Je li Peter Handke ručao ribu iz Drine

Peter Handke posjetio je danas Visegrad

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2019. Peter Handke posjetio je danas Višegrad i primio Andrićevu nagradu od režisera Emira Kusturice.

„Očekivao sam da svaki nobelovac koji dođe u Višegrad, posjeti kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici gdje je 14. juna 1992. živo spaljeno oko 70 civila Bošnjaka“, kaže Ahmet Sejdić, poznati Višegrađanin.

„Ako je tu kuću promašio očekivali smo da posjeti kuću Mehe Aljića, koja je i pred Sudom u Hagu dobila ime „Živa lomača“. Zločin se desio na Bikavcu, naselju u Višegradu, 27. juna 1992. godine kada su pripadnici srpske vojne formacije Osvetnici zatvorili sa još oko 70 bošnjačkih civila u porodičnu kuću Mehe Aljića i žive ih zapalili“, rekao je Ahmet Sejdić.

Božijom voljom koliko god zločinci bili temeljiti ostanu svjedoci za istinu. Tako je u Pionirskoj ostala živa Hajra Ajanović, sa teškim opekotinama i ranama izvukla se i iz žive lomače. Preživjela je i svjedočila pred Sudom u Hagu. Lomaču na Bikavcu je preživjela djevojka Zehra Turjačanin. Bila je spaljene kose i kože crne od opekotina. Borci Višegradske brigade koji su je prihvatili, okretali su glavu od prizora užasa. Svjedočlila je pred Sudom u Hagu, napustila Bosnu i zauvijek nestala.

Zločin se dogodio na kraju 20. stoljeća, a u 21. stoljeću se u Višegradu, evo, dogodio Peter Handke.

„Drugi nobelovci bi, siguran sam, posjetili mjesta živih ljudskih lomača, Handke nije“, kaže Ahmet.

Za strašne žive lomače osuđeni su zločinci braća Milan i Sredoje Lukić.

Možda je nobelovac odsjeo u hotelu „Vilina vlas“, gdje je napravljen masovni zločin i ubistvo 42 djece koji je direktno prikazala TV Novi Sad u reportaži novinarke Mijane Baletić, sa leševima izrešetanim na krevetima.

U „Vilinoj vlasi“ su zarobljene i silovane višegradske djevojke. Sa najgornjeg sprata skočila prelijepa Jasmina Ahmetspahić, ubivši se da ne bude silovana.

Dobio je Handke nagradu Andrića. Kaže čitao je Andrića. Mogao je posjetiti i na Drini ćupriju, koja je postala mjesto najvećeg zločina, gdje je kažu više od hiljadu Višegrađana ubijeno i bačeno u Drinu. Za to djelo je Andrić dobio Nobela.

Možda je Peter Handke ručao u hotelu „Vilina vlas“, na mjestu zločina. Ribe domaći gosti dugo godina nisu htjeli. Životni vijek riba je duže od 30 godina. Zašto u Višegradu decenijama ne vole ribe na jelovniku, možda mu je mogao reći njegov domaćin Emir Kusturica? Koliko god izgledao da ne zna, režiser je morao svašta saznati.

Nisu valjda Handkeu servirali ribu?

Primajući sve nagrade Handke je rekao da „literatura ima jaku vezu sa inatom i bijesom ali nikada sa mržnjom“. Istinu nije spomenuo. Znao bi za one dvije djevojke koje su Božijim čudom preživjele najgore zločine. Laž oko nobelovca će nastaviti da cvjeta.