Prije 29 godina u dio Srednje Bosne pod kontrolom HVO-a, ušla su dva konvoja, jedan na današnji dan, 4. juna i drugi u decembru, uoči Božića 1993. godine.
Tuzlanski „Konvoj spasa“ je prevozio hranu i lijekove za sjever Bosne gdje je već počelo umiranje od gladi i pothranjenosti. Tuzlaci su dobili potvrdu da mogu slobodno proći kroz Srednju Bosnu, gdje je vladao HVO.
Učesnici „Konvoja spasa“ svjedočili su da je konvoj usporila sahrana, koja je, očito, bila dio režije, Odmah po zaustavljanju počelo je granatiranje zadnjeg dijela konvoja. Učesnici sahrane su složno, kao jedan krenuli uskakati naoružani u kabine kamiona, lupati automobile, mlatiti ljude i otimati novac.
Nakon prve pljačke, konvoj je krenuo dalje, ali je prilikom ulaska u grad Vitez ponovno počeo napad civila i HVO-a. Kolona kamiona je razbijena u tri dijela. Dio je upućen u kasarnu Vitez, dio na Kamenolom, a dio na Pješčaru. Tragični bilans je 11 ubijenih osoba, od čega 7 vozača kamiona humanitarne pomoći, dok se o sudbini četiri čovjeka iz konvoja ne zna ništa ni do danas.
Pored ovih brutalnih ubistava, napadom HVO-a na „Konvoj spasa“ oteta su 142 kamiona, 20 putničkih auta, devet kombija, 1,3 miliona gotovine i robe u vrijednosti od 17 miliona KM. Oteto je oko 500 tona drugih vrsta roba čija vrijednost nije iskazana.
Tadašnji vojni tužilac HVO-a Marinko Jurčević postao je kasnije i glavni tužilac BiH, ali ništa nije uradio na istrazi i kažnjavanju ovog teškog zločina.
Dakle, zločini i pljačka su se dogodili početkom juna 1993. godine. Sa količinama hrane koju je prevozio, smatralo se da bi čitava tuzlanska regija, sa najmanje deset puta više stanovnika od ovog dijela Srednje Bosne, preživljavala puna četiri mjeseca. Ali, pola godine nakon tog masakra i pljačke, počinje kuknjava u hrvatskim medjima o gladi na tom prostoru pod kontrolom HVO-a. Pokreće se nova dostava konvoja iz Republike Hrvatske za Srednju Bosnu.
Konvoj „Bijeli put“, sa 99 kamiona pomoći, predvodi dr. Slobodan Lang posebni savjetnik predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana za humanitarna pitanja. Dr. Lang je već bio suorganizator „Konvoja Libertas“ kojim se oktobra 1991. pomoglo opkoljenom Dubrovniku. Objavljena je i knjiga „Bijeli put (Pobjeda dobra u ratu)” čiji su autori upravo dr. Slobodan Lang i Branko Čulo.
I u stenogramima Franje Tuđmana govorilo se o konvoju “Bijeli put” i to dan prije ulaska u prostor pod kontrolom HVO-a. Kod Tuđmana su prisutni Gojko Šušak, Mate Boban, Mate Granić, Hrvoje Šarinić, Mile Akmadžić, general HVO-a i HV-a Ante Roso itd. Na tom sastanku uz brigu o sudbini konvoja “Bijeli put”, u isto vrijeme se raspravlja o upravo vođenim napadima na Mostar i planiraju se novi vojni udari na Gornji Vakuf.
Tako je nakon masakra i pljačke tuzlanskog Konvoja spasa, pred dio Srednje Bosne stigao je taj konvoj “Bijeli put” i zastao na prostoru bošnjačke većine. Mnogo kasnije jedan od ključnih političkih prvaka novog Travnika Salih Krnić se sa ponosom sjeća da je sve prošlo savršeno mirno.
– Dva dana je konvoj sa 99 kamiona humanitarne pomoći stajao u Novom Travniku, Armija R BiH i MUP su bili u osiguranju konvoja, ali je i narod ostao miran i dosljedan.
Dogovaran je ulazak na teritorij pod kontrolom HVO-a. Sve je proteklo u najboljem redu.
Zna se da je cijeli prostor pod kontrolom Armije RBiH bio vremenski trostruko duže blindiran i izložen strašnoj gladi nego li taj prostor Srednje Bosne pod kontrolom HVO-a, ali niko nije posegnuo ni za kilogramom brašna iz ovog konvoja.
Nakon izlaska iz Srednje Bosne kamiona konvoja “Bijeli put”, 22. decembra je odmah počelo granatiranje Gornjeg Vakufa sa položaja HVO-a i Travnika sa srpskih položaja na Vlašiću. Britanske snage UN-a su dio vozila hitno sklonile u svoje baze.
Britancima je bilo sve jasno. Rekli su to našim oficirima. Nakon što se sve završilo u savršenom miru, očito je da su neki bili nezadovoljni takvim razvojem događaja pa su pokušali napraviti zlo.
Mnogo kasnije se pokušavala baciti ljaga na taj događaj, ali nikakva naknadna propaganda nije uspjela.
Danas, 29 godine nakon svega, još postoji nekažnjen zločin nad 11 ubijenih i premlaćivanja do sakaćenja ljudi iz tuzlanskog “Konvoja spasa”.
Samo pola godine kasnije humanitarni konvoj „Bijeli put“, je prošao a da niko nije ni okrznut, ni grubo pogledan i kada se sve završilo u miru.
