Ne čudim se običnom svijetu, koji ne može znati šta se događa pa priča svašta. Nažalost, bošnjački političari ne čitaju, ne konsultuju se sa stručnjacima, nego improviziraju, zato što im je pristup politici voluntaristički pa i neozbiljan.
Zato nam filolozi, filozofi, pisci, pjesnici, propali političari i analitičari, umišljeni akademici i drugi sojevi, svakodnevno u medijima mogu palamuditi i analizirati političke teme o kojima pojma nemaju.
Čuli smo zaključke Narodne skupštine RS o povlačenju saglasnosti kojima je taj organ ovlastio Vladu RS da potpiše sporazume o prenosu nadležnosti sa entiteta na BiH u oblastima VSTV, odbrane i sigurnosti i indirektnog oporezivanja, u periodu 2003-2005. Sad kad je čitav PROCES završen, traži se njegovo vraćanje na početak.
Jedan ozbiljan problem je što uglavnom stranci i diplomate uključeni u ovu vještački izazvanu krizu ne razumiju i ne poznaju Ustav BiH, niti pravni poredak ove države.
Dakle, ti ljudi moraju znati da entiteti ne mogu svojim zakonima derogirati zakone na državnom nivou.
U članu III Ustava govori se o nadležnosti i odnosu između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. U stavu 5. o dodatnim nadležnostima stoji:
- a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima od 5 do 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi, mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti.
BiH će preuzeti nadležnosti pa se navodi u kojim slučajevima:
– o kojima se entiteti dogovore
– za poslove predviđene aneksima 5-8
– koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH.
Ako nadležnosti pripadaju entitetima onda se dogovorno prenose, a ako su potrebne državi ONDA IH BOSNA I HERCEGOVINA PREUZIMA. Dakle, nekada su entiteti potpisivali sporazum o prenosu nadležnosti, a nekada nisu. Znači, nekada bi samo Parlamentarna skupština BiH donijela zakon kao npr. Zakon o SIPA, Zakon o OSA, Zakon o Službi za poslove sa strancima.
U zaključcima Narodne skupštine RS se kaže da se entiteti nisu sporazumijevali o Graničnoj policiji, SIPI, OSI, Službi za poslove sa strancima itd. BiH je samo preuzela nadležnosti tako što je Parlamentarna skupština donosila potrebne zakone pozivajući se na član Ustava BiH.
Srpska strana igra igre sa sobom. Strancima koji ovo ne mogu razumijeti niko nije u stanju da objasni o čemu se zapravo radi. To su bili početni koraci da se na osnovu ustavne odredbe o preuzimanju nadležnosti od strane BiH donesu odgovarajući zakoni u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Dodikovi idu izvrnutom logikom – da ako su dali saglasnost onda mogu i da je povuku. Ali ne mogu. Morala bi prvo Parlamentarna skupština BiH staviti van snage sve zakone koje je donijela, pa da se onda nadležnosti vrate. A za takav postupak tj. vraćanje nadležnosti nema ni ustavnog osnova.
Član III., govori u stavu 3. o pravnom poretku i nadležnosti institucija:
- b) Entiteti i njihove niže jedinice u potpunosti će poštovati ovaj Ustav, kojim se stavljaju van snage odredbe zakona Bosne i Hercegovine i odredbe Ustava i zakona entiteta koje su u suprotnosti s njim, kao i odluke institucija Bosne i Hercegovine. Opšti principi međunarodnog prava predstavljaju integralni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Ovo je uništavanje ustavnog poretka i međunarodnih sporazuma, da bi se napravila secesija i uništila jedna međunarodno priznata država. Uništavanje Dejtonskog ugovora i ustava jedne države sa očiglednom secesijom, koja u izjavama prati ovo nezakonito divljanje.
U nekim okolnostima moglo bi se zaključiti da je ovo obično Dodikovo šupljiranje kao i sve drugo do sada: prijetnje secesijom, referendumi, bojkoti institucija…
Ako tzv. međunarodna zajednica želi da mirno gleda ovo razaranje pravnog poretka, onda je ona otvorila Pandorinu kutiju, nakon čega će biti sve moguće u međunarodnim odnosima.
Neka Dodik pokuša vratiti izgubljeno vrijeme i mladost. To mu je posao, jednak ovome što danas radi. Ukoliko tzv. međunarodna zajednica nema neke druge dvolične interese ovdje i bude poštovala međunarodni pravni poredak.
