Možda i više nego sama prvostepena presuda grupi optuženoj za zataškavanje ubistva Dženana Memića, koja je izazvala reakciju javnosti, osjećanje nepravde i nemoći da se dođe do razrješenja izazvalo je saopćenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VTSV) kojim je nastojalo da uzme u zaštitu sudije i tužitelje u ovom postupku.
Najbolje namjere eventualnog kritiziranja
Superioran i podcjenjivački je ton kojim se VTSV obraća ne samo građanima, već i političarima i medijima kao “dijelu javnosti.
“Ishode sudskih postupaka sudije ne mogu i ne smiju prilagođavati očekivanjima i shvatanjima zakonodavne i izvršne vlasti. Štaviše, u konkretnom slučaju, očekivanjima dijela medija i građana naše zemlje.”
U VTSV-u su “uvjereni da su tužioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u okviru svoje nadležnosti, imali najbolje namjere u navedenom predmetu, zato pozivamo na suzdržanost i prilikom eventualnog kritiziranja njihovog rada”.
“Javnost ima pravo na konstruktivnu kritiku, međutim neuravnotežene kritike koje upućuju političari mogu dodatno i nepotrebno ugroziti povjerenje javnosti u pravosuđe ili poticati nepoštivanje sudskih odluka i demokratske podjele vlasti”, stoji u njihovom saopštenju. Uz to ne propuštaju priliku za lekcije o tome da se presude donose samo na osnovu nedvosmislenih dokaza i o nezavisnosti pravosuđa.
Pravda i popularne odluke
Sve ovo, pa i onaj dio da “političari mogu dodatno i nepotrebno ugroziti povjerenje javnosti u pravosuđe,” imalo bi smisla da to povjerenje nije značajno i skoro nepovratno narušeno upravo djelovanjem osoba unutar pravosudnog sistema, između ostalog i “slučajem Memić” i svime što se u njemu događalo.
A javnost ne čine nužno pravnici, javnost vjerovatno nije ni “visokoobrazovana”, ali ima nepogrešiv osjećaj za pravdu i pravičnost, bez obzira koliko se ona relativizirala kao cilj, naglašavanjem razlike između pravde i prava koje je dostiglo stupanj potpunog nesuglasja.
Javnost, nažalost, zbog iskustva s ovakvim pravosuđem ne “očekuje politički i generalno popularne odluke”, ona ih unaprijed zna.
Mnogo je toga što se u međuvremenu događalo u sudovima i tužilaštvima, što je “moglo dodatno ugroziti povjerenje u pravosuđe”, nije naišlo na reakciju VTSV-a da bi bilo razjašnjeno javnosti. Tako je jedna sutkinja pobjegla u Hrvatsku od optužnice za zloupotrebu ovlasti, jedan tužilac je osuđen za krađu novca iz predmeta kojeg je vodio, a jedna je tužiteljica navodno spominjana u komunikaciji osumnjičenih osoba preko SKY aplikacije.
Tada se dugo šutjelo, a sad je reakcija promptna, odmah sutradan.
Disciplinski postupak i crna lista SAD
Posljednji primjer tužiteljice, koja je radila u timu tužilaca koji mjesecima dešifruje, raspakuje i slaže mozaike iz poruka koje su izvučene iz aplikacija Sky i Anom, pokazuje koliko je vremena trebalo da se poduzmu odgovarajuće mjere. Informacija o tome da je spominjana u komunikacijama osoba koje istražuje u medijima je objavljena početkom marta 2022. godine, da bi tek 30. maja bila uklonjena iz istrage u tom timu.
Na američkoj crnoj listi našla se 26. septembra 2022. godine, a suspendovana tek 31. oktobra 2022.
Procedura američkog Ministarstva trezora bila je mnogo brža nego disciplinski postupak u VTSV-u.
Ne prejudicirajući krivicu tužiteljce, i u njenom najboljem interesu da se što prije otkloni svaka povezanost sa krminalom bilo je da se odmah po objavljivanju sumnji, ili makar nakon što je premještena sa poslova u vezi s aplikacijom, odmah pokrene disciplinski postupak.
To bi naravno bilo i u interesu dalje istrage u predmetu na kojem je radila, ali i u općem interesu, da ne bi “dodatno i nepotrebno ugrozilo povjerenje u pravosuđe u javnosti”.
