Terorizam u Republici Srpskoj

Terorizam u Republici Srpskoj

SIPA je uhapsila Behudin Husića jednog o tri najprogonjenija čovjeka u ovom dijelu svijeta, uz Nedžada Hasića i Ahme Harbaša. Radi se o trojici Srebreničana koji su preživjeli kolonu smrti i onda su se predali IPTF-u, ovdje poznatoj korumpirnoj policijskoj međunarodnoj organizaciji. O kriminalu u IPTF-u su se pisale knjige i snimani filmovi o korupciji. IPTF je Srebreničane odmah predao bijeljinskoj policiji.

“Bili su premlaćivani metalnim šipkama, pesnicama, nogama, udarani od grupe od dva do pet policajaca te prisiljeni da potpišu priznanje o navodnom ubistvu srpskih drvosječa koje nisu počinili. Na osnovu priznanja iznuđenih od policije u montiranom i nefer suđenju, koje je trajalo manje od dva dana, Sud u Bijeljini izrekao im je kazne zatvora u trajanju od po 20 godina”. 

Pod pritiskom javnosti 1998. godine bivaju razmijenjeni za trojicu ratnih zločinaca Srba.

Dakle, SIPA je 13. septembra 2021. uhapsila Behudina Husića na novi zahtjev Okružnog suda u Bijeljini.

Pogledajmo aktivnosti koje tužilaštva iz Republike Srpske nikada nisu preudzimala, pa ni SIPA kao servis nikada nije hapsila osumnjičene u RS.

Dakle, 13 povratnika Bošnjaka u Republiku Srpsku je ubijeno, 22 teško ranjeno, bez ijednog uhapšenog i bez ijednog sudskog procesa. Podatke o žrtvama je u javnost iznio novinar Salih Brkić.        

Odmah nakon sklapanja Dejtonskog sporazuma krenuli su prvi povratnici u Gajeve i Koraj. Tada je ubijen snajperom Meša Arnautović. Raznijeli su mu glavu.

Nakon toga policajci RS su do smrti pretukli povratnika u Mahalu Muradifa Alića.

Ti policajci koji su upali u Mahalu, su na snimcima i oni sigurno znaju ko je ubica. Vidljivo je na snimcima da se cinično smješkaju nakon tog smrtnog premlaćivanja Muradifa Alića.

Ubistva su nastavljena i u Glogovi kod Bratunca. Postavljena je nagazna mina koja je ubila, tačnije raznijela glavu Sejfi Ahmetoviću. Mina je postavljena pored samog gradilišta je je Sejfo pokušavao ponovo ozidati svoju porušenu i spaljenu kuću.

Nakon toga se događaju ubistva u Zelini kod Kalesije. U tom naselju ubijena su dva povratnika: Hasan Džafić i Rifat Muminović.   

Ubio ih je bivši pollicajac iz Osmaka Milan Bećarević.Tadašnji tužilac u TK Šesenam Ćosić je pokazao potjernicu za ubicom Bećarevićem, li do dana današnjeg, prošlo je više od 20 godina od tog brutalnog dvostrukog ubistva i višestrukom ranjavanja i pljačke nema ni hapšenja ni presude. SIPA ga nije pronašla.

Prilikom postavljanja prvog nišana u Potočarima, 11. jula 2001. godine, snajperom, u noći, u selu Džamdžići kod Vlasenice, ubijena je djevojčica Meliha Durić. Nekoliko dana prije tog stravičnog ubistva djeteta, teško je ranjen povratnik Meho Juralgić.

SFOR je pronašao pušku u okolini kuće Durića i odnio je u Francusku na vještačenje. Istom puškom kojom je ranjen Juralgić, kasnije je ubijena djevočica Meliha Durić.

U Lazama kod Teočaka su ubijena dva Bošnjaka: Hazim Čajlaković i Rasim Bilalić. Vozili su se traktorom na imanja i ubijeni su iz zasjede. Ubice nikad nisu otkrivene, niti je bilo istrage.

Godine 2005. u Pećištima kod Potočara ubijena je povratnica Paša Mustafić.

Tokom postvljanja kamena temeljca za džamiju Ferhadiju u Banja Luci, kamenovani su Bošnjaci i diplomate koje su došle da upriliče taj trenutak važan za pomirenje u BiH. Tada je kamenovan do smrti Murat Badić.

Ubice Murata Badića nikada nisu nađene.

U Sjenini su tri povratnika ubijena premlaćivanjem motkama do smrti. Tada je 12 Bošnjaka povratnika teško ranjeno. Postoji fotografija gdje se ubice javno pokazuju. Niko nije uhapšen, niko nije suđen.

Ubijeno je 13 povratnika, a 22 teško ranjena, objavio je novinar Salih Brkić.

Niko nije odgovarao za ovaj terorizam.

Danas se hapsi Behudin Husić, na zahtjev Suda u Bijeljini, pod sumnjivim okolnostima, i jedan stravičan neljudski progon tri Srebreničanina se nastavlja.

„Mi smo živi mrtvaci“, rekao je svojevremeno Hasić.

Prema dosadašnjim evidencijama, koje su vodili pripadnici stranih vojnih i posmatračkih misija u BiH je na povratnike u Republiku Srpsku izvedeno je oko 1000 (hiljadu) napada sa težim ili lakšim povređivanjem Bošnjaka.

Prema riječima iskusnih advokata, zakonski je sumnjivo ovo hapšenje, kao i učešće pravosudnih službenika u Tuzlanskom kantonu u ovom događaju.