Dio analize Fondacije „Istina za Goražde“
Revidirana državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina
Godine 2009. Vijeće ministara BiH je imenovalo Nadzorno tijelo za praćenje provođenja te strategije.
Jasno je da je vladajuća struktura u skladu sa svojim interesima imenovala „Radnu grupu za pripremu strategije“, usvojila odlukom Vijeća ministara tekst strategije i na kraju imenovala Nadzorno tijelo. Puno realniji i kvalitetniji dokument bi bio da je Skupština-Parlament BiH o svemu tome odlučivao. Na ovaj način je onemogućen objektivniji pristup i zaštićeni učesnici u vlasti od sopstvenih procesuiranja, što ne bi smjelo da bude prihvatljivo rješenje (niko za učinjeni zločin ne smije da bude zaštićen).
Nadzorno tijelo je zaduženo za praćenje provođenja te strategije i o svemu obavještava ili izvještava Vijeće ministara i relevantne institucije. Od 70 sastanaka i 300 zaključaka u vremenu provođenja prethodne strategije uglavnom nisu imali realizaciju od strane zaduženih i institucija, a Vijeće ministara se nije bavilo takvim odnosom institucija prema provođenju strategije.
Prilikom donošenja prve a onda i revidirane strategije, javne rasprave istinski nisu provedene, što je suštinski propust i neprihvatljivo rješenje.
U revidiranoj strategiji Nadzorno tijelo će kako pišu biti izvještavano od svih relevantnih institucija (onih koje provode Strategiju) o rezultatima rada na njenoj implementaciji.
Nadzorno tijelo će izvjestiti Vijeće ministara ukoliko Vijeće to bude htjelo razmatrati.
Revidirana državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina se sastoji iz četiri vezane cjeline:
- Revidirana državna strategija-opšti dio
- Strateški ciljevi revidirani u 9 grupa sa potciljevima u svakoj grupi
- Aneks A-kriteriji za pregled i kategorisanje krivičnog odjela po težini krivičnog djela i svojstva i uloge učinitelja
- Aneks B – predmeti protiv lica sa A liste, pravila puta i unapređenje regionalne saradnje.
Ovakva postavka je složeni i kompleksan oblik kojim se vjerovatno žele prikriti dosadašnje pogreške u primjeni prethodne strategije i rezultati takvog rada kao i buduće namjere u sveukupnoj primjeni nove strategije.
Ono što je neprihvatljivo, neodgovorno, neozbiljno i nedopustivo je činjenica da niti jednim slovom nije pomenuta, a uvjereni smo da nije ni vršena analiza, realizacija prethodne strategije, što je bila prva pretpostavka za pripremu nove revidirane.
Neophodno je bilo legitimisati razloge zašto prethodna strategija nije realizirana ni polovično, a posebno u strukturi realiziranih postupaka sagledati njihov prioritet, procedure pokretanja, od istrage do podizanja optužnica, potvrđivanje i vođenje sudskih postupaka, presuda nepravosnažnih i pravosnažnih. Prioritet i posebnu pažnju u toj analizi trebalo je posvetiti pokretanju i vođenju sudskih postupaka za zločine sa „A liste“ koji su provođeni isključivo protiv pripadnika Armije i MUP-a RBiH što ukazuje na selektivni, pristrasni pristup kategorijama „potencijalnih izvršilaca“ navedenih zločina.
Radna grupa za pripremu revidirane strategije je očito pod uticajem svojih predlagača (mentora) imala u vidu-planu samo dostupne optužene, a onim nedostupnim u Srbiji i Hrvatskoj nije se bavila da ih putem državnih institucija isporuče njihovi zaštitnici u regionu. Teško je vejrovati da će ovakvim rješenjima u revidiranoj strategiji biti omogućeno izručivanje optuženih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, posebno ako se ima u vidu funkcionisanje pravosudnih institucija i Vijeća ministara BiH kao centralne izvršne institucije za implementiranje ovih međunarodnih rješenja.
Prema prethodnoj strategiji rok za procesuiranje najsloženijih i najprioritetnijih predmeta istekao je u decembru 2015. godine i kao jedan od osnovnih zaadataka javila se potreba definisanja novog roka za taj posao. Zašto to nije urađeno i šta se uradilo umjesto toga u navedenom vremenu nije bitno za autore revidirane strategije.
Nadzorno tijelo za provođenje prethodne strategije je konstatovalo da je najveći broj ciljeva i mjera ostvaren što je apsurd i potpuna neistina.
Strateški ciljevi i ciljevi su prezentirani u dva dijela u opštem-tekstualnom i posebnom dijelu sa tabelarnim prikazima. Iz ciljeva se može zaključiti da je sve prethodno bilo dobro i da uz neka sitna poboljšanja treba tako nastaviti. Tako, na primjer, u cilju pod slovom g) piše „poboljšati ostvarenu saradnju sa zemljama u regiji po pitanju predmeta „ratnih zločina u cilju napretka u cijelom regionu“, želi se reći da postoji saradnja, a naprotiv BH građani se hapse i „procesuiraju“ u Srbiji za zločine u BiH i ne žele ih aktuelne vlasti isporučiti Bosni i Hercegovini- što je pravni skandal i traži hitne mjere. One se ne događaju, pored ostalog, što za njih trebaju glasati i „srpski predstavnici u vlasti u BiH“.
