Trgovina ljudskim pravima

Ovih dana, sa uspostavom nove vlasti, postaje opet aktuelno pitanje ugovora između Islamske zajednice BiH i države BiH.

Sporazumom Islamske zajednice i države bi, osim reguliranja pravnih i vjerskih pitanja, trebala biti riješena pitanja međusobnih odnosa države i vjerske zajednice, ali i pitanja koja nisu obuhvaćena Zakonom o slobodi vjere u BiH, poput krivičnog procesuiranja vjerskih službenika ili prava na neradne dane pripadnika vjerske zajednice.

Osnovni ugovor između BiH i Svete Stolice i Dodatni protokol uz Osnovni ugovor ratificiran 2007. godine od strane Predsjedništva BiH, a 2008. godine konstituirana je Mješovite komisije za praćenje provođenja ovog ugovora. Osnovni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i BiH ratificiran je u maju 2008. godine od strane Predsjedništva BiH, a 2010. godine osnovana je Mješovita komisija za praćenje provođenja ovog ugovora.

Na istim osnovama pripremljen je i nacrt Ugovora između BiH i Islamske zajednice u BiH. Vijeće ministara BiH je na 25. sjednici održanoj 29. septembra 2015. godine, prihvatilo prijedlog Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Premda se sve danas svodi na neku vrstu netrpeljivosti prema Islamskoj zajednici, ima i ovostranih grešaka.

Naime, kada je 2007. Trebao biti ratificiran ugovor BiH i Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve (SPC), ratifikaciju je zaustavio i odgodio tadašnji potpredsjednik državne vlade i ministar sigurnosti Tarik Sadović. Zatražio je odmah od Islamska zajednica BiH da pošalje svoj prijedlog ugovora sa državom. Cilj mu je bio da se u paketu reguliraju prava dviju crkava i Islamske zajednice BiH.

Začudo, iz Islamske zajednice je stigao odgovor da će oni to pitanje posebno razmotriti. Tu je grešku kasnije javno priznao jedan od ključnjih pravnika Islamske zajednice BiH.
Tek 2009. IZ je inicirala potpisivanje ugovora sa državom BiH. Znači kada su obje crkve završile posao, tada je IZ BiH inicirala svoj ugovor.

I, naravno, od trenutka kada je riješeno pitanje državnog statusa crkava, tada počinje bojkot i ucjenjivanje Islamske zajednice od srpskog i hrvatskog dijela vlasti na državnom nivou.

I Katolička crkva i SPC su potpisali neku vrstu međunarodnog sporazuma sa državom BiH. Naime, sjedište Katoličke crkve je u Vatikanu, a SPC-a u Beogradu pa su logični bili međunarodni sporazumi i sve što se obavilo u Predsjedništvu BiH.

Ugovori su potpisani na osnovu Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica iz 2004. godine. Zakon u članu 15 predviđa da se pitanja od zajedničkog interesa za BiH, neku ili više crkava i vjerskih zajednica mogu uređivati sporazumom koji zaključuje Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, vlade entiteta i crkva, odnosno vjerska zajednica.

Prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora stranke međunarodnog ugovora su subjekti međunarodnog prava, tj. one kojima je priznat međunarodnopravni subjektivitet.

To su u prvom redu države. Svaka država ima sposobnost sklapanja ugovora. Drugi subjekti koji mogu biti stranke međunarodnih ugovora su međunarodne (međuvladine) organizacije, savezne jedinice u saveznim državama, u skladu s njihovim ustavnim uređenjima, internacionalizirana područja, ustanici priznati kao zaraćene strane.

Da je recimo Islamska zajednica subjekt međunarodnog prava potpisala bi međunarodne ugovore sa Slovenijom i Hrvatskom. Ali nije. Zato su islamske zajednice koje su registrirane u tim državama sklopile ugovore sa vladama tih država. Islamska zajednica BiH je pristala na to i pozdravila potpisivanje tih ugovora. Vlada Hrvatske je sa Islamskom zajednicom potpisala ugovor 12. decembra 2002., a Vlada Slovenije je sa Mešihatom IZ Slovenije potpisala ugovor 9. jula 2007.

Pitanje ugovora IZ i države se pojavilo iznova u Predsjedništvu BiH u oktobru 2021. godine, ali nije postignut dogovor opet zbog neslaganja Milorada Dodika.

Tokom 2018. godine tadašnji član Predsjedništva Bakir Izetbegović je predlagao da pitanje bude na dnevnom redu, ali tome su se usprotivila druga dva člana Dragan Čović i Mladen Ivanić. Odgovor ova dva člana Predsjedništva bio je da se potpisivanju sporazuma protive druge dvije vjerske zajednice. To je bila laž i to su demantirali iz vrha Katoličke crkve i SPC-a. Prema zakonima u BiH, međunarodne ugovore kakvi su s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom potpisuje i odobrava Predsjedništvo.

Crkve su naravno požurivale da se ti procesi završe, a podržavali su ih srpski i hrvatski ministri i predsjedavajući Vijeća ministara.

Problem je sada otišao na drugi teren. Sjedište Islamske zajednice je u Sarajevu, pa nema nikakvog razloga za neku vrstu međunarodnog sporazuma. To čitav ovaj proces pojednostavljuje, ali ga Dodik i Čović nastavljaju blokirati.

Zašto se sada zaustavlja proces za potpis ovog preostalog ugovora? Prvo je Dodik protestirao da je napuštanje radnog mjesta u vrijeme džume diskriminacija. Međutim, ključni problem je što bi se ugovorom sa BiH Islamska zajednica etablirala kao domicilna vjerska organizacija, dok su Katolička crkva i SPC kao strane organizacije čija su sjedišta izvan BiH. To je ono što je Dodik isticao kao nekakav ključni problem. Zašto?
Da nije stalnih akrobacija Dodika i njegovog paralelnog partnera Čovića, našao bi se neki drugi problem koji bi pokazali samo da ne bi učinili Islamsku zajednicu ravnopravnom drugim dvjema crkvama. Kao što se do sada uvijek pronalazio razlog za bojkot institucija u BiH ili procesa koji ovu državu čine normalnom.

BiH je etnička u svakom pogledu, od Ustava i najnižih nivoa vlasti do Vijeća ministara. Kad je već nisu silom podijelili, za bilo kakvo rješenje potrebna je trgovina, ustupci, povuci potegni sa onima koji svaki dan pokušavaju ponešto oteti od države BiH za svoj interes. Na svim nivoima se mora reagirati pravovremeno da bi se odbranilo i eventualno dobilo rješenje povoljno za ovu državu i narod koji je pokušava sačuvati kao svoj jedini dom i mjesto opstanka.

U Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH kao i Uputstvu o provođenju zakona postoji jasan pravni osnov da Islamska zajednica može zaključiti ugovor sa Vijećem ministara BiH.

Logično bi bilo da Islamska zajednica BiH uradi sljedeće: Potpisati ugovor sa Vijećem ministara BiH (reis Husein ef. Kavazović sa predsjedavajućom VM Borjanom Krišto ili da Vijeće ministara ovlasti resornog ministra Selvida Hurtića da on to potpiše). Ne treba ratifikacija Parlamenta jer se radi o subjektima unutrašnjeg prava. IZ dobiva ovim ugovorom sve što je htjela i on će se u cijelosti provoditi. I to je put kojim bi se moralo doći do rješenja. Naravno, drugim okom gledajući u one koji su to do sada blokirali.