Legenda pripisuje francuskom kralju Luju (pod rednim brojem XIV) izjavu “Država to sam ja”. Njegova kamarila ga je zvala “Kralj sunce”, skoro kao Elzina iz Banovića svog stranačkog šefa. Iako primjerena apsolutističkom tipu vladavine ova krilatica u demokratiji se preselila u intimnu sferu i postala ideja vodilja skoro svih političara. Šta će mi država ako mene nema tu, u fotelji ?! Fotelja je izrasla u simbol visokog položaja u vlasti. Dok javno “ubijaju” pričom o borbi za građane, narode, državu “ovakvu ili onakvu” ili koje druge ideale, većina političara zapravo smatra da je država njihova fotelja.
Dejtonskim ustavom Republika Bosna i Hercegovina je nastavila svoje pravno postojanje sa modificiranom unutrašnjom strukturom. Ustavom je određeno da se država BiH sastoji od dva entiteta. Rat je proizveo nove političke realnosti. Država je sačuvana iako labava i nejaka. Ratni ciljevi susjednih država o podjeli BiH nisu se ostvarili, ali nažalost, nisu ni pokopani. Klauzevic je kazao da je “rat nastavak politike drugim sredstvima”, ali na našem primjeru može se reći i da je “politika nastavak rata drugim sredstvima”. Američki predstavnik Escobar je rekao da u BiH neće biti rata, ako mu još neko vjeruje.
Politička borba za izgradnju moderne i funkcionalne države traje od zaključivanja mira, pa sve do danas. To se posebno odnosi na entitet RS koji neprestano glumi “državu” u državi. Čak i u teoretskom smislu visok stepen autonomije uvijek podrazumijeva centralnu (vrhovnu) državnu vlast i lojalnost ustavu. Milorad Dodik kao entitetski “predsjednik sunce”, u povodu inauguracije novog saziva Predsjedništva BiH provokativno je izjavio: “Hajde da dogovorimo da BiH opstane još 10, 15 godina, pa nek buduće generacije donose odluke”. Niko od njegovih budućih partnera iz “Osmorke”, uključujući go(vo)rljivog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, nije iznio kontraprijedlog: “Hajde da dogovorimo da entitet RS ostane još 10, 15 godina, pa neka o njenom postojanju buduće generacije demokratski donose odluke, na referendumu u cijeloj Bosni i Hercegovini.” Lideri “Osmorke” su ovo kukavički prešutjeli radi “programske koalicije” i da ne umanje svoj “koalicioni kapacitet”. Začudo, na Twitteru se nije oglasilo ni “političko Gacko” iz NiP-a. Zato će im Dodik uskoro, za neustavni 9. Januar – Dan RS organizirati proslavu i defile u istočnom Sarajevu. Potpredsjednik SDP Vojin Mijatović ga odranije slavi. Dobijamo Dan državnosti BiH u Banja Luci i Dan RS u Sarajevu.
U poslijeratnom periodu politički predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda i svih onih koji su etnički očišćeni iz RS borili su se u skupštinskim klupama da se sistemska diskriminacija i kršenje ljudskih prava u tom entitetu uklone, te ostvari povratak kao neotuđivo pravo prognanika. Ko li samo smisli ovu odvratnu i iritirajuću sintagmu “etničko čišćenje”, jer čišćenje podrazumijeva uklanjanje prljavštine što implicira da su neki narodi bili “prljavština” na nekom teritoriju koju je trebalo ukloniti.
Niko ne može osporiti značajne rezultate koje je iznjedrila politička borba poslijeratnih predstavnika “očišćenih naroda”. Ali je vrijeme činilo svoje, jer su se raseljeno biračko tijelo i egzistencijalno ugrožena povratnička populacija “topili”, dok upornost srpske (o)pozicije da sačuvaju velikosrpske ideje stvaratelja RS nisu značajnije jenjavale. Treba spomenuti i onaj Bećirovićev zakon o prebivalištu koji je djelovao razarajuće na biračko tijelo u RS. Proces povratka u cijeloj BiH nije zvanično okončan, ali su rezultati etničkog progona i zločina zastrašujući.
I za ove kao i za prethodne izbore ideja političkog okrupnjavanja da se ne bi rasipali glasovi ionako skromnog biračkog tijela realizirala se formiranjem širokog probosanskog bloka pod nazivom “Pokret za državu”. Bio je sačinjen čak od 10 stranaka: SDA; SDP; Stranka za BiH, SBB, DF, GS, PDA Socijaldemokrate BiH, NES, te Bosanskohercegovački zeleni. Iako probosanski deklarirane “Pokretu za državu” nisu pristupili Narod i Pravda i Naša stranka. Dvojac iz sarajevske trojke nije htio čak ni sa svojim partnerom SDP-om u zajedničku borbu za državu. Autorstvo i mentorstvo nad projektom “Pokreta za državu” pripisuju se Edinu Ramiću, potpredsjedniku SDA, i potpredsjedniku SDP i novopečenom borcu za državu Vojinu Mijatoviću. Iako djeluje utopijski održati na okupu 10 idejno i programski suprotstavljenih, a na liderskom nivou gotovo nepomirljivih subjekata, probosanski pokret zadobio je simpatije medija i javnosti. Vođena je snažna i široka kampanja da bi se birači pokrenuli i izašli na izbore, usljed opravdane bojazni od sveprisutnog zamora izbornog tijela iz različitih razloga. Stranački čelnici i kandidati razletjeli su se po zemljama gdje je najviše našeg iseljeništva. Agitirali su kao rijetko kad sa neskrivenom željom da iskoriste veliki izborni potencijal iseljeništva. Da li su uspjeli?
