To što je Parlament Albanije odbio na dnevni red staviti priznanje genocida u Srebrenici je činjenica. Bilo kakve osude koje dolaze od opozicije su bez svrhe. Jedini bitan je službeni stav koji je izglasala većina – odbijanje glasanja o priznanju presude jednog međunarodnog suda.
U izjavama koje su uslijedile, premijer Albanije Edi Rama se ‘pere’, jer su zastupnici njegove Socijalističke partije bili protiv prijedloga opozicije da se Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici stavi na dnevni red sjednice Parlamenta. Bijedan izgovor. Zašto onda njegova Socijalistička partija nije do sada inicirala rezoluciju kada je imala vremena napretek?
Srebrenica je žrtva velikodržavnog srpskog projekta. To prije svega, a Edi Rama je do sada pokazao previše inicijative za saradnju sa Aleksandrom Vučićem. A to već previše govori o zajedničkim ciljevima Rame i Vučića. To je već dešifrovano kao stvaranje “velike Srbije” i “velike Albanije”. Dakle, šta tu ima tražiti tragedija Srebrenice?
Rama u saradnji sa Vučićem otvarao pitanje granica u obliku inicijative Minishengen ili Otvoreni Balkan. Radi se o otvorenim velikodržavnim projektima.
Sjetimo se, dakle, onog čuvenog “Non papera”, kojeg je predstavio slovenčki premier Janez Janša upravo pred Ramom, a ovaj to odmah prihvatio.
Zašto je Rama potvrdio da je vidio “Non – paper” kod bišeg premijera Slovenije Janeza Janše? Zar mu ga nije pokazao diskretno? Čemu indiskrecija i ničim izazvan nediplomatski napad iskrenosti? Samo je jedan logičan odgovor: Zato što mu odgovara da u politički prostor bude lansirana ideja o velikoj Albaniji. Rama i Vučić bajagi prave zajednički regionalni prostor, a Srbija nije priznala Kosovo. Zašto Rama žmiri na oba oka na ovu činjenicu? Zašto mu radi toga ne prigovaraju, posebno Kosovari? Zašto svi šute? Odgovor je opet identičan: Srbija i Albanija preko Minischengena izgrađuju i povezuju svoje etničke prostore, dok čekaju novo “miješanje karata” na Balkanu.
Nakon svega pokrenuti su iznenadni udari na kosovskog lidera Aljbina Kurtija jer vodi nezavisnu politiku, korisnu za svoju državu i ne dopušta bilo kakvu igru sa Kosovom. Ovih dana na Kosovu se sve više govori da će tužiti Srbiju za genocid. Čini se da je u pitanju glasni odgovor na igre Rame i Vučića.
“Berlin proces” je nastao prije sedam godina pod patronatom Njemačke i uz podršku Evropske Unije, a obuhvatao je sve zemlje zapadnog Balkana. Sadržajno obuhvata sve ono što je predvidio Minishengen – Otvoreni Balkan osnovan prije više od godinu dana i koji ima samo tri članice: Srbiju, Albaniju i Sjevernu Makedoniju. Pravo pitanje je zašto su se ove tri države odlučile da prave paralelnu regionalnu inicijativu-savez kada su već godinama bile članice Berlin procesa?
Naravno, to su uradili sa skrivenim političkim motivima.
BiH, Crna Gora i Kosovo s pravom sumnjaju u iskrene namjere Otvorenog Balkana, jer se sav koncept otvorenog regionalnog tržista mogao realizirati i kroz CEFTU i kroz “Berlin process”. Zašto Srbija, Albanija i Makedonija nisu iskreno zagovarale i pristupale u otvoreno regionalno tržište godinama prije Otvorenog Balkana? Zašto ih niko ne pita s kojim namjerama su krenuli u paralelni proces i to bez garancija EU da će ga finansijski podržati?
Šta su motivi ove tri zemlje? Srbiji da ne gleda Kosovo i razgovara na međudržavnoj osnovi (a to mora u Berlin procesu), te izbjegavanje EU zelene agende za zapadni Balkan.
Albaniji i S.Makedoniji bi mogao biti motiv osveta što predugo čekaju da im se dodijeli kandidatski status za pristupanje EU iako su ispunili tražene uslove. Naravno i mogućnost opstrukcije političke EU inicijative zajedničkog regionalnog trzišta i kakvo-takvo poboljšanje njihove pozicije u pregovorima sa EU. Sve tri države naravno, politički kapitaliziraju ideju zajedničkog regionalnog tržista umjesto EU administracije.
Građani BiH ne mogu bez viza na Kosovo jer Srbi blokiraju razumno rješenje problema. BiH je s Kosovom imala značajan izvoz i pozitivnu bilancu. Kakve su to slobode kad nema slobode kretanja i kada Srbija (a i BiH) ne priznaju Kosovo?
