Nakon neke vrste negodovanja zbog nagrade „Srce Sarajeva“ slavnom reditelju Wimu Wendersu, ipak se treba zaustaviti.
Wim Wenders je jedan od najboljih svjetskih reditelja.
Njegova povezanost sa Peterom Handkeom, austrijskim piscem je stara preko 55 godina. Između 1969. i 1987. snimili su četiri filma. Wenders ga je upoznao kao dvadesetogodišnjak u pozorištu u Oberhauzenu. Te 1969. su počeli su raditi zajedno. Wendersov kratki film “3 američka albuma” zasnovan je na Handkeovu djelu. Dvije godine nakon toga, Wenders je adaptirao Handkeov roman “Golmanov strah od penala“. Kasnije su se udružili u pisanju scenarija za filmove “Pogrešan potez” (1975.) i “Krila želje” (1987.). “Lijepi dani Aranjueza” bio je peta suradnja Wendersa i Handkea.
Upitajte se jeste li u staroj Jugoslaviji birali svoje saradnike i prijatelje?
Svojevremeno su u Sarajevu pozivali Handkea da posjeti grad i objasni svoje stavove. Pismeno je odbio, potvrdio je to profesor Vahidin Preljević, koji odlično poznaje te odnose. Profesor Preljević je dodao ključnu činjenicu: „Wim Wenders nikada nije dijelio političke stavove sa Handkeom“.
Šta drugo očekivati od čovjeka koji je snimio brojne filmove koji su tražili najplemenitije odgovore na tajne ljudske duše?
Nakon što je Valentin Incko donio Zakon o zabrani negiranja genocida, civilizirani svijet je apsolutno podržao tu odluku. Bila je to pobjeda istine nad lažima, dobra nad zlom.
Koliko znam niko do sada nije postavio taj Inckov čin u jedan nacionalni austrijski kontekst. Naime, tim aktom Incko je zabranio verbalne ispade svom nobelovcu, Handkeu, na kojeg je nacija ostala ponosna nakon najveće književne nagrade.
Ta činjenica je zasigurno bila ključ u rukama negatora: Neće valjda Incko protiv svog nobelovca i to tako brzo nakon dodjele Nobela.
Na tom fonu bilo je onih koji su smatrali da je srpska epizoda iz Handkeova života bio dobro odrađen projekat. Pronađen je pisac čiji je otac bio vojnik u nacističkim jedinicama, koji je poginuo a da ga sin nije ni upoznao. I da je dijete preuzelo i nosilo tu krivicu kroz život. Kao i u milionima drugih germanskih sudbina nakon 1945. godine.
Svijet je rekao svoje o genocidu u Srebrenici.
Ali, svakim danom negatori potvrđuju svoj sramni odnos prema zločinu. Kao prije par dana onim surovim skandiranjem na utakmici u Novom Pazaru: ‘Nož žica Srebrenica’ sa posterom zločinca Ratka Mladića.
Mi znamo granice, jer nam ih takvi određuju. Zidovi su tu poveći.
I moramo se čuvati jer je povelik grijeh od prijatelja praviti neprijatelje.
Srce Sarajeva je na pravom mjestu, u grudima našeg prijatelja Wima Wendersa.
