Zašto se o tome ne govori?! Dok Hrvati iz BiH (su)odlučuju tko će biti na vlasti u Hrvatskoj, nitko nema pravo gunđati o nekakvom bošnjačkom “preglasavanju” Hrvata u BiH.
Već su dojadile i Bogu i vragu neprestane hrvatske jadikovke da je Željko Komšić izabran u Predsjedništvo BiH glasovima Bošnjaka, kojima su “nadglasani” kandidati hrvatskih stranaka.
Pa što ako je koji bošnjački glas i “prevagnuo?” To je samo prvi korak ka građanskoj BiH, kao modernoj europskoj državi. Taj put ka građanskoj državi može smetati samo onima koji ne samo da ne žele građansku BiH, već ne žele nikakvu, pogotovo ne suverenu i cjelovitu. Ne žele oni kojima je građanska BiH, brana njezinoj podjeli.
Ako je problem bošnjačko preglasavanje Hrvata u BiH, kako isto tako nije problem kada na svim izborima u RH, Hrvati iz BiH, preglasaju Hrvate i ostale građane u Hrvatskoj?
O tome ne govore ni Milanović, ni Plenković!
Često baš hercegovački glasovi mogu odlučiti, donijeti prevagu tko će biti na vlasti u Hrvatskoj, u kojoj ni ne žive, ni ne plaćaju porez, ali odlučuju kako će živjeti građani Hrvatske.
Bez glasova iz BiH HDZ ne bi bio “vječno” na vlasti u Hrvatskoj, a sada i predsjednik Zoran Milanović već računa da hercegovački glasovi glasovi budu jezičac na vagi, koji će mu donijeti drugi mandat, koji bi trebali “nadomjestiti” dobar dio glasova koje je izgubio na ljevici, koja mu poklonila prvi mandat. A ta ljubav na relaciji Milanović-Hercegovina svaki dan sve jača, jer, kliču mu Hercegovci, “Milanović se usudio i ono što se ni Tuđman nije usudio.”
Tuđman se nikad nije usudio reći dsa je on predsjednik svih Hrvata, pa i onih u BiH, iako je sve radio i ponašao se kao da jest, zbog čega bi da je poživio, završio u Hagu.
Kod “Zokija” što na umu, to na drumu. Kako se inače obrazovani predsjednik RH, koji se jakim riječima proglasio i predsjednikom Hrvata u BiH, nije dosjetio one: “Ubi ga prejaka riječ”.
Zasad’ mu te “jake riječi” donose lovorove vijence u Hercegovini, koja već likuje što je “dobila predsjednika jačeg od Tuđmana,” koji “neće dopustiti diskriminaciju Hrvata.” Zbog kojih bi prije mogao dopustiti daljnje “projekcije” cjepkanja Bosne.
Ako želi zadržati hercegovačke glasove, još tri i pol godine, do idućih izbora, a očito želi, morat će u “jakim riječima” biti sve agresivniji prema BiH. Što je već “prepoznao” Željko Komšić kada je teško odlučio bi li Milanovića nazvao “čovjekom, ili šarlatanom opasnih namjera,” ili pak “poglavicom jednog naroda.”
A poglavica mora držati pleme na okupu, “što nije nimalo lako i može se obiti o glavu”.
Recimo pred izbore, Plenković samo utrostruči milijune kuna u Hercegovinu, i Milanovićevi glasovi odoše u vjetar. On ne može šakom i kapom dijeliti iz državne kase. Plenković može. A i kada smo već kod narodnih mudrosti, jedna kaže, da na kraju svaka ptica svome jatu leti.
A zna se, hercegovačko prirodno jato je “zna se” HDZ – I njegova kasa. Ipak je ljubav prema novcu bezgranična. Apolitična i anacionalna.
