Etnički ustavi su prevaziđeni. Ustavna teorija ih nije uspjela razviti da postignu svrhu, pa su zato odbačeni. Dejtonski ustav je etnički, tako da sastav i načini odlučivanja u institucijama nisu mogli biti drukčiji. Zaista je neprirodno u izvršnim organima vlasti, posebno vladama, koristiti etnički veto. Iako je instaliran da bude zaštita od preglasavanja predstavnika nekog konstitutivnog naroda, uvijek će proizvesti više opasnosti, nego što može ponuditi zaštite od zloupotrebe.
Nije ispravno da se etnička zastupljenost ostvaruje istim brojem predstavnika ako je brojnost jednih tri puta veća od drugih. Tamo gdje se odlučuje o pitanjima iz kataloga tzv. vitalnih nacionalnih interesa princip jednake/paritetne zastupljenosti je nužan radi sprječavanja preglasavanja. I samo tu je opravdan.
Zakon o Vijeću ministara BiH, njegove izmjene i dopune i Autentično tumačenje koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčak (2007) je NEUSTAVAN. Zašto ? Član 6. ovog zakona propisuje: “Ukupni sastav Vijeća ministara će u toku cijelog mandata biti u potpunosti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, naročito njegovim čl. V.4.(b) i IX.3., te će se u skladu s tim u sastavu Vijeća ministara osigurati JEDNAKA zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.” Šta je problem sa ovom normom? Dok član V.4.(b) određuje entitetsku zastupljenost, član IX.3. Ustava BiH propisuje “Dužnosnici postavljeni na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine.”
Ustavna norma je precizna, radi se o PROPORCIONALNOJ ZASTUPLJENOSTI KONSTITUTIVNIH NARODA, a ne o jednakoj zastupljenosti koja je normirana postojećim zakonom. Iako zvuči “čovićevski” paritetna/jednaka zastupljenost nije legitimna. Sigurno se pitate kako je ovo moguće? “Contradictio in adjecto” (proturječje) nije nastalo slučajno, nego je ciljano i na “mišiće” ugurano u zakon koji je nekada usvojila Parlamentarna skupština BiH, a izmijenio ga visoki alčak-Lajčak, oboje zanemarivanjem Ustava BiH.
U tadašnjem političkom ambijentu prioriteti su bili usmjereni prema izgradnji funkcionalne države BiH. Od poslijeratna tri ministarstva Vijeće ministara BiH naraslo je na 9 ministarstava. Nova ministarstva su bila neophodna da bi BiH mogla ispunjavati svoje obaveze na euroatlantskom putu, a i da bude normalna, funkcionalna država. Dalji napredak će zahtijevati formiranje novih ministarstva. Živi bili pa dočekali! Treba naglasiti da Ustav BiH omogućava formiranje novih ministarstava, ali je za takvo što potreban politički konsenzus.
Sadašnji sistem trome i kilave koordinacije između raznih nivoa radi ispunjavanja euroatlantskih zahtjeva bio je plod jalovog političkog kompromisa prije nekoliko godina. Ubi nas koordinacija dok čeznemo za subordinacijom ! “Europejci s dna kace”, koji su svojim doseljenjem u Sarajevo načinili najduži korak na evropskom putu, smatraju da ni Sizifov posao nema alternativu.
Vijeće ministara BiH je skrojeno po ZAVNOBIH-ovskom šnitu, pa nije ni bošnjačko, ni srpsko, ni hrvatsko, nego je i srpsko i hrvatsko i bošnjačko. Neustavni paritetni princip etničke zastupljenosti, umjesto ustavnog proporcionalnog principa, preovladao je nekada u ideološki baždarenim mozgovima donosioca odluka. Zato nam sada o “legitimnom predstavljanju” trune oni koji na to najmanje imaju pravo. Bošnjačka dobrohotnost vratila se opasno kao bumerang.
Pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine sporove može pokrenuti: član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
Poražavajuća je činjenica da u proteklih 15 godina niko nije podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog kapitalnog zakona koji očito nanosi veliku štetu najbrojnijem bošnjačkom narodu. Ovdje se ne radi o želji za dominacijom, nego o pravičnosti. Neko je dobro rekao da je teror manjine isti kao i svaki drugi teror. Nesporno je da se kolektivna prava moraju na odgovarajući način zaštititi, ali 15% ili 30% nisu isto što i 50% . Taj omjer mora se zadržati u etničkoj zastupljenosti u svakoj instituciji. U protivnom se ne može govoriti o ravnopravnosti, jer su onda oni malobrojniji “ravnopravniji” od drugih.
