Na današnji dan 2001. godine umro je akademik dr. Atif Purivatra jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca.
Prvi put sam se susreo sa njegovim imenom negdje osamdesetih godina, kada sam došao do njegove doktorske disertacije. Odmah sam došao i do knjige „Jugoslovenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca“.
Za mene je to bilo otkriće historije vlastitog naroda. Odmah nakon rata sam se prvi put susreo sa čovjekom čijem sam se kapitalnom djelu divio. Bio je skroman u svojoj intelektualnoj nadmoći. Bio sam nadalje često prisutan njegovim razgovorima sa običnim svijetom, ali i sa brojnim profesorima fakulteta.
Onako, mali, mršav, gledao bi sagovornika onim svojim krupnim i blagim očima. I nakon pet šest minuta razgovora, moglo se osjetiti kako sagovornik postaje nesiguran i kako prof. dr. Atif Purivatra priča sa njim kao sa kakvim nadobudnim dječakom.
Onda bi slijedili savjeti i preporuke. Nesebično je ljudima proširivao vidike.
Bošnjaci Muslimani su prošli kroz dva teška i tragična prošla stoljeća. Njihova inteligencija je periodično uništavana, počevši od pokolja koji je nad uglednim ljudima napravio Omer-paša Latas, zatim teškim zločinima nakon ulaska srpske vojske 1918. godine, o kojima je pisao čuveni historičar dr. Ivo Banac, navodeći likvidacije više od 18 hiljada obrazovanih, uglednih i bogatih Bošnjaka muslimana i to u roku od dva mjeseca stravičnog terora po BiH.
Nakon tih periodičnih pokolja bošnjačkih intelektualaca, ostajale su strašne praznine, koji je običan narod plaćao nespremnošću pred pogromima. Publicista Alaga Dervišević piše u tekstu o dr. Atifu Purivatri da je početkom 20. vijeka slovom i brojem bilo svega deset Bošnjaka sa višim i visokim fakultetskim obrazovanjem, a 1941. u Kalendaru Narodne uzdanice navedena su u tadašnjoj cijeloj Jugoslaviji imenom i prezimenom tada živa 732 muslimanska intelektualca sa višim i visokom fakultetskom diplomom, od kojih je bilo samo sedam profesora univerziteta. U vrijeme komunista već je po popisu 1971. godine bilo 8.376 Bošnjaka sa višim i visokostručnim obrazovanjem.
Pred ovakvom tragičnom historijom svog naroda, Atif Purivatra se počinje baviti nacionalnim pitanjem Bošnjaka.
Upisao je 1966. postdiplomske studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na kojem je magistrirao upravo na temu muslimanskog nacionalnog pitanja, a nešto kasnije i doktorirao na temu Jugoslovenske muslimanske organizacije.
Godine 1969. objavio je knjigu rasprava i članaka „Nacionalni i politički razvitak Muslimana“, a 1974., svoju doktorsku disertaciju objavio je kao knjigu: „JMO u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca“. Godine 1971. godine, za ovo istraživanje, dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Sa dr. Muhamedom Hadžijahićem dr. Atif Purivatra je napisao izuzetno važnu studiju pod nazivom: “Nacrt za bibliografiju o osnovama i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana”.
Svojevremeno je preda mnom pričao o svojim nevoljama tokom angažiranja na podizanju svijesti bosanskih muslimana da se nacionalno izjasne kao Muslimani: “Sa svojom grupom sam obilazio jedan sarajevski kvart. Ulazili smo u kuće i razgovarali s ljudima. Objašnjavali smo im razloge da se izjasne nacionalno kao Muslimani. Ti susreti su bili srdačni i mi smo brzo išli od doma do doma. Jedan od mojih ljudi me je upozorio da iza nas ide jedna grupa ljudi i ulazi u kuće u kojima smo bili. Kad smo to provjerili saznali smo da ta grupa ljude uvjerava da se izjasne kao Hrvati muslimanske vjeroispovijesti. Tek tada nam je bilo jasno sa kakvim ludostima ćemo se suočavati u prvom popisu koji će, konačno, uključivati i naš narod”.
Popis iz 1971. je, ipak, uspio. Muslimana je bilo 40 posto i pokazalo se da su najbrojniji narod u BiH, a treći narod u Jugoslaviji po brojnosti.
Ali, nakon objavljene knjige o JMO-u ubrzo su krenuli napadi na njega, posebno od srpskih velikodržavnih nacionalista. Zbog činjenica koje je tim radom prezentirao javnosti, srpski nacionalisti su mu prijetili i kidnapovanjem sina, ukoliko ne opovrgne neke tvrdnje.
Branko Mikulić, tadašnji predsjednik CK BiH o napadima na Atifa Purivatru oko njegovog angažmana u rješavanju nacionalnog pitanja Muslimana, u jednom intervjuu u beogradskom nedjeljniku NIN od 23. 1. 1972. godine je rekao: „Muslimane kao naciju, nije izmislio Centralni komitet, pa ih nije izmislio ni Atif Purivatra“.
Pred velikosrpskim udarima ga niko nije mogao odbraniti. Penzionisan je prisilno 1982., sa 54 godine života ko profesor Fakulteta političkih nauka, a doživio je i praktičnu zabranu javnog rada.
Poznati publicista Fadil Ademović je 2002. objavio knjigu: „Vrijeme uspravljanja Bošnjaka: Atif Purivatra, život i djelo“. To je knjiga koja možda ponajbolje objašnjava sve ono što je akademik Purivatra uradio za života za BiH i identitet Bošnjaka.
Činjenica je da niko nije tako temljito kao profesor Atif Purivatra opisao strašno masovno ubijanje Bošnjaka Muslimana u vrijeme Kraljevine SHS i Jugoslavije. Nikada niko od intelektualaca nije opisao teror nad Bošnjacima između dva svjetska rata, kao što je to uradio dr. Purivatra. Niko nije opisao ekonomski genocid nad Bošnjacima Muslimanima kao Atif Purivatra.
Njegova ostavština se za sada ne proučava koliko bi bilo neophodno za naciju pred kojom su nesigurne perspektive i koja je stalno na udaru brojnih neprijatelja.
Iz mojih pet-šest podužih razgovora s prof.dr. Purivatrom, izdvojila se jedna misao:
“Ne treba biti naivan. Dobar dio Bošnjaka muslimana neće doći pameti ni nakon sudski dokazanog genocida”.
