Zašto nije izabran Bogić Bogićević
Kandidat za gradonačelnika Sarajeva Bogić Bogićević uputio je pismo predsjedniku SDP-a BiH Nerminu Nikšiću u kojem ga obavještava o neopozivoj odluci da povuče kandidaturu za tu poziciju.
Bogićević je naveo da je ona očigledno postala kamen spoticanja u koalicionim odnosima “Četvorke”, koja je tim povodom pokazala evidentno nejedinstvo na današnjoj sjednici Gradskog vijeća Sarajeva.
Smatra da je to nejedinstvo svojevrsna poruka da unutar “Četvorke” on nije poželjan kandidat za pomenutu odgovornu funkciju.
Ispostavilo se da su opet pobijedila primitivna politička spletkarenja kakva nam inače serviraju političke stranke. Ovo sa Četvorkom ni po čemu ne zaostaje sa onim dijalogom SDA kadrova na čelu sa Sarajlićem. Ovo su klonirani sarajlići…
Sramno odbacivanje Bogića Bogićevića danas se opet pokušava prikazati kao nekakvo miješanje SDA. Nažalost, ovim se samo potvrđuje da ih je većina od SDA otpala, pa su im političke manipulacije, primitivne do običnih spletki najmoćnije oružje uz rukama.
Dakle, stvar se tiče odnosa u tzv. „Četvorki“. Imali su valjda 16 glasova od 28 članova Vijeća da izaberu svoje ljude pa i Bogića Bogićevića. Nisu to uradili. Zašto? Ako je spletkarenje, od „Četvorke“ je.
Statut Grada Sarajeva je garantirao da u Gradskom vijeću bude najmanje 20 posto članova Srba, 20 posto Hrvata i najmanje dva člana iz reda Ostalih, bez obzira na rezultate izbora. Već sada su poznata imena, stranačka i nacionalna struktura 28 vijećnika. Nacionalni sastav Vijeća ne pokazuje, i pored nacionalnih kvota, volju birača u četiri gradske općine koje formiraju Gradsko vijeće. Iako čine 80 posto stanovništva, Sarajlije su u Gradsko vijeće ipak birale 42,9 posto Bošnjaka, dok je Srba,Hrvata i Ostalih 57,1 posto. To je stanje daleko povoljnije za Bošnjake nego li u prošlom sazivu, kada ih je u Gradskom vijeću bilo 32 posto.
Dakle, ako Bogić nije izabran ne može biti riječi o nenakvom nacionalnom pitanju. Sve drugo može. Dakle, ako je Gradsko vijeće imalo 16 nebošnjaka i 12 Bošnjaka ne može se govoriti o nacionalnim razlozima, što neki guraju po društvenim mrežama.
Karadžićevi četnici ovo tvrdoglavo i svjetski unikatno Sarajevo ni granatama nisu mogli nacionalno podijeliti. Šta je sad problem sa izborom Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva?
Zamišljao sam Bogija, kako ga Sarajlije zovu od odmilja, kao gradonačelnika glavnog grada BiH. Pristaje mu. Ali sam i godinama želio da gradonačelnik Sarajeva jednog dana bude hrabri i časni Stjepan Kljuić. Između Pepija i Bogija ima neka fina paralela. Ni on nikada nije izdao. I nikad nije iz srca ispustio Sarajevo i Bosnu. A mogao sve imati da je želio biti uz Tuđmanovu politiku. Siguran sam da bi mu Tuđman, ili HDZ svejedno, u okolni Mostara dao polje za grandioznu hacijendu pa i hacijendu. Dao bi mu i rijeku da joj tok skrene. Dao bi mu palatu u Makarskoj uz samu plažu, vile po Mostaru i Lišitici, dao bi mu stanove po Zagrebu. Koje bi on morao samo prebaciti na ženu, ćaću i punca.
Ali Pepi nije želio ništa od toga. Samo je želio svoj čist obraz u Sarajevu i Bosni. Zauzvrat je dobio veliko ništa. Naravno, nije izabran za gradonačelnika.
To isto se dogodilo i Bogiju, ali je on spletkaroše preduhitrio i „osekno“.
U prošlim izborima za gradonačelnika/cu nije prošla prof. Tatjana Ljujić –Mijatović, časna i poštovana u Sarajevu.
Ponizili su je i jedva je dočekala, kao i Bogić Bogićević ili Stjepan Kljuić, da pobjegne od njihovih spletki.
Mostar se Sarajevu samo ponovio. Spletke ni tada nisu dale željeni rezultat.
Ko su ljudi koji danas izgleda glume multietičnost i svjesno ponižavaju ovaj grad? Spletkarenje je u ovoj državi odavno postalo jedina politička aktivnost, čak i češće javno, pred biračima, nego li iza njihovih leđa. Nivo tog spletkarenja je kao u jeftinim sapunicama. Nema stranačkih programa za bolju budućnost, sve je tako površno i jadno. Ali, ima napretek primitivnih svađa, podmetanja i klevetanja. Primitivni su im i površni programi. Tuga me obuzimala kad pogledam stranice naših političkih pacera. Službena stranica SDP je godinama stajala očajno nepismena, više nemam hrabrosti da provjerim jesu li nešto popravili.
„Jedina politika je kadrovska politika“, rekla je svojevremeno Margareth Thatcher. Ovi niti imaju programe, niti imaju kadrove, pa ne žele ni najuglednije među nama. Ni Bogića Bogićevića, ni Stjepana Kljujića, ni Tatjanu Ljuijć- Mijatović…
Oni imaju svoje glavno političko oružje, svoje spletke. A to je, kod danas šokiranih birača, uvijek bila dobitna kombinacija.
