Robert Bruce Hitchner američki je profesor koji se specijalizirao za povijest i arheologiju grčko-rimskog svijeta. Doktorirao je na Sveučilištu Michigan i ugledni je predavač klasičnih studija i međunarodnih odnosa.
Bio je glavni urednik Američkog časopisa za arheologiju od 1998. do 2006. Vodio je niz arheoloških istraživanja u Francuskoj i sjevernoj Africi. Osnivač je i predsjedavajući Daytonskog mirovnog sporazuma od 1998. do 2014. Kao član međunarodnog pregovaračkog tima pomagao je političkim strankama u Bosni i Hercegovini u izradi Paketa izmjena i dopuna Daytonskog ustava iz aprila 2006.
Za Bosna Global precizno secira stanje u BiH, kao i ono što nas očekuje u sljedećim vremenima.
Bosna Global: Nakon vaših akcija kao predsjedavajućeg projekta Daytonskog mirovnog ugovora urađen je ogroman posao sređivanja postratnog stanja u BiH. Kako vam danas izgleda taj vaš veliki posao? Da li bi danas uradili nešto drugačije?
Hitchner: Moj rad s Dejtonskim mirovnim sporazumom, i nevladinom organizacijom osnovanom 1998. godine koja više ne postoji, bio je usmjeren na promicanje mira i stabilnosti u BiH. Posao koji sam obavio kao član tima koji je pomagao političkim strankama u BiH da pregovaraju o aprilskom paketu 2005. i 2006. godine bio je u skladu s misijom naše nevladine organizacije. Iako postoje neki elementi Aprilskog paketa koji su i dalje vrijedni uključivanja u bilo koji novi proces reformi, taj se napor više nije mogao nastaviti kao prije petnaestak godina. Nedavno sam pozvao na novi proces ustavne reforme u lokalnom vlasništvu koji snažno podržavaju EU i SAD (Više).
Bosna Global: Tada ste pretpostavljali da je put u EU „sveobuhvatna tačka kohezije“ u BiH. I pored sve lijepe priče Evropa je do danas ostala na granicama Balkana i zaustavila svoje proširenje. Zašto je to tako?
Hitchner: Kombinacija faktora, između ostalog: umor od proširenja, imigraciona kriza, Brexit i nerazvijene političke i vladine institucije na zapadnom Balkanu. Na neki način EU je poput carstva sa svojim jezgrom i periferijom. Zapadni Balkan se trenutno posmatra kao dio periferije. To se s vremenom može promijeniti, ali ne bez kontinuirane podrške i ulaganja EU i, što je još važnije, dokaza da države zapadnog Balkana imaju volju i kapacitet da nastave s reformama neophodnim za integraciju u EU.
Bosna Global: Mi nismo Kipar, niti ličimo na Kipar. Pa ipak nas EU tretira poput Kipra. Svojevremeno ste se nadali da će Evropa ublažiti zahtjeve pred BiH na putu za EU. Da će ti uslovi biti lakši nego za Srbiju. Nažalost, uvjeti su teži i ne dopušta nam se ni kandidatski status, koji je više forma dobre volje, nego suština. Prema vašem mišljenju, zašto se stalo?
Hitchner: Dijelom iz nekih razloga navedenih u mom prethodnom odgovoru. Nikada nije postojala velika vjerovatnoća da će EU primijeniti različite setove pravila za integraciju na različite države pretendente na zapadnom Balkanu. S tim u vezi, BiH je pružena više nego dovoljna prilika, uključujući produženja, da ispuni status kandidata. Neki su tražili “status potencijalnog kandidata”, ali to nije početak.
Bosna Global: Svojevremeno, radeći za dobro BiH, puno ste polagali nada u Specijalnog predstavnika EU u BiH. Upravo ovih dana su aktuelna pitanja presuda na Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Tamo je presuđeno pravo manjinama da biraju i budu birani, što do sada nije ugrađeno u Ustav BiH. Sadašnji evropski specijalni predstavnik ima pred sobom pet takvih presuda iz Strasbourga. Čini nam se kao da Evropi nije stalo da BiH bude demokratska kakve su ostale njene države?
Hitchner: Ne mogu govoriti u ime EU, ali provedba ovih odluka na kraju ostaje na vlastima u BiH, a ne na EU. A moć OHR-a da provodi ili nameće zakone ograničena je od 2008. godine znatno prije presude suda.
