Socijalno duboko podijeljeno društvo i sve tri bosanskohercegovačke nacionalne zajednice na nekoliko desetina hiperbogatih porodica i ostale mase koje rastuća inflacija galopirajućom brzinom približava ili gura preko granice siromaštva, nakon općih izbora dramatično i nepotrebno se dijeli i politički – na patriote te izdajnike i plaćenike, ovisno o stranačkim preferencijama.
Percepcija “socijalne ravnoteže”
Nova u nizu nespretnih propagandnih izjava premijera Federacije BiH Fadila Novalića kako je “nizom mjera Vlade FBiH postignuta socijalna ravnoteža” cinično se protivi svakodnevici penzionera koji još čekaju svojih 100 KM, dok su hiljade u javnim preduzećima i firmama sa redovnim i visokim prosječnim primanjima davno isplaćene. Slično je bilo i sa podrškom privredi u vrijeme pandemije kada su firme koje nisu imale ozbiljnih problema sa likvidnošću i poslovanjem dobijale sredstva, dok su one koje su imale problema sa plaćanjem obaveza prema državi ostale bez podrške, bez radnika i bez posla.
Samo jedan odlazak na pijacu promijenio bi premijerovu percepciju “socijalne ravnoteže”, jer građani već neko vrijeme na pijacama povrće i voće kupuju na dekagrame, a mesnice zaobilaze u širokom luku. Penzioneri meso mogu kupiti samo na pola kilograma pilećih krilaca sedmično.
Socijalni smog i politička magla
Tu crnu svakodnevicu, sakrivenu crnim jesenjim “socijalnim” smogom, zbog energetske krize nastalim loženjem svega što gori, koji bh. gradove diže na prva mjesta tablica najzagađenijeg zraka na svijetu, potiskuju borbe za prikupljanje dovoljnog broja ruku za osvajanje vlasti.
Svi oni koji ne prihvataju koncepciju da preko nacionalnog jedinstva ostvare građansku državu proglašavaju se izdajnicima, plaćenicima i zavjerenicima protiv nacionalnih interesa.
Istovremeno, oni koji se najviše verbalno zalažu za jedinstvo imaju povijest unutarnjih stranačkih podjela, uglavnom uzrokovanih nedemokratskim odnosima unutar demokratskih stranaka. Po tome su karakteristične i SDA i SDP.
Unutarstranački izbori i kadrovske krize
SDA je nastala kao nacionalni antikomunistički pokret, koji je u početku sadržavao osobe različitih ideoloških usmjerenja, da bi postepeno dolazilo do unutrašnje diferencijacije pa i političkih konfrontacija zbog različitih koncepcija državne organizacije, čak i tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata. I koliko god je, kad je u pitanju nacionalno jedinstvo, SDA imala negativan stav prema bivšim komunistima, toliko je neuobičajeno bila naklonjena nekim provjerenim kadrovima socijalističkih obavještajnih službi.
Nakon rata, najdramatičniji politički razlaz bio je odlazak dr. Harisa Silajdžića i stvaranje Stranke za BiH, koji je na lokalnom nivou završavao i fizičkim sukobima i sudskim procesima između dojučerašnjih stranačkih saradnika i funkcionera. Nešto kasnije u Bosanskoj Krajini je nastala ASDA, i nekoliko drugih stranaka.
Svaki unutarstranački izbori doveli su do nove kadrovske krize, tako da su, što pojedinačno, što grupno, stranku napuštali istaknuti kadrovi i nosioci najviših izvršnih funkcija poput dr. Rusmira Mahmutćehajića, dr. Izudina Kapetanovića, Edhema Bičakčića, Adnana Terzića…
Posljednji takav talas nezadovoljnika rezultirao je formiranjem stranke Narod i pravda, čiji su članovi na meti zbog navodnog razbijanja nacionalnog jedinstva i navodne izdaje nacionalnih interesa. Zanimljivo je da su među tim članovima istaknuti borci i javne ličnosti kojima se SDA u proteklih desetak godina, a nekima i više, ponosila i dodjeljivala im najviše funkcije i povjerenje.
Autoritarni lideri i eliminacija oponenata
Sličnu povijest imala je Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, koja je najstarija politička organizacija u državi. Nakon što je izgubila manji broj članova koji su se pridružili agresiji na RBiH, a sačuvala svoj multinacionalni ideološki karakter, te dala značajan doprinos u odbrani i kreiranju političkih uvjeta za opstanak BiH kao višenacionalne zajednice, i u SDP-u nakon rata došlo je do konfrontacije različitih koncepata razvoja stranke i uloge SDP-a na političkoj sceni.
Odlazak dr. Nijaza Durakovića stranka nikad neće nadoknaditi, iako se vjerovalo da bi ga dr. Zlatko Lagumdžija mogao dostojno naslijediti na čelu stranke. No, nakon prvog neuspjeha na izborima, svi koji su se usudili dokazivati da je SDP osvojio mnogo manje glasova nego ranije morali su napustiti partiju. Tako je SDP ostao bez Bogića Bogićevića, Nijaza Skenderagića, Mire Lazovića, Ive Komšića, Nermina Pećanca, Željka Komšića.
