Ko nameće Vladu izbornih gubitnika?

Situacija sa formiranjem vlasti u entitetu Federacija BiH postala je šizofrena. Za to su odgovorni neodgovorni političari nespremni na kompromis. U njihovom ponašanju se osjeti zloćudni utjecaj stranih mentora razmještenih po nekim ambasadama i u delegaciji Evropske unije.

Relativni izborni pobjednici SDA i DF, kako sada stvari stoje, nisu okupili parlamentarnu većinu u oba doma Parlamenta Federacije, ali ni njihovi suparnici nisu skupili potpise potrebne većine. Ipak, čelnici rasute koalicije „orka“ nadmeno poručuju:

„Ako imate parlamentarnu većinu formirajte vi vlast“. Prividno djeluje demokratski, ali je nepremostiv problem što to prema Ustavu nije dovoljno. Vladu Federacije imenuje Predsjednik Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika, a poslije je mora odobriti parlamentarna većina u Zastupničkom domu.

Potpredsjednik Federacije general Lendo iz SDA najavio je da neće dati saglasnost ako predsjednica Federacije Lidija Bradara iz HDZ, uz podršku drugog potpredsjednika Stojanovića iz SDP imenuje vladu bez učešća njegove stranke. Bradara bi bez dileme isto postupila da je u njegovoj koži. To joj ne smeta da u javnosti loše glumi francusku sobaricu.

Ustav Federacije je davno skrojen po etničkom šnitu, a nedavno je betoniran nezakonitim, kaubojskim izmjenama Visokog predstavnika Schmidta u izbornoj noći. Etnički princip imenovanja vlade Federacije je bio i ranije, a i sada je, ustavna zaštita povlaštenog položaja Hrvata (čitaj HDZ). Ako kojim slučajem bošnjačka SDA hoće da iskoristi isti model zaštite onda to proglase blokadom.

Da se radi o bestidnoj etničkoj i vjerskoj pozadini ne treba dokazivati. Američki ambasador Murphy sve to zna, pa ipak prijeti. Kojim sankcijama prijeti ako se Lendo ponaša u skladu sa Ustavom? Kod njega je prvi ustavni ključ za imenovanje Vlade Federacije, a drugi ustavni ključ je odobravanje vlade od strane parlamentarne većine.

Bez „oba ključa“ ne može se formirati Vlada Federacije. Zato sa istom pravnom i političkom argumentacijom SDA i DF mogu kazati „orki“ i HDZ: „Formirajte vi vladu bez nas ako možete“.

Malo ko je primijetio da su za sva tri člana rukovodstva Federacije (iz SDA, HDZ i SDP), kao šefove izvršne vlasti, glasali skoro svi zastupnici u parlamentu, iz obje sukobljene koalicije, te su na taj način već iskazali da mogu skupa. Glasanje za Lendu je dokaz.

Zaslijepljeni mržnjom i željom da se osvete SDA-u i DF-u koalicija „orka“ i HDZ, vrše snažan politički pritisak na visokog predstavnika da opet (zlo)upotrijebi bonnska ovlaštenja u kaubojskom stilu i omogući im desant na fotelje. Na to ih potiče i ambasador Murphy iz njemu poznatih pobuda.

Zbog trajne zaštite HDZ-a ovaj put bi se intervencionizam mogao vratiti kao bumerang na narednim izborima. Ako bi se ustav Federacije izmijenio prema demokratskim standardima, HDZ bi izgubio povlašteni položaj koji mu je osigurao Visoki predstavnik u izbornoj noći. Zato Čovićevi glasnogovornici sada galame na sav glas „ne dirajte Ustav“! Više od ovoga što sada imaju ne mogu dobiti, ali mogu mnogo izgubiti.

Visoki predstavnik Schmidt našao se između Nikšićevog srpa i Čovićevog čekića. Nikšić i partneri spremni su na svaki mogući ustupak samo da bi oni sjeli u fotelje.

Iza i ispred kulisa lošu ulogu igraju mediji odani borbi protiv „zloćudnog ruskog utjecaja sa američkim parama“. Ignoriraju bestidno pravne i političke činjenice koje ne podupiru njihove ciljeve i pritom vode medijsku kampanju u interesu novih „režimlija“ i njihovih mentora. Za blokadu optužuju one koji koriste svoje ustavno pravo, kao što bi i drugi uradili istu stvar. Istina je da su za blokadu odgovorni oni koji neće kompromis i koji su isključivi u svojim namjerama. Oni prizivaju novo pravno i političko nasilje koje im je neophodno da zauzmu fotelje i ne mare za štetu koje će time nanijeti ustavno-pravnom sistemu.

Schmidt je ranije poručio da je problem politički, te da ga političari trebaju riješiti između sebe. To je lako izvedivo racionalnim kompromisom koji je osnova svakog ozbiljnog političkog djelovanja. Znači da bi dva suprotstavljena politička bloka (u sadašnjem ili u reduciranom obliku) trebala stupiti u koaliciju i tako osigurati oba ustavna ključa za formiranje vlade. Moljakanje, zavijanje i prenemaganje kako ovi neće s onim, iz ovih ili onih razloga, jednostavno „ne pije vode“.

