Tog 2. maja 1992. godine bivša JA (JNA) pokušala je da zauzme centar Sarajeva, i stavi pod svoju kontrolu ključne državne institucije Republike Bosne i Hercegovine, koja je bila nezavisna i međunarodno priznata država.
O kakvim je zločinima riječ, vidjelo se prvih dana. U prva tri dana napada na Sarajevo, 4., 5. i 6. aprila, granatama i snajperima ubijeno je 162. Sarajlija, od čega su 157 civili. Grad je bio kasapnica do sukoba 2. i 3. maja. Tog 2. maja Mladićeva artiljerija napravila je od Sarajeva ogromnu ruševinu. Centar grada bio je u plamenu. Zapaljeni su instituti, važni za historiju BiH, spaljena je sudska arhiva u Sudu na Skenderiji, te urušene mnoge prelijepe zgrade. Desetine leševa bilo je po ulicama i tek u noći, kad su napadi slomljeni, i nastao smiraj, pokupljeni su ubijeni civili.
Tokom bitke za Predsjedništvo i udara JNA na centar grada poginuli su brojni specijalci Jugoslovenske armije i zarobljeno njih 27, zajedno sa komandantom jedinice koja je svoje ratničke sposobnosti dokazala po Hrvatskoj. Pokušaj vojnog puča je slomljen. Jedinicama branitelja, koji su dobrovoljno dolazili sa svih strana da brane centar grada, predalo se oko sto vojnika.
Isti dan nakon slijetanja aviona na aerodromu je zarobljen predsjednik Alija Izetbegović, koji je tek stigao sa pregovora u Lisabonu. Odeveden je u kasarnu u Lukavicu. Bio je to klasičan teroristički akt. Nakon neuspjelog vojnog udara, dogovoreno je da se zarobljeni predsjednik Izetbegović razmijeni sa generalom JA Milutinom Kukanjcem.
Dan poslije, 3. maja 1992. godine konvoj vojnika bivše JNA, napustio je komandu Druge armijske oblasti i krenuo iz Sarajeva prema dogovoru o povlačenju, u zamjenu za puštanje na slobodu predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Prilikom prolaska kroz Dobrovoljačku ulicu konvoj je napadnut, i tada je poginulo šest ljudi iz konvoja.
General Milutin Kukanjac, koji je vodio konvoj bivše JNA kroz Dobrovoljačku ulicu, u zabranjenom intervjuu koji je dao 1994. godine, a emitiran tek prije nekoliko godina, tvrdio je da je šest ljudi poginulo u napadu.
„Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je ljudi iz kolone stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja“, rekao je Kukanjac i nastavio. „U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Normela… Znači, šest osoba je stradalo od 261, koliko je bilo u konvoju. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. Novosti nisu smjele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi. Do dan-danas“, kazao je Kukanjac o tome ko s namjerom u životu drži laži o Dobrovoljačkoj.
Kukanjac je umro 16. januara 2002. godine.
Međunarodni sud u Hagu te sudovi u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je u Dobrovoljačkoj 3. maja data naredba za otvaranje vatre na kolonu bivše JNA, te oslobodili odgovornosti Ejupa Ganića i pokojnog generala Jovana Divjaka.
Kulminacija tih konstrukcija i potpuni rasplet dogodio se oslobađajućom presudom tadašnjem članu Predsjedništva BiH Ejupu Ganiću pred sudom u Londonu, od višeg okružnog sudije Tima Workmana, koji je srbijanske tužioce optužio da zloupotrebljavaju princip univerzalne jurisdikcije u međunarodnom pravu i istjerao ih iz sudnice, zaprijetivši im da će ih uhapsiti ako hitno ne napuste sudnicu.
Zbog navodnih zločina u Dobrovoljačkoj su se po aerodromima hapsili nekadašnji komandanti Armije RBiH, dok se u isto vrijeme zapostavljao očigledan čin državnog udara od JNA, armije koja je nelegalno boravila u BiH, koja je izvela diverzantski napad na Predsjedništvo kao vrhovni organ suverene države i, bez ikakve sumnje, napravila terorističku otmicu predsjednika države BiH.
Naime, 2. i 3. maja već je bilo mjesec dana da je JNA bila preimenovana u Jugoslovensku armiju i vojnim udarom se okvalificirala kao nelegalna vojna sila na tlu BiH koja je napala na suverenu državu.
„Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300.000 muslimana“, „Nestat će taj narod, nestati, zajedno sa svojim vođama koje ćemo likvidirarti za 24. sata“, rekao je osuđeni zločinac Radovan Karadžić, u snimljenim razgovorima, koji se tokom suđenja odslušani u Hagu.
U sljedeće gotovo četiri godine opsade, moglo bi se reći u direktnom televizijskom prenosu, ubijeno je više od 11 hiljada ljudi.
