Visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) u BiH Christian Schmidt trebao bi pred Vijećem sigurnosti UN-a predstaviti svoj drugi, a ukupno 61. polugodišnji izvještaj OHR-a o provođenju Dejtonskog sporazuma u BiH.
Četvrtog maja 2022. godine RS je podnijela 27. izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a, kao odgovor na sve izvještaje visokih predstavnika. U potpisu je Radovan Višković, premier RS.
“Zamolili smo rusku stranu da to čini, a oni to rade već 27. put. Naravno, u ovom vremenu opšte hajke na Rusiju, zbog rata u Ukrajini pokušaće da osude ovo kao loše ponašanje, ali mi smo bili primorani na taj način, da bi naš stav došao do SB UN”, kazao je Milorad Dodik.
Kao i do sada izvještaj je bio podešen da parira izvještaju Visokog predstavnika pred UN-om.
U ovom tekstu oni po običaju tvrde da je njihov entitet posvećen Daytonskom sporazumu, koji uključuje opredijeljenost za suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak. Ne pada im napamet secesija, to nazivaju “lažnom propagandom protivnika RS”. Naravno, imali su na raspolaganju par stotina citata o secesiji od njihovog neprikosnovenog lidera Milorada Dodika, ali su to “mudro i lukavo” preskočili. Okrenuli glavu od najava referenduma, prijetnji podjelama države BiH, secesijama njihovog entiteta, pripajanju Srbiji. Zaboravili su na negiranje BiH, na stalne prijetnje povlačenjem saglasnosti o nečemu što je već potvrđeno u džavnom parlamentu…
Ali zato su uslijedile optužbe bošnjačkih političkih lidera na prizeman način. No, najadnije od svega su citati koje je Višković koristi i osobe koje citira.
Koga citira Višković u izvještaju koji je trebao navodno otvoriti oči međunarodnoj zajednici i “parirati” izvještaju visokog predstavnika Schmidta? Citira osobe koje su vjerovatno izazvale podsmijeh kod onih koji znaju o čemu se radi.
Tu je obavezni citat od Zorana Milanovića o “pozitivnim stremljenjima Milorada Dodika”. Tu je i izjava Čovića da “izviješća OHR-a (UN-u) piše uvijek ista skupina ljudi u Sarajevu, i uvijek po isto matrici”.
Nema sumnje, i Čović je “omiljen” koliko i Milanović u svjetskim okvirima.
Tu su citati i Marinka Čavare, predsjednika entiteta Federacije, itd.
Recimo, tu su na nekoliko mjesta preuzeti citati Matthewa Parisha, britanskog međunarodnog pravnika i stručnjaka za međunarodne odnose, sa sjedištem u Švicarskoj.
U BiH je obavljao neke dužnosti, a onda doktorirao 2007. U Čikagu na pravu sa tezom pod nazivom ‘Rekonstrukcija podijeljenog društva: učenje iz sjeveroistočne Bosne’. Dakle, čovjek je “opčinjen” podjelom BiH.
Godine 2018. Parish je u Švicarskoj proglašen krivim za krivično djelo klevete jer je podnosio izvještaje zapadnim obavještajnim službama u kojima su njegovi bivši klijenti, Murat Seitnepesov i Konstantin Ryndin, bili optuženi za pranje novca, prevaru i finansiranje terorizma. Osuđen na dva mjeseca, Parish je o tome pisao u samizdatoj knjizi da je proveo 23 dana u zatvoru.
Parish je dodatno optužen 2019. godine. Naknadno je kažnjen novčano, uslovno na godinu dana, a sud mu je naložio da posjeti psihijatra. Reuters je izvijestio da je glasnogovornik tužilaštva u Ženevi rekao: “Gospodin Parish je proglašen krivim za klevetu, pokušaj prisile i nepoštivanje odluke vlasti.” Parish je izrazio namjeru da se žali na osudu.
On je također optužen za svoju navodnu ulogu u lažnoj arbitraži u sporu između suparničkih članova kuvajtske vladajuće porodice oko autentičnosti video zapisa koji prikazuju korupciju i kršenje sankcija Iranu. AP je u februaru 2021. izvijestio da je sudsko ročište održano i odloženo do avgusta 2021. godine.[25][26] U septembru 2021. godine, Parish je osuđen i osuđen na tri godine zatvora i zabranjeno mu je bavljenje advokaturom u Švicarskoj. To je osoba koju citiraju iz Vlade RS pred UN-om.
U više navrata u Viškovićevom izvještaju citiran je Ivor Roberts, britanski otpravnik poslova u ambasadi UK i ambasador u toku druge polovine rata u BiH.
Radi se o osobi koju je u svojojoj knjizi “Najsramniji trenutak” razgolitio čuveni publicista Brendan Simms.
Simms ga opisuje kao “istaknutog zagovornika ‘pogodbe’ sa Miloševićem i srpskog simpatizera”. Svojevremeno se pročuo po zgodi da je zaspao u društvu Ibrahima Rugove, vođe pasovnog otpora na Kosovu. “Ali je zato bio čest i pažljiv gost Miloševića, a njihovi razgovori duboko u noć bili su legendarni u diplomatskoj zajednici u Beogradu. ‘Kao što su govorili izvori iz srpske vlade, Roberts je bio u tolikoj mjeri smatran čovjekom Miloševičevog povjerenja, da su ga redovno salijetali strani novinari u potrazi za informacijama”. Pripremao je već tada memoare koji će nositi nazov “Razgovori s Miloševićem”. Dipolomata Alec Russell sjećao se razgovora s njim nakon što se vratio iz Bosne. “Roberts mu je puna dva sata govorio o nedjelima Hrvata i Muslimana Bošnjaka.” “Prikazao mu je srpsku agresiju kao neminovnost s kojom treba računati.”
Miješao se u sve i svašta pa je tvrdio da je embargo na oružje uspostavljen protiv BiH dobro rješenje : “To nije embargo za jednu stranu već za sve tri”, a zatim obrazložio da “sve strane raspolažu sa velikim količinama oružja i municije”. Izvalio je to dok su u rovovima bili borci legalne bosanske Armije sa najviše tri—četiri metka.
Roberts je negirao da bi Bosanci željeli ukidanje embarga kao stvar “paravde, pravičnosti i niveliranja polja za igru… (baš tako je rekao) da bi dobili podjednaku šansu. Nisu oni osobito zainteresirani za kupovinu američkog oružja, zainteresirani su za američku intervenciju i za svaku njihovu pomoć da bi dobili rat”.
I 1995. godine je tvrdio da je u zemlju (BiH) ušlo više oružja danas bi bilo mnogo više ubijenih civila i vojnika Muslimana, Hrvata i Srba. ”
Odmah nakon velikog srpskog osvajanja dijelova BiH predložio da se sve to uključi u veliku Srbiju.
Američki pregovarač Richard Holbrooke je ustvrdio da su “Srbi ušli u Robertsovu dušu”. A eto, sad je Roberts ušao u njihov izvještaj za UN.
Ovaj tragični pokušaj političke prevare nasitno zaslužuje da se pomene.
Koga su sve citirali ovaj put u izvještaju Vlade RS, koji šalju na mjesto koje pripada državi, očito je da su ostali bez municije.
