Hrvatski „non-paper“ o BiH je primitivna podvala Evropi

Hrvatski non-paper o BiH je primitivna podvala Evropi

Bosna i Hercegovina izgleda da je osuđena na nepravedne sudije i njihove stalne osude i presude. I zapadno i istočno i sjeverozapadno su oko nas brojni Poncije Pilati.

Sjetim se proročanske drame „Woland u Sarajevu“ od Nedžada Ibrišimovića. Profesor crne magije i povjesničar Maestro Woland stigao je pravo iz Bulgakovljevog romana Majstor i Margarita, direktno iz Moskve u Sarajevo.

Ovih dana smo upoznali izraz „non- paper“ koji se može protumačiti kao neka vrsta crne magije koja igra oko Bosne i Hercegovine, gotovo kao oružje Maestra Wolanda.

Evropa ima previše primjeraka Maestra Volanda spremnih na zle cirkuske tačke i podle „non-papere“. Za pet dana 19. aprila nas čeka evropska rasprava o ovom hrvatskom „non -paperu“i zahtjevu za izmjenu Izbornog zakona BiH. Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan –Grlić Radman je zato ekspresno stigao u BiH. Susreo se sa ministricom Biserom Turković, da se zna da je imao konsultacije u BiH. Da ima odgovor pred Evropom kako je obavijestio žrtvu o svojim nakanama. Samo četiri dana prije evropske rasprave.

Šta mu je rekla ministrica Turković? Je li isto ono što je rekla kad su nam gradili Pelješki most, pravili sječu drva na granici na Plješevici, servirali nuklearni otpad na granici? Izjave ministrice su i ovaj put tragično indolentne. Šta o njenoj reakciji na „non-paper“ misle njeni šefovi Šefik Džaferović i Željko Komšić?

Komšić je imao pravu reakciju sa svojim „non paperom“.

Turković je i ovaj put izbjegla komentar zbog kojeg je GG Radman i došao u BiH da Evropi kaže kako je bio na konsultacijama sa žrtvom.

U diplomatskom jeziku Evropske unije, pojam „non-paper“ uključuje one dokumente koje njihov autor neformalno prezentira kako bi testirao prihvaćanje prijedloga ili nacrta ugovora među ostalim EU državama.

Ako tekst „non-papera“ naiđe na otpor, može se povući u bilo kojem trenutku jer nije službeni dokument, već je neobavezujući raspravni akt. Je li bilo otpora od ministrice?

Pravi primjer“non-papera“ je koncept koji su Njemačka i Francuska predstavile u novembru 2019. u organizaciji konferencije o budućnosti Europe. Loši primjeri „non-papera“ su ovi koji igraju oko BiH i traže njenu podjelu poput Gordana Grlić Radmana i Janeza Janše.

„Non- paper“ je dokument napisan na papiru bez zaglavlja i ne sadrži naslov, datum, potpis ili službeni pečat kako bi se izbjegla težina formalne pisane izjave i spriječilo da papir kao dokument bude prosljeđen jednoj od uključenih strana. Pisani oblik „non-papera“ želi osigurati da sagovornik može svojoj vladi proslijediti bitni sadržaj usmenog demarša bez pogrešaka u prenosu poruke. To je onaj razlog zbog kojeg se ministar GG Radman pohvalio usmenom podrškom svom „non-paperu“ od Njemačke i Francuske.

Suprotno službenim informacijama, „non – paper“ dokumenti samo su nacrti i bilješke, nisu povjerljivi, ali ih autor ne komentira javno. Takav dokument treba shvatiti kao poziv na razmišljanje, raspravu, proturječje i ispitivanje razvoja i perspektiva.

Kako će reagirati Evropa, inače višestruki i dokazani Poncije Pilat za ovu našu BiH, od početka rata naovamo, kad bude vidjela je ovu cirkusku tačku čarobnjaka Grlića i Janše sa „non paperima“.

Sad me vidiš sam me ne vidiš. Kao kad tajanstveno nestaje osoba pred publikom, koju stave u magičnu kutiju. U djelovanjima Janše i GG Radmana se otkriva da bi trebala nestati Bosna i Hercegovina.

Pošto se Bosna i Hercegovina  država, nakon nestajanja, redovno pojavljuje među živima, pokazat će nam Evropa novu tačku crne ili „non –paper“ magije u kojoj će BiH izrezati  na tri dijela, kao na traci u automatiziranoj mesnici.

Sad vidiš „non – papere“, sad ih ne vidiš. Vjerovatno su ove radnje ispod stola hitro povučene, pa je jedan od portparola Evropske komisije Slovak Peter Stano rekao kako „non – papera“ iz Slovenije nema, obraćajući se bosanskim novinarima. Premda su slovenski novinari bili ti koji su temeljiti i profesionalni potvrdili da je Charles Michel (Šarl Mišel) primio Janšin „papir“.  Ministar vanjskih poslova Slovenije Anže Logar tvrdi da ne postoji Janšin „non – paper“. Ok. Ko je i zašto onda iz Slovenije potpisao ovaj GG Radmanov hrvatski „non paper“? Koji ima identičan cilj: Podjelu ove BiH.

Jer kad se pogleda sadržaj i suština onog Grlić-Radmanovog „non- papera“ od nekoliko stranica, on je prelijepo upakovan dokument i Evropa će se oduševiti na dobrohotnost njegove suštine. Sve je sjajno i blistavo, puno podrške za BiH, ali je unutar tog blještavila Hrvatskoj samo jedna bitna rečenica, ona o izmjeni Izbornog zakona BiH.

Dakle, hrvatski ministar nudi Evropi primitivnu balkansku podvalu. Da Evropa prihvati sve to lažno dobronamjeno za Bosnu i Hercegovinu. I nada se da neće primijetiti da je sve to ustvari način da se što bolje upakuje onaj otrov i ono zlo koje nam već dugo hrvatska politika potura kroz ucjene i ultimatume ne bi li pristali na njihovu verziju Izbornog zakona. Koji je opet ništa drugo osim mirne teritorijalne podjele BiH.

Evropski zvaničnici bi trebali nasjesti na ovu GG Radmanovu podvalu i prihvatiti paket sa lijepo skrivenom i upakovanom flašicom otrova. I kasnije, kad  bi htjeli natrag, ne bi se tek tako mogli povući iz obmane na koju su pristali. Inače bi ispali naivni i površni.

Zašto GR Grlić svojim kolegama u EU nije objasnio kakve to izmjene Izbornog zakona BiH predlažu iz Hrvatske? Ne može jer se radi o klasičnoj nacionalnoj segregaciji, koja je odavno servirana ovoj državi iz Republike Hrvatske. U drugom slučaju nema šansi da Evropa pristane na bilo kakvu segregaciju, čak i kad su na drugoj strani Bosanci.    

„Non-paper“ se inače pokazao kao obična politička mutna radnja u rukavicama. Kako rekosmo i ovaj put kao pokušaj primitivne balkanske podvale.

(Mr. Tarik Sadiković)