Bosna Global: U martu 2005. Venecijanska komisija utvrdila je niz ustavnih reformi potrebnih kako bi Bosna bila kompatibilna s europskim standardima prije pokretanja SSP-a. To je uključivalo i ukidanje „privilegija za etnička ili grupna prava“, jačanje prava građana. Ni to nije odobrovoljilo visoke predstavnike u BiH da nešto urade sa ovim brojnim presudama za pitanja izbora i osnovnih ljudskih prava. Mi smatramo da su neki visoki predstavnici i specijalni predstavnici EU bili ponekad vrlo pristrasni i neobjektivni tokom rada u BiH. Da nisu, podržali bi ove brojne odluke Evropskog suda.
Hitchner: Ne. OHR je podržavao presudu Venecijanske komisije, a viši zamjenik visokog predstavnika u to vrijeme, ambasador Don Hays, redovito se savjetovao s Komisijom. Pregovarački tim za Aprilski paket takođe je bio u redovnom kontaktu sa članom Komisije tokom razgovora. EU je također podržavala presudu Komisije u to vrijeme.
Bosna Global: Koliko američka politika računa na činjenicu da su recimo, radikalne evropske političke opcije sklonije Rusiji nego li SAD-u? Mi u BiH se danas suočavamo sa tim činjenicama na drugačijem nivou, vrlo snažnog uticaja Rusije na Beograd i, čak, na Zagreb, pa time posebno na njihove političke filijale u BiH. To je ovdje očigledno. Čini nam se da je razumijevanje za stanje u BiH samo dijelom pokazano stavljenjem Milorada Dodika, jednog od velikodržavnih aktera na crnu listu…
Hitchner: Zlonamjerni utjecaj Rusije na zapadnom Balkanu dobro je prepoznat u Washingtonu. Ne mogu govoriti u ime Bidenove administracije, ali ne bih bio iznenađen ako zauzme agresivniji pristup rješavanju ovog problema od prethodne američke administracije.
Bosna Global: Velikodržavni projektanti iz Beograda i Zagreba i njihovi poslušnici iz BiH su vrlo lukavi. Dolaskom predsjednika Trumpa na vlast, kojem pažnja nije bila ni blizu Balkana, protivnici BiH su ovdje naprosto bjesnili, prijeteći otcjepljenjem, radeći otvoreno protiv države. Danas su utišani dolaskom Joea Bidena na čelo SAD. Upravo zato se u BiH mnogi nadaju da će se američki interes vratiti na Balkan, prije svega u BiH…
Hitchner: Prerano je znati hoće li Bidenova administracija biti proaktivnija u BiH od svoje prethodnice, iako su se mnogi stručnjaci za bh. politike u SAD-u i Evropi zalagali za veći američki angažman. Prvi korak u tom pogledu mora biti obnova odnosa SAD-a i EU, jer jedino jedinstvenim pristupom zapadnom Balkanu od strane Washingtona i Brisela bilo koja nova i značajna inicijativa euroatlantske politike može imati nadu u uspjeh.
Bosna Global: Taj bijes velikodržavnih pretendenata je bio svugdje očigledan. U Crnoj Gori, članici NATO-a, dogodilo se ozbiljno gubljenje nacionalnog i državnog identiteta. Oni su danas pokoreni od srpskog političkog elementa, koji djeluje unutar te države. Srbija je praktično demokratskim izborima pokorila jednu do juče nezavisnu državu i danas tamo forsira proruske i antiameričke stavove. Brisel šuti na ovaj čin. Vidi li se to iz perspektive SAD?
Hitchner: Nije korisno usmjeriti kritiku na EU kao način angažiranja SAD-a na zapadnom Balkanu. Kao što smo svi dobro svjesni, i EU i SAD s velikom zabrinutošću gledaju na rusku politiku na zapadnom Balkanu, i premda Washington i Brisel nisu uvijek usklađeni prema svojoj politici prema Moskvi, oboje zajedno rade na tome da se taj jaz smanji, a ne samo predsjednik Biden.
Bosna Global: Svojevremeno ste zahtijevali da se potraga za ratnim zločincima mora nastaviti. Hag je praktično ugašen. Danas smo svjedoci jedne užasne činjenice: Čak 850 predmeta o ratnim zločincima, koji su dostavljeni sa dokazima iz Tribunala ustupljeni domaćem pravosuđu jednostavno su skriveni ili tajno prebačeni na niže sudove i završeni oslobađajućim presudama. I to nije sve. U BiH danas u institucijama imamo ljude koji su ušli u sistem da ruše ovu državu iznutra. To se može spriječiti Bonskim ovlaštenjima Visokog predstavnika i ovlaštenjima koje ste vi predviđali za Specijalnog predstavnika EU. Ali, nažalost, nema nikakvih, ni najmanjih intervencija na sva moguća rušenja države i Dejtona?
