Dolazak njemačkog kancelara Olafa Scholtza u Beograd i Prištinu, pokazao je njegove stavove koji su do sada bili nešto najjasnije od evropske politike prema Zapadnom Balkanu.
Na Samitu regionalne inicijative “Otvoreni Balkan” u Ohridu između Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije potpisano je više sporazuma i memoranduma iz sektora visokog obrazovanja, turizma, kulture i poreznih službi.
Scholtz je došao da napomene lidere Zapadnog Balkana da postoji “Berlinski proces”, davno podržan od svih balkanskih država. Proces se trebao odvijati pod okriljem i sa pravilima Evropske unije te sa ogromnom finasijskom injekcijom za sve države Zapadnog Balkana.
Nasuprot tome, Srbija i Albanija su progurale svoju ideju Otvorenog Balkana praktično odbacujući “Berlin proces” kao jedan izuzetno vrijedan plan Evropske unije da se ovaj prostor izdigne iz političkih rovova i ekonomskog mrtvila.
Bilo bi interesantno znati da li je Aleksandar Vučić rekao Scholzu isto ono što je rekao u Ohridu, da je “Otvoreni Balkan” “nezaustavljiv process”?
‘Otvoreni Balkan’ je inicijativa za kokuze, a Berlinski proces podupiru europski fondovi i njemačke investicije.
Takav kokuzni “Otvoreni Balkan” podržao je na skupu u Ohrinu samovoljno prisutni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija.
‘Naš’ Tegeltija podržava “Otvoreni Balkan”, ali ne priznaje Kosovo kao državu ravnopravnu članicu i neće da liberalizira vizni režim izmedju BiH i Kosova. To samo pokazuje njegovu poslušnost prema Aleksandru Vučiću. On hoće da živimo u jednoj državi kao ljudi i kao nekada, samo sada u “srpskom svetu”.
Ako Tegeltija ne zna zašto nema konsenzusa u BiH oko “Otvorenog Balkana” valjda mu je jasno da postoji konsenzus svih balkanskih drzava već godinama oko “Berlin procesa”.
Zašto da se iscrpljujemo tražeći nepotrebno drugi konsenzus kad već imamo konsenzus oko Berlin procesa?!
Veliko je pianje šta se događa sa američkom politikom prema Zapadnom Balkanu. Zbunjuju posljednje izjave dioplomate od karijere Gabriela Escobara, koji je podržao “Otvoreni Balkan”. I to pored živog Berlinskog procesa. Jesu li u pitanju sukobi USA i EU oko onoga što se planira napraviti na Zapadnom Balkanu?
Escobar nije ništa rekao da li je američka podrška “Otvorenom Balkanu” garnirana i značajnim američkim investicijama i finansijskom podrškom za unapređenje regionalnog tržišta s ciljem dostizanja evropskih ili američkih standarda, kao što je to Berlin proces.
Usijedila je Escobarova izjava koju je teško objasniti:
… “Zapadni Balkan ima potencijal biti središte obnovljive energije, što će pomoći za bavljenje klimatskim promjenama, ima kapacitet biti središte za tekući prirodni plin i pomoći Europi da se oslobodi ruskog plina”
Zapadni Balkan nema svoj gas nego je ovisan o ruskom plinu. Ako je diplomata mislio da postoji plan da se ovdje ubaci američki ukapljeni plin onda je pored terminala na Krku besmisleno praviti nove terminale posebno u državama koje nemaju izlaz na more, jer se ukapljeni plin transportira brodovima.
Zakratko nas je ovo podsjetilo na prljavi politički rat koji je vođen protiv BiH devedesetih godina prošlog vijeka i pokazala se sva naivnost Zapada. Kada je Armija RBiH krenula u oslobađanje svoje domovine, zaustavljena je od mirovnih pregovarača, evropskih ali i onih iz USA. Tamo gdje je Armija RBiH zaustavljena danas je prostor apsolutno odan Putinu i Rusiji.
Bilo bi nam zanimljivo znati zašto američka administracija u liku Escobara nije odgovorila na ozbiljne optužbe Zorana Milanovića od 7. juna: “Uvođenje američkih sankcija predsjedniku bh. entiteta Federacija BiH Marinku Čavari „bahato je teroriziranje legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u toj državi”, rekao je bahato Milanović i ostao bez američkog odgovora.
Na kraju, globalno je interesantno kako to da u ovom vremenu totalne konfrontacije USA i Rusije obje zemlje podržavaju “Otvoreni Balkan”.
