  Formalno, zbog tobožnje ugroženosti bh. Hrvata, a stvarno zbog separatističke ideje i želje o pripajanju Hercegovine Hrvatskoj, zbog čega su se i dogodili mnogi belaji, organizirali razni UZP-i,   kojima su  pod firmom zaštite Hrvata, počinjeni mnogobrojni masakri i ratni zločini nad Bošnjacima.

Milanovićev razgovor  s generalima  o drugoj državi, ne zvuči dobro.Zvuči kao nova militarizacija. I što je još gore, predsjednik Milanović ne ustručava se javno primati i pravomoćno osuđene ratne zločince, pa je među generalima, časnicima, nečasnicima HVO-a koje je ugostio u svojim  dvorima bio  i Tihomir Blaškić, kojega je zbog ratnih zločina nad Bošnjacima, po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti, Haški sud  prvo bio osudio na 45 g., pa kasnije smanjio na 9 godina, ali i sa smanjenom kaznom ratni zločinac ostaje ratni zločinac. Što hrvatskom predsjedniku očito nimalo ne smeta.

Po primanju i odlikovanjima pojedinih ratnih zločinaca, Milanović je nadmašio i svoju prethodnicu K. G. Kitarović, koja je često kao VIP gosta ugošćavala “lokalnog” presuđenog ratnog zločinca Tomislava  Merčepa.  Milanović ugošćuje i “međunarodne,” što samo dodatno negira hrvatsko – srpske nebuloze o građanskom ratu u BiH. UZP-ovska genocidna praksa bila je školski primjer međunarodne agresije na Bosnu i Hercegovinu – Agresija  zapadnog susjeda i istočnog komšije.
 Poznato je da Milanović  ni do sada nije “zarezivao” haške presude. Koliko je samo puta rekao da “ako je netko osuđen u Haagu, ne znači da je zločinac”. Što si je valjda uzeo i kao alibi za prijem haškog osuđenika  Blaškića. Takve  predsjednikove izjave i hrvatski mediji dočekivali su s, blago rečeno, čuđenjem s pitanjem : „Mislite da je ovo rekao Tuđman? Ne, to je rekao Milanović.”

Nepoštivanje presuda Međunarodnog tribunala, Milanović je pokazao i ovaj put, primajuči generale, tzv. časnike HVO-a, od kojih je nekima, poput Blaškića, oficirska čast  oduzeta u Hagu.

U priopćenju Ureda predsjednika kaže se da se razgovaralo o  “ulozi HVO-a u odbrani Hrvatske i BiH”, a posebno o “doprinosu HVO-a u obrani Hrvatske.” Dvaput se naglašava doprinos HVO-a  u obrani i RH , ali o njihov doprinosu u razaranju BiH ni riječi.

Svi ti generali su novokomponirani Milanovićevi obožavatelji  od onog skandaloznog kninskog odlikovana generala Z. M. Jelića, koji je u BiH optužen za ratne zločine. U najmanju ruku cinično. A za proteste iz BiH ionako mu se fućka.  Od kninskih odličja  Milanović, ponikao s ljevice, postao nova ikona desnice, čak i one najtvrđe – hercegovačka, s kojom je i ovaj put “čavrljao” evocirao uspomene na ljetošnja odlikovana gardijskim brigada a HVO-a i njegovoj specijalno policiji, povodom 25. godišnjice “Oluje.” Za uzvrat, okupljeni generali  su  Milanoviću, kojeg su, donedavno nezamislivio, promovirali i u svog predsjednika, zahvalili na  njegovoj “dosljednosti u stavu o konstitutivnosti Hrvata u BiH,” a on im još jednom čvrsto obećao da će “ustrajati u zaštiti bh Hrvata, kao ravnopravnog i konstitutivnog naroda u BiH.” Upravo je ta hrvatska “ustrajnost”  najveća prijetnja Bosni.

Papagajski ponavljajući tobožnju ugroženosti bh Hrvata, inzistirajući na nečemu što već imaju-konstitutivnost, ruše konstitutivnost cijele države BiH. Sigurnosti Hrvata u BiH prijeti samo hrvatska politika, od rata do danas. Umjesto da bude faktor stabilnosti u regiji, Milanović postaje “čimbenik” nestabilnosti prvenstveno u BiH, a time i cijele regije, jer  bez mirne Bosne, nema ni mira na Balkanu. Milanović u svojoj politici prema BiH kao da kani nadmašiti i samog Tuđmana. Nadimak “light Tuđman“, već mu dali mediji. Ako nastavi kako je počeo prema BiH, mogao bi dobiti i epitet  “hard Tuđman”. Na dobrom je putu. Samo da se još ne pojavi i kakva salveta. Poznato je da sadašnji hrvatski predsjednik voli restorane.