Ne sam Bakire, ne sam !

Nihad Krupić

Politika u BiH je odavno postala tematika o kojoj teze trebaju pisati psiholozi i psihijatri.

Šupljiranja političkih analitičara su promašena odavno. Ljudi ništa nisu pogodili. A predaju na političkim naukama studentima.

Kod političara koji sebi tepaju da su probosanski; nema logike, a pogotovo strategije i nekog kontinuiteta političkog djelovanja.

Današnja sjednica predsjedništva SDA, doneseni zaključci i izjava Bakira Izetbegovića spadaju u obično politikanstvo i politički konformizam koji ne daje ništa novo. Kod predsjednika SDA postoji samo ono iz prošlosti za što današnja SDA nema nikakvih zasluga…

Je li stvarno Bakir Izetbegović misli da ovakva kakva je SDA danas sama može strateški zaustaviti destruktivne političke snage na čelu sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem u pokušaju uništenja države BiH !?

To je nemoguća misija, bez timskog fronta svih patriotskih partija.

Umjesto da se okrene liderima političkih stranaka kojima je stalo do očuvanja države BiH i sa njima napravi zajedničku nacionalnu strategiju opstanka BiH, Bakir Izetbegović brani anarhiju i nesposobnost unutar vlastite stranke, raspravlja sa Banja Lukom i odlukama tamošnje haotične i destruktivne politike, koja je konstantna od samog Dejtona.

Da li Bakira Izetbegovića ili bilo koga od nas može iznenaditi izjava i ponašanje Milorada Dodika ili Aleksandra Vučića? I da li to nas treba da interesuje više od našeg plana odbrane državnosti Bosne i Hercegovine !?

Poruka Bakiru Izetbegoviću može biti samo jedna, radi na državničkom nivou a ne kao ograđen i ograničen unutar sopstvene stranke. Nisu nam hvala Bogu stranke sudbina.

Da li u tvojoj stranci imaš neke ljude koji misle svojom glavom i koji nisu poltroni? Ključno je pitanje: Možeš li biti kritičan prema toj grupi ljudi uvezanih pod jedan politički krov? I taj krov odavno prokišnjava.

Problematična je tvoja usamljenost u toj partiji. To se vidi iz aviona. Ili nemaš ljudi sa kojima bi kvalitetno radio ili su konformisti, naučeni da tebe isturaju u prve redove a oni ostaju na sigurnom, daleko iza fronta javnosti. Primjećujemo, u SDA si i portparol, i polemičar, i general i redov. A onda kad istupiš javno i ti pokažeš vlastiti konformizam. Uvijek neko samozadovoljstvo oko stranačkog djelovanja.

Izađi iz tog konformizma i prestani u javnost slati jeftine političke parole. To prolazi samo kod onih kojima je svijet do kraja njihove mahale i u njihovoj privilegiji koja dolazi od aminovanja takvima kao ti.

Ti znaš da se rahmetli prvi predsjednik, tvoj otac, konsultovao sa desetinama ljudi, danima, detaljno sitničavo oko bilo koje državotvorne teme. Taj golemi krug ljudi je savršeno funkcionisao. Tu se nije gledalo ko je koja stranka. Sve vrijedne ljude je znao okupiti oko sebe. Te grupne portrete kod tebe ne vidimo.

Jednostavnije rečeno: Nisi ti Safet Sušić da možeš uzeti loptu na centru i čitavu odbranu i golmana baciti na leđa.

Jedan je bio Pape pa je i njega pokojni reporter Mladen Delić upozoravao onom čuvenom: Ne sam Safete, ne sam !

Ne sam Bakire! Nisi kadar, a i nemaš kadar.