Danas se po Srbiji mogu kretati državljani Kosova s ličnom kartom, dok je BiH zbog višegodišnjeg političkog divljanja Milorada Dodika, bez priznanja i normalnih ekonomskih veza sa Kosovom.
O neisporučivanju ratnih zločinaca, njihovom veličanju, nepriznavanju genocida, te o hapšenjima branitelja BiH na granici Srbije ne treba trošiti riječi.
A kako Srbija zamišlja Otvoreni Balkan najbolje se vidi u promicanju hegemonističke ideje “Srpskog sveta”. A tek izbjegavanje da BiH uzima kao ravnopravnog partnera na primjeru gradnje HE na Drini i trebinjskog aerodroma. Još nismo čuli šta Christian Schmidt misli o tome?
Kako ćeš imati zajedničko regionalno tržiste kada Srbija ne priznaje Kosovo, a nije ni potpisala ugovore o granicama sa susjedima? Zašto onda Rama mlati praznu slamu i veliča projekat Otvoreni Balkan? Pa zato što između Albanije i Kosova faktički nema granice. U Sjevernoj Makedoniji ima 30 posto Albanaca. I Sjeverna Makedonija i Albanija su članice NATO-a pa im ne prijeti “Srpski svet” kao nama u BiH, pa ulaze slobodno u takve aranžmane.
Projekat ‘Zajedničkog regionalnog tržišta’ guraju Njemačka ali i Francuska da zadrže balkanske zemlje u evropskoj čekaonici, kako ne bi potražile alternativu, jer bogzna kad će biti članstvo u EU, ako ga uopće i bude. Zato će investirati u ovu regiju i pričati nam bajke o EU perspektivi i kako se bajagi kroz regionalno uvezivanje približavamo EU. Čista navlakuša. Vučić ih je skužio, pa hoće da im uzima pare, a da i dalje sjedi na tri stolice i gura svoj velikosrpski projekat, kao i Rama paralelni velikoalbanski.
I da se ponovo vratimo na Janšin “Non – paper”. Zašto EU neće da objavi sve činjenice u vezi “Non papera”? Šta kriju i od koga kriju? Na postavljeno pitanje nisu odgovorili ni poslanicima u evropskom parlamentu. Zašto?
Vučić i Rama, Srbin i Albanac, “smrtni su prijatelji”, kao što su nekada bili Tuđman i Milošević sa dogovorenim ciljem podjele BiH.
Zato oni insistiraju na Otvorenom Balkanu, gdje oni i njihov dogovor kolo vode, a opstruiraju njemačku inicijativu Berlinski proces.
Zato Otvoreni Balkan treba hitno ukinuti a zajednički regionalni prostor, ako su svi iskreno za njega, izgrađivati pod evropskom tj. njemačkom i američkom kapom.
Ovo treba biti nas stav koji ćemo zastupati politički i objašnjavati kroz diplomatske kanale svim međunarodnim faktorima. Ramina alternativa (o ukidanju granica) i “Srpski svet” su dva oka u glavi.
Berlinski proces podrazumijeva da se i Kosovo na ravnopravan način uključi u zajednički regionalni prostor a toga nema bez priznanja od strane Srbije. Pod kapom EU tj. Njemačke regionalni razvoj Balkana se moze dinamizirati ponajviše radi povjerenja svih drzava u taj proces. Ko drugi nego Evropljani mogu kazati šta su to evropske vrijednosti i standardi i da li se primjenjuju u zajedničkom regionalnom prostoru zapadnog Balkana. Ali pošto ovdašnji lideri nisu iskreni, oni opstruiraju Berlinski proces već sedam godina. Zato nema nikakvih opipljivih rezultata. Srpsko-albanski velikodržavni interesi se ipak bolje mogu artikulirati kroz Minishengen koga su nedavno preimenovali u Otvoreni Balkan. Bosna i Hercegovina i Crna Gora ponajviše moraju držati oči širom otvorene na ovakav Otvoreni Balkan.
Svi velikodržavni projekti na Zapadnom Balkanu su oslonjeni jedan na drugi. Oni imaju zajedničku kičmu. Kakav odgovor može imati Evropa na rušenje svoje sigurnosti putem kršenja granica prije uključenja u Evropsku Uniju?
Dakle, Rama neće pred Parlament Albanije staviti na dnevni red Rezoluciju i osudu genocida u Srebrenici, sve dok u bratskom dogovoru sa Vučićem prekraja granice Balkana. To je njegov ključni cilj. Toga moraju biti svjesni u Bosni i Hercegovini. Sve ostalo su obična politička izmotavanja.
