Punih 15 godina BiH potpisuje sve akte za put u NATO

bih-nato

Pismo Ambasade Ruske Federacije u BiH u kojem stoji da će se na prijem BiH u NATO gledati kao na neprijateljski korak, izazvalo je niz reakcija. Posebno je odjeknulo obrazloženje iz NATO-a u kojem je navedeno da „svaka zemlja ima suvereno pravo odabrati vlastite sigurnosne aranžmane, a da li će se države odlučiti na saradnju s NATO-om putem partnerstva ili kao punopravne članice Saveza ovisi o svakom pojedinačnom podnositelju zahtjeva i 30 saveznika“, kazala je glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu za agenciju FENA.

Ona je naglasila da „nijedna treća strana nema pravo intervenirati ili staviti veto na takav postupak i sve prijetnje u tom pogledu su neprihvatljive, jer je vrijeme sfera uticaja prošlo“.

„NATO i Bosna i Hercegovina imaju dugogodišnju i obostrano korisnu saradnju. … Pozdravljamo kontinuirani doprinos BiH našoj euroatlantskoj sigurnosti“, rekla je Lungesku.

Bosna i Hercegovina 5. decembra 2018. godine primljena je u Akcioni program za članstvo (MAP). Godinu nakon toga, Predsjedništvo BiH donijelo je odluku o prihvatanju dokumenta nazvanog „Program reformi“ koji je trebao značiti i nastavak puta zemlje prema čvršćoj integraciji u NATO.

Time je samo nastavljen i gotovo doveden do konačnog cilja niz odluka koje je BiH do danas poptisivala na svom putu u NATO.

Nebojša Radmanović, jedan od lidera SNSD-a, biran je u Predsjedništvo BiH u dva mandata. Kao državnik potpisao je u decembru 2006. godine Sporazum o pristupanju BiH programu ”Partnerstvo za mir” u središtu NATO-a u Briselu.

Radmanović pripada starijoj političkoj gardi i odlično je znao šta je interes ove države i njenih naroda. Srpska strana je stavila potpis na desetak važnih dokumenata u pristupanju NATO-u.

U martu 2007. Sporazum o razmjeni sigurnosnih informacija između BiH i NATO-a potpisali su tadašnji ministar sigurnosti Tarik Sadović i generalni sekretar NATO-a Jap de Hop Shefer. BiH je tada dobila veći pristup povjerljivim informacijama i od Hrvartske. Taj stepen pristupa do tada nije ostvarila niti jedna zemlja u regionu.

Već sljedeće 2008.  godine Nikola Špirić je potpisao i dokument o intenziviranju dijaloga BiH i NATO-a. Tada je objavljen i konačni cilj: „Što skoriji ulazak BiH u članstvo NATO-a“.

Sljedeće 2009. godine Špirić i Milorad Dodik su stavili potpis na odobrenje raspolaganja pokretnom vojnom imovinom.

Radmanović je kao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH u junu 2009. godine u Sarajevu je potpisao „zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP)”. Radmanović je samo postupio prema onome što pisalo u Zakonu o odbrani:

”Parlament BiH, Vijeće ministara, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provešće potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO”.

Dakle, pitanje ulaska BiH u NATO je ugrađeno u zakone ove države.  

Kada se danas problematizira taj put BiH u NATO, treba pogledati šta se sve događa i u susjednoj Srbiji, gdje je NATO više nego prijateljska oružana sila. Srbija ima svoje stalno predstavništvo u sjedištvu NATO-a u Briselu. Recimo u 2019. godini održano je 13 vježbi sa NATO-om ili vojskama zemalja NATO-a,  a sa Rusijom četiri. Vrlo je indikativno žestoko reagiranje na put BiH u NATO, a tolerantna šutnja kad je u pitanju sve ono što se odigrava u Srbiji.

Upravo ta činjenica traži neke ozbiljnije analize i odgovore od običnog parlamentarnog prepucavanja, kakvo smo gledali prije sedam dana ili medijskog kakvo gledamo danas. Recimo i to: Od gotovo istih bh. aktera koji su „nesebično“ punih 15 godina stavljali potpise na putu BiH u NATO.