Dan džamija
Na današnji dan prije 28 godina, u noći 7. maja 1993. godine, nakon 414 godina postojanja, minirana je i do temelja srušena jedna od najznačajnijih džamija u Bosni i Hercegovini, čuvena banjalučka ljepotica Ferhadija. Odlukom Rijaseta Islamske zajednice 7. maj se obilježava kao Dan džamija, koji simbolički podsjeća na stradanje, potpuno rušenje ili oštećenje velikog broja džamija, mesdžida i drugih vakufskih objekata. Rušenje banjalučkih džamija opisali su strani novinari kao svjedoci ovih rušilačkih pohoda.
Norman Cigar, čuveni američki publicista je zabilježio je događaje uoči rušenja džamija u Banja Luci:
„Stanovnici pretežno srpskog kvarta u blizini džamija bili su pozvani na sastanak od strane zvaničnika vladajuće stranke (SDS-a) i tamo im je naređeno da budu u kućama poslije 18 sati zbog mogućih neprijatnih događaja… Uniformisane snage bezbjednosti blokirale su susjedstvo, a onda su stigla dva kamiona sa više od 3000 funti (1350 kilograma) eksploziva koji je aktiviran u džamijama putem daljinskih komandi.“
Na isti način prilikom istjerivanja muslimana Bošnjaka iz drugih gradova džamije su minirane ili zapaljene, a na tim mjestima je zasađena trava ili je prostor betoniran. Kao po pravilu su na tim mjestima postavljeni kontejneri za odlaganje smeća.
Peter Maass, slavni američki novinar, je to opisao:
„Nakon eksplozija, muslimanski uglednici su preklinjali srpske vlasti da im dozvole da zaštite i sačuvaju bar dijelove ruševina. Možda bi mogle, kad dođu bolja vremena, biti upotrijebljene u ponovnoj izgradnji džamija, kao simbolična veza sa prošlošću. Ne, uzvratile su vlasti, ne možete zadržati ruševine. Kasnije su pohapsili UN-ovce koji su pokušali da spase bar nešto od ostataka džamija. Kamenje je potom kamionima prebačeno na deponiju smeća“, zabilježio je Peter Maass.
Pokojni novinar Željko Kopanja svjedočio je prebacivanju ostataka Ferhadije džamije na deponiju u Ramićima. Vlasti su odbile muslimanima predati ostatke srušenih džamija. Nisu ih mogli ni gledati na gomili, jer je kamenje svjedočile o zločinu nad historijom. Sve je kamionima prebačeno u Ramiće a onda razneseno i ugrađeno u kuće ili dvorišta banjalučkih Srba.
„Najmučnije obilježje od svih je crna mrlja zemlje u samom središtu grada. Uvijek je značila samo jedno – uništenu džamiju. Cilj etničkog čišćenja nije bio jednostavno se otarasiti Muslimana, trebalo je izbrisati svaki trag koji je svjedočio da su oni ikad u Bosni živjeli. Cilj je bio ubiti povijest. A, ako se eto hoće postići onda se mora iščupati samo srce povijesti, a u slučaju bosanskih muslimana i njihove zajednice – to je značilo uništiti im džamije. Kad se to uradi, onda se povijest može iznova sklapati, bez obzira koliko nakaradna – nalik na Frankeštajna bila“, svjedočio je Maass.
Prilikom jednog artiljerijskog gađanja džamije u gornjem Vakufu, snimljen je razgovor vojnika HVO-a: „Kakav si ti ustaša ako od prve ne srušiš munaru džamije“.
Milan Tupajić, ratni predsjednik opštine Sokolac i Kriznog štaba Srpske demokratske stranke je uhapšen zbog stravičnih zločina nad 42 bošnjačka civila Sokoca. Tupajić je tokom svjedočenja u procesu Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom rekao: „Kod Srba postoji vjerovanje da gdje nema džamija nema ni muslimanskog naroda i njihovim rušenjem će biti praktično uništen njihov motiv za povratak u ta sela.”
Ustvari od nekoliko stotina džamija na prosotru RS koji je kontrolisala vojska Mladića i Karadžić ostala je samo jedna seoska, skrivena duboko u planini.
Profesor Andras Riedlmayer, direktor Dokumentacijskog centra za islamsku arhitekturu na Harvardu svjedočio je u procesu protiv Karadžića i pred Svjetskim sudom pravde (ICJ) o rušenju džamija u BiH, spaljivanju Orijentalnog instituta, Biblioteke u Vijećnici, što je zločin sa istim ciljem. Riedlmayer je posjetio 22 opštine i napravio dokumentaciju o srušenim džamijama.
Aleksandar Aco Ravlić je Banjalučanin, Srbin je bio ljut na ono što se događa u njegovom gradu sa njegovim sugrađanima muslimanima Bošnjacima. Potajno je snimao srušene džamije. Nakon 1995. je pobjegao iz Banja Luke. O svom trošku je objavio knjigu „Banjalučka Ferhadija, ljepotica koju su ubili“. Ravlić je svoje fotografije podijelio sa profesorom Andrasom Riedlmayerom. Deset godina nakon bijega iz svog grada, 2005. godine Aleksandar Ravlić je umro u Rijeci.
Tokom agresije na BiH srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska Republike Srpske (VRS) srušila je 534 džamije, a Hrvatsko vijeće obrane (HVO) još njih 80. Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamija koliko ih je prije agresije bilo na prostoru BiH.