Drugi primjer pod h) „nastaviti obezbjeđivati i unapređivati zaštitu, podršku i isti tretman svih žrtava i svjedoka u postupcima pred svim sudovima u BiH – kao da se taj tretman u dosadašnjoj praksi u primjeni prethodne strategije bio primjeran a u stvari je ovo možda i najproblematičniji segment, posebno u fazi provođenja istrage. Svjedoci su često maltretirani i dovode se u poziciju da im se prijeti ili u drugoj krajnosti da se zna da nisu niti učesnici niti prisutni na bilo koji način, ali se pozivaju i maltretiraju. Posebno treba istaknuti „nezakonitosti u ispitivanju od iscrpljivanja, nametanja odgovora, nesnimanju ispitivanja i prijetnji da svjedok može biti optužen i sl.
Treći primjer pod i) „ojačati uspostavljeni sistem kontrole i nadzora nad provođenjem mjera iz izmjena i dopune strategije.“ Po ovom cilju samo treba ojačati sistem-možda da umjesto 70 bude 170 sastanaka i 800 zaključaka od kojih niko nije dužan ili je dužan, ali neće realizirati niti jedan.
Efikasnost rada na procesuiranju ratnih zločina po prethodnoj strategiji je obrađena kao opšta komponenta sa konstatacijama šta bi to bilo potrebno da bi se dostigao taj nivo. Pravi pokazatelj efikasnosti rada su stvarni rezultati koji jasno pokazuju da se može raditi vrlo efikasno. Primjer je procesuiranje pripadnika Armije i MUP-a RBiH na području goraždanske, u ratu zaštićene zone. Surovost takve efikasnosti je upravo rezultat podignutih optužnica za zločine u zaštićenoj zoni za neselektivno ubijanje civila (preko 2000), djece (preko 123) i zarobljenika, granatiranja bolnice, kolektivnih smještaja, sprečavanja dostave hrane konvojima, uskraćivanje opskrbe vodom i strujom, podignute su samo dvije optužnice – i to formalno bez hapšenja lica.
Za branioce života i opstanak Bošnjaka u i oko Goražda, podignuta je 21 optužnica i pravosnažno presuđeni na 89 godina zatvora.”Dakle, 89 pravosnažnih godina zatvora za branitelje života u Goraždu, i nula (0) godina za rušitelje grada i ubice građana, uglavnom žena i djece”. Prilog dokument „Realizacija državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina na području regije Goražde“ koji je pripremila Fondacija „Istina za Goražde“, novembar 2019. godine.
Ovo nije samo u Goraždu pokazatelj efikasnosti u pretvaranju žrtve u zločinca a zločinca u žrtvu, to je stvarnost i sarajevske, bihaćke, srebreničke i ostalih regija. Izuzetno efikasno i uspješno se uništava, pravno i moralno uništava istina, a žrtva ubija u „pravnim“ postupcima.
U samoj revidiranoj strategiji postoje podaci koji jasno ukazuju na ogromnu razliku u efikasnosti rada pravosudnih institucija u entitetima kao i istraga za navedene zločine. Potpuno je jasno da je Strategija samo pokriće da se legalizuje pravni zločin uništenja istine.
Tužilaštvo BiH je po revidiranoj strategiji dobilo rok od 30 dana da ažurira evidenciju predmeta ratnih zločina po složenosti, a na osnovu donesenih, izmijenjenih kriterija na složene i manje složene predmete po osnovu 1. težine krivičnog djela i 2. svojstva i uloge učinitelja krivičnog djela.
Teško je vjerovati da se rok poštuje a Nadzorno tijelo o tome izvještava samo Vijeće ministara.
Posebno problematičnim rješenjem u revidiranoj strategiji smatramo raspoređivanje predmeta po složenosti i usmjeravanje na entitetske i niže nivoe. To će omogućiti dirigovanje gdje će se odvijati suđenja, ali i rezultate tog suđenja iz prostog razloga političkog uticaja dominantnih vladajućih struktura.
Zaključak:
Navedena revidirana strategija je jako loše rješenje i rezultat je: nerada, dirigovanog selektivnog rada i djelovanja političkih institucija, grupa i pojedinaca koji grade rješenja poništenja istine i podjele krivice za sopstvene zločine prenoseći ih na žrtve i one koji su već više puta ubijani pravno žele uništiti.
Rješenje je da ovaj posao preuzme Parlament BiH i izvrši reviziju prethodno urađenog a zatim pripremi novu pravno utemeljenu, objektivnu strategiju rada na predmetima ratnih zločina.
Ovu problematiku treba delegirati na Parlament i zatražiti hitnu tematsku sjednicu na kojoj bi bila analizirana primjena prethodne strategije, način rada tužilaštava i sudova naravno i uticaj ostalih institucija.
To može pomoći istini i pravdi a svakako može otkriti nezakonita djelovanja i namjerno neprovođenje prethodne strategije, a omogućiti dosljedno provođenje nove revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
(Fondacija „Istina za Goražde“)