Kada je 2014. godine ostao bez mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH okončao je 17 godina dugo vođenje SDP-a, tokom kojeg je dva puta ulazio u vlast i oba puta iz nje izlazio zbog katastrofalnih rezultata.
Iz SDP-a su nastale Socijaldemokratska unija, Demokratska fronta i niz drugih partija socijaldemokratskog imena i ideologije, ali s mnogo manje uspjeha.
Kada je Lagumdžija napustio SDP, analitičari su izjavili da je “nanio najveću štetu socijaldemokratiji, uništio njenu ideju i izvorne principe. Njegov način rada bio je takav da ko god se pojavio kao oponent u stranci, on ga je eliminirao”.
Po svemu sudeći to je i zajednički imenitelj unutrašnje demokratije u dvjema najjačim strankama – autoritarno upravljanje, koje ne podnosi drugačije mišljenje i time doprinosi stalnoj kadrovskoj fluktuaciji.
A oni koji su napustili svoju stranku postaju izdajnici i preletači i najljući neprijatelji, iz razumljivih razloga. Bore se za glasove iz istog “bunara”.
Test za dva nova fenomena
Dva su nova politička fenomena na testu ka uspostavljanju novih i drugačijih političkih odnosa i metoda u Bosni i Hercegovini. U Republici Srpskoj je Pokret za državu osvojio pet mandata u Narodnoj skupštini i prvi put kao multietnički klub zastupa interese svih građana u tom entitetu BiH.
Simplifikacija političke scene u tom entitetu, po kojoj su “i vlast i opozicija ideološki isti”, što u praktičnoj politici nije tačno, svodi njihovu aktivnost na dvije mogućnosti – izabrati “manje zlo” ili “moćnije zlo” koje može dati određene koncesije.
Međutim, aktivnosti banjalučkog SDP-a prije udruživanja u Pokret za državu, kao i rezultati izlaznosti govore da ima još veliki broj apstinenata, koji ne podržavaju ni vlast ni opoziciju, a iz različitih razloga se ne upuštaju čak ni u glasanje. To je dobro veće od zbira dva zla.
Pred Pokretom je težak posao da dođu do tih ljudi i na praktičan način vežu ih za ideju zajedničke države.
Umjetnost mogućeg
Za građane iscrpljujuća neprestana medijska kampanja radikalno suprotstavljenih maksimalističkih stavova i zahtjeva kao uvjeta za formiranje i funkcioniranje vlasti na različitim nivoima već je mnoge otjerala iz zemlje.
Drugi politički fenomen, koji bi mogao biti uzor za uspostavljanje novih političkih odnosa je sarajevska Trojka, samo kao simbol i metod. Nije važno koje forme ona dobija i koliko je članova takvih koalicija, ali je fenomen koji je funkcionirao i pored značajnih, gotovo nepremostivih ideoloških razlika.
Bez obzira na to što se radi o strankama koje o nekim ideološkim i praktično-političkim pitanjima nikad neće imati ni približno jedinstven stav, njihov programski savez polazi od spiska obaveza, mjera i ciljeva koje moraju i mogu zajednički ispuniti u odgovarajućim rokovima.
Primjena Bizmarkove definicije da je “politika umjetnost mogućeg”.
Sve ono oko čega je jasno da nema dogovora, ostavlja se po strani i rješava samo onda kad je to uvjet bez kojeg država ne može napredovati. I tada svaka od stranaka može izdvojiti svoj drugačiji stav, ali neće spriječiti izvršenje.
U suštini, tako bi trebalo da funkcioniraju politički savezi, ali je naša dosadašnja praksa bila “savez u konfrontaciji” i postavljanje uvjeta za koje je potpuno bjelodano da će ih jedan od saveznika blokirati, a time blokirati i sve druge procese u državi i društvu.
Ubuduće neka to ostave po strani i rješavaju socijalne i demografske probleme koji prijete da državu, društvo i narode ostave bez supstance, bez kreativnih ljudi u reproduktivnom dobu.
“Labuđa pjesma” Vijeća ministara BiH
Nagovještaj da možda dolazi vrijeme drugačijih metoda uspostavljanja političkih odnosa je “labuđa pjesma” starog saziva Vijeća ministara BiH.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je jednoglasno usvojilo izvještaje i prijedloge Programa reformi BiH za 2021. i 2022. godinu, dva ključna dokumenta koji predstavljaju politički i pravni okvir saradnje BiH i NATO saveza.
Niko od dežurnih političkih analitičara ni predstavnika političkih partija vlasti i opozicije, ni onih koji su bili radikalno protiv i skidali već dvije godine tu temu sa dnevnog reda, nike komentirao ovu odluku i način na koji je donesena.
Znači li to da postoji dogovor da se to ne komentira ili će zauzvrat biti donesene neke druge odluke bez komentara nije jasno, ali promjena je nabolje.