Hitchner: Odgovornost za ratne zločine već je neko vrijeme prebačena na lokalnu nadležnost. Nema sumnje da se potraga za pravdom protiv ratnih zločinaca mora nastaviti i da ju je ometala korupcija u pravosuđu. Jedan od prioriteta svake nove politike Bajdenove administracije u Bosni i Hercegovini mora biti snažna podrška protiv korupcije i promocija vladavine zakona.
Bosna Global: Kako je moguće da se recimo od Dejtona naovamo argumenti iz RS i njihovi stavovi prihvataju nekritički. Da se HDZ-ovi stavovi navodne ugroženosti od Bošnjaka stalno forsiraju. A stanje je takvo da Bošnjaci nemaju nikakva prava u RS i prostoru gdje vlada HDZ. Apsolutno nikakva prava. Tamo se događa jedna stravična segregacija. To je očigledno. A na prostoru gdje žive Bošnjaci imate Srbe i Hrvate načelnike, gradonačelnike, premijere vlada Kantona, ministre, direktore javnih preduzeća… Zašto ozbiljni ljudi slušaju i prihvataju laži a ne žele da vide dokaze i ono što je očigledno?
Hitchner: Ne vidim dokaze da države članice EU i SAD nisu svjesne ovih pitanja i sve su često govorile i preduzimale mjere. Podaci međunarodne zajednice u ovom pogledu zasigurno nisu savršeni. Ali postoji ograničenje onoga što međunarodna zajednica može učiniti kad u BiH postoji tako malo konsenzusa o njenoj budućnosti. Jedan od velikih nedostataka političkog života u BiH od 1995. godine bila je nespremnost svih strana da se dogovore o zajedničkoj viziji zemlje za razliku od perspektive da pobjednik odnosi sve.
Bosna Global: Borili ste se uporno za normalnu Bosnu. Bili ste i do danas ste apsolutno u pravu kada ste tvrdili da EU i SAD moraju prepoznati da Bosna ne može sama putovati u budućnost. Potrebna joj je stalna direktna pomoć i jasno, čvrsto vodstvo, a ne daljnje pasivno uvjetovanje. Kako taj problem nametnuti Briselu i Vašingtonu?
Hitchner: Ako sugerirate da je najbolji put naprijed za BiH određivanje budućnosti od strane EU i SAD-a, to bi bila pogreška. Brisel i Washington mogu i trebaju i dalje biti uključeni u pomaganje u izgradnji stabilne, živahne i demokratske BiH, ali rad – i zaista odgovornost za postizanje ovoga na kraju leži na bosanskim građanima.
Da parafraziram često korišteni kliše, EU i SAD ne mogu željeti sigurnu, funkcionalnu i prosperitetnu BiH više nego što to žele njeni građani.
Bosna Goobal: Etnički veto RS-a i HDZ-a, koji pruža Dayton, i dalje koči napredak BiH prema ustavnoj reformi i euroatlantskim integracijama. S obzirom na to da EU i SAD žele da BiH bude u potpunosti samodostatna i stabilna, a opet unutarnjeg političkog konsenzusa u BiH nema, zašto iz Washingtona i Brisela ne postoji snažniji nagon za rješavanjem ustavne reforme i provedbe odluka suda EU jednostavno koristeći državni referendum na kojem će većina glasača u BiH gotovo sigurno nadglasati anti-BiH ekspanzioniste i odabrati ista rješenja koja NATO države žele i za BiH? Koji su razlozi neprihvaćanja ove opcije?
Hitchner: Vjerujem da sam u prethodnim odgovorima uglavnom odgovorio na ovo pitanje. Što se tiče referenduma, on bi vjerovatno zahtijevao dogovor oba entiteta kao konstitutivnih elemenata BiH prema Dejtonskom ustavu ili parlamenta. Po mom mišljenju, referendumi su loša rješenja jer podrivaju i negiraju odgovornost demokratski izabranih institucija da donose zakone i upravljaju u ime građana koji su ih izabrali. S tim u vezi trebate samo pogledati problem koji je izazvao britanski referendum o Brexitu.
