Kao i u svemu ostalom, skloni pretjerivanju, odluku o dodjeljivanju ili udjeljivanju kandidatskog statusa za pristupanje Evropskoj uniji, dočekali smo ili euforičnim isticanjem zastava i osvjetljivanjem mostova u bojama EU ili podcjenjivački obezvređujući značaj “utješne” nagrade za čekanje u redu pred vratima za integraciju.
Kandidatska šarena laža
Čak i oni koji bi morali biti upoznati sa pojedinostima, jer već godinama navodno sudjeluju u procesu pristupanja, koji bi se mogao opisati kao tapkanje s noge na nogu pred vratima u susjedstvu, usudili su se da kandidatski status nazovu “šarenom lažom”.
Oni naivni izgledali su zatečeni grohotom kojim je ispraćena njihova ocjena da se “prethodne vlasti ne mogu pohvaliti kako je kandidatski status rezultat njihovog rada, već da je to zbog rata u Ukrajini”.
Nije čudo što su ih tako naivne preveslali mangupi u najvišim organima vlasti, kad su provincijski fakini za par mjeseci prodali svoje “ruke” u domovima naroda da bi se vratili u matičnu stranku. Mujo u Posavini čak nije ni došao da glasa za sebe (Mujo, trepni ako si otet!).
Status bez novca
Kad su s olakšanjem doznali kako su uspjeli ostvariti naum nagovoriti evropske zvaničnike da bez postavljanja uvjeta dodijele kandidatski status Bosni i Hercegovini, domaći šibicari su se nemalo iznenadili da to ne donosi nikakav pristup fondovima i novcu.
“Svim političkim akterima u BiH i entitetima ću predložiti da od EU do 2027. godine zatraže finansijsku podršku od 20 milijardi eura. To bi nam omogućilo da, uz poštovanje Ustava i Dejtonskog sporazuma, do 2027. godine naše zakone, standarde i institucije uskladimo s onim u EU.”
Cijenu je postavio isti onaj koji je neskriveno u institucijama govorio kako RS može od 14 uslova za početak pregovora sa EU ispuniti samo one “koji nam odgovaraju”, a da “najmanje tri od njih znače nestajanje RS”.
Zaduživanje bez uslova
Cifra, koju većina polupismenih stanovnika ove zemlje ne umije brojevima napisati, cijena je sudbine konstitutivnih naroda, građana, patriota i onih drugih, zdravlja, života i slobode ljudi i budućnosti njihove djece. Pitanje je, međutim, da li je to konačan broj, ili će se on mijenjati u skladu sa nezajažljivim apetitima bolesnih kockara ljudskim sudbinama.
Isti je taj u više navrata pokušavao nagovoriti partnere u vlasti da se obavezne rezerve u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine smanje i naštampa nekoliko milijardi maraka.
Također je pred zakonodavnim organima entiteta govorio da se neće zaduživati kod Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, jer “oni postavljaju političke uslove da bi odobrili kredit”.
Zato je prodao obveznice entiteta na Londonskoj berzi pod ogromnom kamatnom stopom, a njenu visinu i kupca proglasio “državnom tajnom”.
Planirana diskrecija
U nabrzinu usvojenom budžetu RS je na poziciji predsjednika entiteta dobio 56,5 miliona maraka, što je najveći predsjednički budžet u regiji. Ukupan budžet Predsjedništva BiH za ovu godinu iznosio je oko 9,6 miliona maraka, dok je budžet predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, skromnih 3,3 miliona KM, što je čak 17 puta manje od Dodikovog!
Budžet predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića, iznosi 10,6 milion KM ili pet puta manje od Dodikovog, budžet predsjednika Crne Gore, Mile Đukanovića, oko 2,7 miliona KM, dok budžet predsjednika Slovenije, Boruta Pahora, iznosi 6,9 miliona KM.
Uz to, najvećim dijelom tih sredstava predsjednik raspolaže po diskrecionom pravu, što znači da nije dužan raspisivati javne pozive, već samostalno procjenjuje kome treba dodijeliti sredstva. Bez sumnje da su ta sredstva planirana za razne vidove političke korupcije.
Milijarda dolazi na naplatu
Dug RS koji dolazi na naplatu u 2023. godini iznosi 922,4 miliona KM, a tome treba dodati i činjenicu da se Republika Srpska još planira zadužiti, što indirektno, što direktno, nekih 1,9 milijardi maraka.
To je razlog za nestrpljenje da se što prije proda posljednje čime Dodik još raspolaže – dobra volja za prihvatanje da u narednih pet godina “uskladimo zakone, standarde i institucije s onim u EU”.
Zato među njegovim uslovima za formiranje vlasti preovladavaju oni ekonomski, jer bez njihove realizacije neće biti u mogućnosti otplatiti anuitete koji u narednoj godini pristižu na naplatu.
Da je Dodik drugačije pristupio ovom pregovorima primijetio je i predsjednik SDA Bakir Izetbegović kazavši kako mu se čini da Milorad Dodik (SNSD) polako “okreće” svoju politiku, ali da ne zna koje je koncesije napravio.
“Mislim da ćemo zaista gledati drugačije lice, možda onog Dodika od prije 10, 15 godina”, dodao je.
Šest mjeseci za datum
Čak i dosadašnja ministrica vanjskih poslova, koja je dodjelu kandidatskog statusa pripisala svom četvorogodišnjem radu, postavlja novoj vlasti rok od šest mjeseci za utvrđivanje datuma početka pregovora.
Uostalom, učesnici pregovora kod predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela obavezali su se da će u tom roku nakon uspostavljanja vlasti izvršiti preuzete obaveze na evropskom putu.
No, prve materijalne efekte kooperativnosti domaći akteri, a s njima valjda i građani, osjetit će tek kad započne pregovarački proces i postanu nam dostupni fondovi Evropske unije.
Ali brojka, spomenuta kao cijena lojalnosti i odgovornog odnosa prema obavezama u procesu pristupanja klubu za pet godina, objektivno je nerealna. To govori o situaciji u kojoj se nalazi onaj koji bi da se cjenka, a da ne pita šta su mu obaveze.