Real-politika je surovo sabiranje izbornih rezultata. Vojin Mijatović kandidat za člana Predsjedništva BiH iz RS osvojio je oko 6 odsto glasova. Odveć malo da bi se moglo govoriti o značajnijem rezultatu. On se slavodobitno predstavljao moralnim pobjednikom, baš kao što je bila “Bitka na Neretvi”. Pobijedili smo, jer smo preživjeli. Činjenica je da je Mijatović gubitnik izbora. Edin Ramić se preko kompenzacione liste plasirao u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. On je dobitnik, iako s kompenzacione liste. Kandidat za potpredsjednika RS povratnik Senad Bratić je tijesno izgubio od samostalnog kandidata Ćamila Durakovića iz Srebrenice. Bratića su “odradila” braća iz Pokreta. Žalosno i indikativno za budućnost. Ustavna ovlaštenja potpredsjednika RS ne mogu se opisati, jer ih skoro i nema. “Pokret za državu” osvojio je ukupno 5 mandata u Narodnoj skupštini RS. Na općim izborima 2014. koalicija probosanskih stranaka “Domovina” osvojila je ukupno pet mandata, a na općim izborima 2018. probosanski blok na listi “Zajedno za BiH” osvojio je 4 mandata. “Pokret za državu” osvojio je isti broj mandata kao 2014. odnosno jedan mandat više u odnosu na izbore 2018. Rezultat je skroman. Na malom broju procenti su visoki. a samo je jedan poslanik više. Poslijeizborni “mainstream” je bio da je postignut veliki uspjeh. Izborni resursi iseljeništva nisu značajnije iskorišteni. To se može zaključiti i po broju registriranih birača. Vojin Mijatović je dobio oko 11.500 glasova iz inozemstva, a oko 27.000 glasova na redovnim biračkim mjestima u RS. Veliko je pitanje koliko je od toga broja bilo njegovih sunarodnika? “Pokret za državu” morao je privući značajan broj birača iz svih naroda, a ne samo iz jednog. Posebno je poražavajuća činjenica da prvi put u bošnjačkom klubu Vijeća naroda RS probosanski blok neće moći samostalno “potezati” pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Bez Dodikovih Bošnjaka je nemoguće. A oni će to raditi kad im Dodik kaže, znači NIKAD! Dodikovi Bošnjaci i Hrvati uglavnom pišu ćirilicom, to je njihovo pravo, ali i slika o autentičnosti. Dodikova Bošnjakinja Srebrenka Golić, izabrana za predsjedavajuću Vijeća naroda RS, za koju je glasala većina u bošnjačkom klubu kaže da govori “našim jezikom”. Da je ceo svet razume.
Brojke otkrivaju još jednu žalosnu stvar. Pet poslanika Pokreta za domovinu od 83 koliko broji Narodna skupšina RS je 6 odsto. Ako je udio bošnjačkog stanovništa u ukupnoj populaciji tog entiteta 14 odsto, pa i to uzmemo kao relevantan odnos u biračkom tijelu, dobit ćemo rezultat (14 odsto od 83) od 12 pripadajućih poslanika. Pokret za državu osvojio je više nego duplo manje. Da su osvojili 12 mandata bili bi treći po snazi politički subjekat u RS, na kojega bi svi morali ozbiljno računati. Sada to nisu. Većina u skupštini se može ostvariti bez njih. Nisu tas na vagi koji koaliciji daje presudan politički utjecaj i težinu. Srpska skupštinska većina, rasistička sintagma koja se odomaćila u skupštini, je neupitna. Još nema političke diferencijacije, jer etnička preovladava.
Vojin Mijatović se odmah poslije izbora “pozdravio” sa Banja Lukom i isturio kao kandidat za delegatsko mjesto u srpskom klubu u Domu naroda PS BiH. Izjalovilo mu se, jer ni njegov SDP nije glasao za njega. Opozicija u RS s pravom tvrdi da se radi o tajnom dogovoru Dodika i Nikšića, da Dodik dobije kontrolni paket odlučivanja-četvrtog delegata u Klubu Srba državnog Doma naroda. Slike s Nikšićevog mobitela kojima je tv voditeljici diskretno “p(d)okazivao” kako su mu glasali esdepeovci trebali bi svakako pregledati istražni organi. Radi transparentnosti i vjerodostojnosti njegove borbe protiv korupcije i izbornih prevara. Nikšić će se, nema sumnje, pobrinuti za svog potpredsjednika Mijatovića bilo ministarskom foteljom u Vijeću ministara BiH ili u Vladi Federacije. U Vladu RS, kod koalicionih partnera, ne može ni priviriti. O poremećenim i neiskrenim odnosima u “Pokretu za državu” svjedočila je brzopotezna smjena šefa kluba poslanika Ramiza Salkića, koji je pojedinačno osvojio najviše glasova. Ministarske pozicije u Vladi RS za članove Pokreta za državu su već dogovorene. Novoizabrani član Vijeća naroda RS Adil Osmanović, i sam udobno smješten u fotelju, prvi se odvažio da kaže da se “Pokret za drzavu” raspao. Borba za fotelje je napravila preokret u “Pokretu za državu”. Država je moja fotelja, zar ne?
