Kao da su jedva dočekali da se cijeli svijet, uključujući i evropske političare i administraciju, prepadne i mobilizira oko ruske agresije na Ukrajinu i njenih posljedica, bosanskohercegovački “igrači” krenuli su u zonski presing, svako iz svog ugla podnoseći zahtjev za kandidatski status ili “ubrzano” članstvo u Evropskoj uniji.
Mehanizmi opstrukcije
Pet godina, od parafiranja Protokola o adaptaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je u prošloj predizbornoj kampanji pripisivano velikim dostignućima vlasti, a i danas se Dragan Čović umije pohvaliti svojom ulogom kao nositelja europskih vrijednosti, jer je on parafirao taj protokol, proteklo je u opstrukcijama igre, namjernim prekršajima i uspostavljanju mehanizama koordinacije procesa evropskih integracija koji su uspostavljeni i više nikad nisu djelovali.
Za pet godina su domaći faktori od 14 zahtijevanih prioriteta za dobijanje kandidatskog statusa ispunili samo “jedan i po”, dok se u proceduri nalaze dva prijedloga zakona, koje nije predložilo Vijeće ministara BiH, kojim predsjedava Dodikova verzija Ane Brnabić, ili neko iz navedenog mehanizma sastavljenog od kantonalnih, entitetskih i državnih vlasti, već opozicija. I kad su već ti prijedlozi proši na Zastupničkom domu, zahvaljujući opoziciji iz oba entiteta te vladajućim SDA i DF, već se ponovo javljaju nagovještaji opstrukcije. Jer Dodik već prijeti da neće proći.
Transfer blama
Da nije žalosno, bilo bi komično. Naći će milion izgovora zašto to nisu ranije, ali prvo će predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić uputiti pismo evropskim čelnicima u kojima je zatražio dodjelu kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini, koja na taj način “želi iskoristiti novonastale geopolitičke tokove i zamoliti za ubrzaniji put ka punopravnom članstvu”.
Već ovo bi bilo dovoljno da se zacrveniš od sramote, da nije reakcije člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je odmah ustvrdio da “Komšić nije mogao zatražiti kandidatski status, jer to nije stav Predsjedništva BiH. Svakome ko pročita pismo mora biti jasno da nigdje ne piše da je to stav Predsjedništva BiH, naprotiv pismo je pisano u ih formi, pa čak i uz ogradu da “kandidatski status ne bi značio automatsko pokretanje pregovaračkog procesa”, nova blamaža je samo dio borbe za “poene”.
Poseban razlog za stid je sljedeća konstatacija iz pisma: “Potpuno sam svjestan kako je Evropska komisija u svom Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji istakla 14 ključnih prioriteta koji imaju za cilj dovođenje zemlje u sposobnost da ostvari kandidatski status,… Dio ključnih prioriteta je ostvaren, dok drugi dio, nažalost, još uvijek nije.” Dio koji je ostvaren je manji od 10 posto.
Omekšavanje, odbijanje i muštuluk
Uslijedilo je zatim uručenje zahtjeva ministrice vanjskih poslova Bisere Turković njemačkoj ministrici vanjskih poslova Annaleni Baerbock za ubrzani kandidatski status BiH u Evropskoj uniji, o čemu je bilo riječi i na sastanku sa članovima Predsjedništva.
“Moje je pitanje bilo da li postoji spremnost da se u vrijeme sukoba u Ukrajini omekša briselska administracija da BiH dobije kandidatski status”, izjavio je poslije sastanka Dodik.
Svjedoci sastanka tvrde da je Dodik, naprotiv, odbio prijedlog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića da se i u Domu naroda Parlamenta BiH usvoje Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, koji su ključni za kandidatski status BiH u EU.
“Neće ti to proć'”, poručio je Dodik Šefiku Džaferoviću, tokom zajedničkog susreta s Baerbock, tvrde svjedoci.
“Omekšavanje briselske administracije” trebalo voditi ka zaključku “Mi smo svoje obavili, ali tamo neke birokrate traže još jedan papir”. Kasnije će Dodik, sa Antalijskog foruma, trijumfalno “uzeti muštuluk” da “nema ništa od ubrzanog članstva”.
Imperativni ton i lekcija komesaru
Za nastavak bruke pobrinuo se ministar finansija u Vijeću ministara BiH Vjekoslav Bevanda nakon što je evropski komesar za proširenje Oliver Varhely u obraćanju pred Evropskim parlamentom zatražio od njega da osigura novac za provođenje izbornog procesa. Bevanda se pobrinuo za uljudbu evropskog komesara upozoravajući ga na “imperativni ton”, te da “relativizira složenu političku situaciju”. Vječni ministar je zaboravio da djeluje u izvršnoj vlasti i da mu je nadležnost izvršavanje zakona koji su doneseni.
Bevanda u tom pismu, na svoju sramotu, uzima za pravo komentirati odluke Parlamentarne skupštine BiH, umjesto da ih provodi. A da ne spominjemo da je sa CIK bilo sve u redu dok su u njemu bili nekadašnji kadrovi HDZ.
“Kao što vam je poznato u jednoj nedemokratskoj i protupravnoj proceduri u Parlamentu BiH, nametanjem svojih političkih favorita uspostavljen je CIK. U takvom ambijentu, bilo je očekivano da će osporavanje njihovog legaliteta i legitimiteta naići na opstrukcije i zadržavanje statusa quo, ali su izostale reakcije onih koji se pozivaju na demokratske i zakonske standarde. U svakoj demokratskoj zemlji bi se opravdano nametnulo pitanje da li jedno takvo tijelo u čiji se legalitet i legitimitet sumnja može imati povjerenje za poštene, slobodne i inkluzivne izbore, pa zašto ne i kod nas”, drži Bevanda političku lekciju evropskom komesaru, umjesto da radi ono što mu je posao, da osigura uvjete za izbore, bez obzira na to po kojem zakonu, ko je u PIK, jer je to nadležnost nekoga drugog.
Stari igrači i nove finte
Otkrili su domaći “igrači” nove predizborne “finte”. Najlakše je pisati pisma i za svoj nerad optužiti druge. Najbolje Evropu. Eto neće da nas primi već 20 godina. A sve smo driblinge probali. Osim da učinimo ono što se od nas traži.
Veli Dodik da “mnoge današnje članice ne bi ispunile ono što se od nas traži”. Ne, nego bi Milorad da uspostavi pravila po kojima će se svi ponašati.
Uzalud vam trud igrači. Driblate Evropu. Neće vam to proć’!
