Kada je 13. aprila 1990., tokom 47. godišnjice otkrića masovne grobnice u Katinskoj šumi, Sovjetski Savez izrazio “duboko kajanje” i priznao odgovornost sovjetske tajne policije za taj zločin, taj dan se od tada u svijetu obilježava kao Dan spomena na Katyn i stradanje Poljaka. Jučer se navršilo 78 godina od tog zločina. I neće biti zaborava.
Zašto mi u Bosni snažno suosjećamo sa poljskim žrtvama Katynske šume?
U Moskvi, 1939. sovjetski ministar Vjačeslav Molotov i njemački ministar Joachim von Ribbentrop potpisali su strašni Pakt o nenapadanju između Sovjetskog Saveza i Njemačke.
Dogovorena je tada podjela Poljske na njemački i ruski dio, ucrtane granice i ubrzo sprovedena u zločinu. Jednom ponosnom narodu oteta je domovina.
Je li vam ovo poznato u historiji BiH?
Sjetite se pedesetak srpskohrvatskih susreta Miloševića i Tuđmana koji su u Karađođevu podijelili BiH, a u Tikvešu ucrtali granice podjele. I zajedno vojno krenuli, svak u svoj dogovoreni dio. Sjetite se užasnog ubijanja Bošnjaka i patriota BiH. Sjetite se TuđmanMiloševićeve i BobanKaradžićeve apsolutne vojne saradnje protiv Armije RBiH.
Stradanje Poljaka u Katynskoj šumi, nedaleko od ruskog grada Smolenska bila je jedna od lokacija na kojoj je pogubljen sloj visokog građanstva, admirali, generali, majori, pukovnici, vojnici, službenici, profesori, doktori, advokati, inžinjeri…
Ubijeno je blizu 22.000 uglednih Poljaka. Stravični metod ubijanja bio je da žrtva, iza leđa vezanih ruku, klekne na koljena, nakon čega joj biva pucano u potiljak. I dok se tijelo ubijenog odnosi u kamion, iduća žrtva poziva se na identičan vid monstruoznog smaknuća.
U Srebrenici su ljudi strijeljani masovno i bacani u već bagerima iskopane rupe. Ubijena su 8.374 Bošnjaka. Nalaženi su sa rukama iza leđa vezanim žicom. Većinom sa probušenim potiljkom. U BiH su u brojnim gradovima otkriveni spiskovi intelektualca koje su MiloševićKaradžićeve ubice pravile prije masovnih pokolja širom okupirane BiH.
Lavrentij Berija, narodni komesar za unutrašnje poslove Sovjetskog Saveza poslao je jedan dokument Josifu Staljinu. Berija je tvrdio da stanovnici Poljske predstavljaju „deklarirane i beznadežno nepopravljive neprijatelje sovjetske vlasti“. Ispravnim su smatrali da se pomenuti pogube.
Podsjeća li vas ovo na nešto ?
Sjetite se izjava političkih lidera iz tzv. Srpske republike, poput Dragana Kalinića, da „Bošnjake treba istrijebiti, da moraju nestati“, ili Biljane Plavšić da se radi o „pogrešnom genetskom kodu“. „Nestat će taj narod, nestati sa lica zemlje“, govorio je osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić.
Je li masakr u Katynu bio Staljinova osveta za 1920? Mnogi Poljaci tako misle. Jer tada je u blizini Lavova zbog hrabrosti poljskih vojnika njegova politička karijera visila o koncu. Staljin je kao komandant zahtijevao zauzimanje grada Lavova, koji su s nevjerojatnom odlučnošću branile samo 3 poljske i jedna ukrajinska divizija. Zadwórze kod Lavova je postao simbol žilavosti poljskog vojnika – gdje je od 330 poginulo 318 branitelja.
„Ovim smo se osvetili za „Bunu protiv dahija“, reče u Srebrenici general zločinac Ratko Mladić. Koji usput i ne zna historiju, niti šta je bila Buna protiv dahija. Ali se u neznanju osvetio ubijajući hiljade Bošnjaka.
Ruski Vrhovni sud je izdao naređenje moskovskom gradskom sudu da posluša žalbu zbog jednog pravnog slučaja vezanog za Katyn. 8.5. 2010., Ruska Federacija je Poljskoj predala 67 zabilježenih tekstova. Svaki je imao 250 stranica. Tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je predao jedan tekst poljskom predsjedniku, Bronislawu Komorowskom. Medvedev i Komorowski su se složili da bi države trebale nastaviti otkrivati istinu ove tragedije.
Je li vam nešto slično poznato? U Srbiji do danas ne znaju istinu o strašnim zločinima protiv BiH i Bošnjaka. Rusi su priznali ovaj strašni zločin u Katynu i izrazili žaljenje. Na drugoj strani postoje sudske presude Međunarodnog suda u Hagu, ali nema kajanja i savjesti, nema priznanja zločina genocida od režima koji je to počinio.
Pogledajte jučerašnje glasanje hrvatskih nacionalista iz HDZ-a na čelu sa Draganom Čovićem: Svi su oni u Parlamentu BiH bili protiv Zakona o kažnjavanju negiranja genocida. Tako su i spriječili istinu i o Srebrenici.
Ako vam ovo nije poznato sjetite se presude u Hagu kojom je osuđen i HDZ, čiji lideri nisu glasali za Zakon protiv negiranja zločina genocida. Oni su time definitivno postali negatori genocida u Srebrenici. Ako ovoga 11. jula čujete da je Sabor Hrvatske izrekao ponovo osudu genocida u Srebrenici, ne vjerujte im. HDZ je to uradio pred jakom SDP-ovom opozicijom u Saboru. To će biti samo još jedna lažna predstava. Za razliku od ove Čovićevog očiglednog negiranja.