Kako se od javnosti brani pravosuđe
Vratimo li se na povod obraćanja VTSV-a, nije teško uočiti da je i u samom načinu na koji je predsjedavajući Sudskog vijeća vodio postupak i iznio obrazloženje oslobađajuće prvostepene presude bilo dosta kontrovrezi.
Ovo je izgleda bio slučaj koji su u VTSV-u shvatili kao tačku na kojoj se brani ugled pravosuđa, bez obzira na stranke u postupku i njihove interese.
Tako će sudija, koji je u nekoliko intervjua u vezi predmeta „Dženan Memić“ tvrdio da se „pravosuđe nikada neće oporaviti od predmeta Memić i Dragičević, te da su slučajevi Memić i Dragičević najveća sramota za pravosuđe“, nekoliko puta u toku postupka u martu i aprilu prigovoriti zastupniku oštećene porodice Memić “da nije korektno da se u medijima istupa u vez s ovim slučajem”.
Istovremeno, rasprave su bile otvorene za javnost, a snimci se još uvijek mogu naći na Internetu.
I u obrazloženju presude predsjednik vijeća nije propustio prozvati medije za manipulaciju javnosti, a neke je optužio za zlonamjerno izvještavanje.
Cinizam obrazloženja i suvišni svjedoci
“Imali smo optužnicu koja je nastala iz istrage koja još nije okončana”, kazao je sudija, onda je komentirao i kako su imali “optužnicu za pomaganje, a ne znamo ko kome pomaže i iz kojeg motiva”.
“Neophodna je svijest da se počini krivično djelo. Samo iz ovih primjera vidimo kompleksnost slučaja”, poručio je sudija, istaknuvši kako iz dokaza koji su im predstavljeni nisu “mogli vidjeti zašto su se optuženi povezali u grupi i šta im je bio motiv”.
Samo ovih nekoliko konstatacija pokazuje odnose u pravosuđu, jer se na ovaj način upućuje ozbiljna kritika i tužiteljima, koji su pokrenuli postupak, a da prethodno istraga nije završena, ali i sudiji koji je takvu optužnicu potvrdio.
Nakon sedam godina od ubistva, cinično zvuči obrazloženje presude u kojem se kaže da se nije ni trebalo suditi, jer nije dokazano da se dogodilo ubistvo, a da je prethodno jedan postupak oboren zbog insistiranja tužilaca da se radilo o saobraćajnoj nesreći koja se nije dogodila.
Također su njegove riječi da su – svjedoci nepouzdan dokazni mehanizam u postupku: “Neki namjerno lažu, neki se ne znaju izraziti.” Treba li zato ukinuti svjedoke i suditi isključivo na osnovu materijalnih dokaza ili pooštriti kazne za krivično djelo lažnog svjedočenja?
Očekivane presude i zaboravljeni Pribe
Ako se stvarno radi o želji za povećanjem povjerenja u pravosuđe, onda se ne produbljuje razdor između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, već se uspostavlja suradnja. Zakonodavcima se preporučuje izmjena zakonskih odredbi koje predstavljaju prepreku efikasnijem pravosuđu.
Saopćenje VTSV-a nije na tom tragu. Ono namjerno optužuje politiku, doslovno zakonodavnu i izvršnu vlast za “očekivane presude”, kako bi stvorili alibi ako bi takve presude bile donosene.
Istovremeno, prozivanje medija i javnosti kao neobrazovane gomile koja se nema šta miješati ni očekivati od pravnih monopolista, koji jedino znaju šta je pravo i koliko je ono daleko od pravde.
Nekoliko izvještaja pravosudnih institucija u zakonodavnim skupštinama i skupštinskim odborima pokazalo je superiornu indolenciju vodećih predstavnika pravosudnog dijela vlasti i odbijanje saradnje sa zakonodavcima, predstavnicima građana sa izbornim legitimitetom. Izvještaji uglavnom kvantificiraju godišnje učinke, bez ozbiljnije analize razloga za ugroženo ili narušeno povjerenje u pravosudni sistem. Pribeov izvještaj sa kraja 2019. godine je zaboravljen, ništa konkretno nije poduzeto.
Ušutkivanje javnosti nikako ne može povećati povjerenje u pravosuđe, niti VTSV može braniti monopol nad pravdom. Sami kažu da pravo i pravda nisu isto – pravda ima dva kraja.