Da je ustavni princip proporcionalne etničke zastupljenosti ispravno primijenjen Vijeće ministara ne bi bilo sastavljeno od 3 Bošnjaka+3 Srbina+3 Hrvata nego shodno popisu stanovništva što znači 4 Bošnjaka+3 Srbina+2 Hrvata. I u ovoj formuli je bilo moguće zadržati postojeći etnički način odlučivanja u Vijeću ministara koji propisuje da je za svaku konačnu odluku potreban glas barem jednog ministra iz svakog konstitutivnog naroda. Radi poređenja mogu poslužiti sastavi entitetskih vlada Federacije BiH (8B+5H+3S) i Republike srpske (8S+5B+3H) gdje su etničke zastupljenosti proporcionalne i izbalansirane.
Entitetske izmjene ustava nametnuo je 2002. visoki predstavnik Petritsch koji je poštovao Ustav BiH, za razliku od Miroslava Lajčaka koji je nametnuo izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH koje nisu u skladu sa Ustavom BiH. Posebno treba istaknuti činjenicu da je navedeni ustavni princip proporcionalne zastupljenosti ugrađen u brojne zakone kao što su: Zakon o upravi BiH, Zakon o ministarstvima, Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, Zakon o radu BiH, Zakon o ministarskim imenovanjima BiH, Zakon o policijskim službenicima BiH, Zakon o odbrani itd. Principi se nipošto ne smiju pretvoriti u sredstva dvojne namjene.
Rukovodioci institucija dužni su osigurati adekvatnu etničku zastupljenost, iako su prisiljeni da se na razne načine dovijaju. Nikad se kutarisati ZAVNOBIH-a. U konkursu za radno mjesto nije dozvoljeno napisati da se traži npr. Hrvat. Štaviše takav slučaj bi bio proglašen diskriminacijom i podložan sankcijama. Problem naravno, izvire iz etničkog ustava koji uvijek proizvodi pitanja, a ne daje odgovore. Zato rukovodeće strukture u državnim institucijama dogovaraju etničku zastupljenost i koriste zakon šutnje – “omerta”: što si vidio-nisi vidio, što si čuo-nisi čuo. Bilo bi komično da nije tragično da uoči prijave na neki konkurs za imenovane i izabrane zvaničnike ili za državne službenika morate prethodno pitati neku “čiviju” za koga je to mjesto rezervirano, je li srpsko, bošnjačko ili hrvatsko?! Ludost jeste, ali stvari nažalost, tako funkcioniraju.
Dogovor o rotaciji na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara, prema kojem nakon svakog četverogodišnjeg mandata dolazi pripadnik drugog naroda takođe nije usklađen sa ustavom. Član 9. zakona o Vijeću ministara BiH propisuje da “Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine saglasno postupku utvrđenom ovim Zakonom kod svakog novog mandata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, vodeći pri tom računa o principu zastupljenosti iz člana IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine.“
Radi se o istom principu proporcionalne zastupljenosti. Ako bi se ispoštovao, HDZ-ova Hrvatica Borjana Krišto bi stekla pravo da bude državna premijerka tek za desetak godina, kad ode u mirovinu. Etnička rotacija na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara morala bi se uskladiti sa omjerom brojnosti naroda u odgovarajućoj formuli prema pripadajućim mandatima. Jedno mjesto u ukupnom sastavu Vijeća ministara treba predvidjeti za Ostale ili na čelnim pozicijama radnih tijela VM: Generalnom sekretarijatu, Uredu za zakonodavstvo, Direkciji za evropske integracije, Direkciji za ekonomsko planiranje… Da neki budući ostali “forto” opet ne napravi džumbus.
Dok su “tvrdi” bošnjački bedemi čekali da ih neko drugi zastupa i zaštiti, dotle su hrvatski političari u i izvan EU usuglašeno trubili u evropske i američke uši kako su bosanskohercegovački Hrvati ugroženi. Istodobno u Vijeću ministara nelegitimno zauzimaju više pozicija nego što im pripada. O tome su šutjeli. Šutnja je ponekad zlato. O diskriminaciji Bošnjaka nismo čuli ništa čak ni od raz(na)metljive europarlamentarke Željane Zovko!? Jesu li dupli aršini evropski standard? K tomu su sada legitimni Hrvati nelegitimno uzeli i poziciju predsjedavajuće Vijeća ministara. Potvrdili su je većinski Bošnjaci iz rinfuzne koalicije “orka”. Orka je, vidi slučaja, kitoubica.
Zato treba postaviti pitanje dosadašnjim članovima Predsjedništva BiH i svim drugim bošnjačkim bedemima koji su ovlašteni za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti, šta su radili sve ove godine? Zašto nisu osporili Zakon o Vijeću ministara BiH pred Ustavnim sudom BiH?
Pitaće ih starost gdje su potrošili mandat? Ako to prije ne urade medijske s(c)ile.