Međutim, glavni mentori smješteni u američkoj ambasadi i delegaciji EU „igraju u rukavicama“, i ne kriju da žele pošto-poto izgurati u prvi plan svoje favorite. Čak otvoreno prijete nedoličnom dozom drskosti. Pritišću visokog predstavnika Schmidta iako ne postoji jedinstven stav ni među članicama Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, Schmidtovom šefu koji mu daje političke smjernice.

Turska koja predstavlja Organizaciju islamske konferencije ne slaže se sa novim nezakonitim zahvatima visokog predstavnika. Ambasador Girgin je jasno poručio da vladu trebaju formirati domaći političari bez uplitanja sa strane i intervencija visokog predstavnika. Da li će zadržati principjelan stav ostaje da se vidi?

Posebno zabrinjava činjenica što „orka“ i ambasadori žele da nametnu premijera Federacije u liku kompromitiranog Nermina Nikšića, do ljeta šefa SDP, koji je lično doživio težak poraz na izborima kao kandidat za državni parlament. Izgubio je iako je bio nosilac redovne i kompenzacione liste. Ali čovjek zapikao da u penziju ode iz premijerske fotelje.

Zašto izbornog gubitnika bez izbornog legitimiteta podržavaju američki ambasador Murphy i šef delegacije EU Sattler? Zašto gubitnika podržavaju njegovi koalicioni partneri Konaković, Forto i ostali? Ambasadore Murphya i Sattlera mediji bi „rastrgali“ kada bi ovo podržavali u njihovim državama. Hoće da u BiH instaliraju vladu izbornih gubitnika i još prijete sankcijama. Pošto djeliteljima BiH Dodiku i Čoviću mogu samo „staviti soli na rep“ onda uzeli da Bošnjacima „sole pamet“.

Ukoliko Nikšić nekim čudom i pravnim nasiljem sjedne u premijersku fotelju možete biti sigurni da će mu u pogodnom momentu biti „aktivirana“ krivična prijava iz RS, radi kriminalne predstave koju je odigrao pokazujući u tv-emisiji kako su glasali njegovi poslanici u Narodnoj skupštini RS prilikom izbora delegata u Dom naroda PS BiH. Nimalo mu neće pomoći to što je poklonio Dodiku kontrolni paket odlučivanja.

Diplomate i strani namjesnici kojima su puna usta vladavine prava i pravne države zažmirili su već na oba oka pred činjenicama o brojnim protivzakonitim imenovanjima počev od članova Vijeća ministara, pa do agencija u najosjetljivijem sektoru državne sigurnosti, taman kao da se radi o izgradnji kaubojske države, a ne kandidatkinje za članstvo u EU.

Na čelo Vijeća ministara postavljena je izborna gubitnica Borjana Krišto, a u sastavu su sve odlikaši-iz fiskulture. Iako je „Istinomjer“ objelodanio da je rekord u brzini formiranja Vijeće ministara bila obična laž, jeftini spin za propagandne potrebe, šef misije EU Sattler je nastavio da vergla ovu laž i u svoje i u ime EU, kompromitirajući oboje na prizeman način.

Neobjašnjivo je kako su SNSD, sa čijim secesionističkim namjerama su se svi borili prethodnih godina, i još uvijek se bore; te kako je HDZ koji je blokirao formiranje vlasti u Federaciji da bi ucjenom ishodio promjene izbornog zakona po svojoj želji, kako su dakle, Dodik i Čović „preko noći“ postali dobri momci, novi vjetrovi promjena? Zašto su zaboravili šta je sve ovaj dvojac radio protiv BiH i kako su sada postali „proeuropski“ partneri?

Na ova pitanja moraju odgovoriti građanima Bosne i Hercegovine američki ambasador Murphy i šef delegacije EU Sattler, jer stalno tim istim građanima zamazuju oči najavama novog kursa, dok im Dodik održava paradu u istočnom Sarajevu u povodu neustavnog Dana RS, odlikuje Putina, a u NS iznova usvaja Zakon o nepokretnoj imovini RS koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti… Dvojac ismijava američke sankcije postavljajući na čelne funkcije u oba doma Parlamentarne skupštine osobe sa američke crne liste. Na tu temu ambasador Murphy se ne oglašava. Pomirio se, šta li?

Narod je možda spreman svašta da trpi, ali nije glup. Nikšić, Konaković, Forto, Zvizdić, Čampara i ostali zadrti protivnici racionalnog političkog kompromisa u Federaciji BiH ne moraju više ništa objašnjavati građanima. Na idućim izborima sve će im se samo kazati.
Komično je izgledao poziv Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Zastupničkog doma PS BiH, njegovoj bivšoj stranci SDA da se „dostojanstveno“ povuče iz fotelja da bi se izborni gubitnici poput Nermina Nikšića, Vojina Mijatovića itd. u njih smjestili. Zvizdić kao Grunf iz „Alan Forda“ smatra da je „bolje herojski ustuknuti nego kukavički pobijediti“. Zar nije bilo otužno gledati kako bezočno uništavaju ugled ratnog junaka Kemala Ademovića, koji je morao predložiti samoga sebe da bi ga zatim izabrali Srbi i Hrvati u rukovodstvo državnog Dom naroda?!

Protivbosanska politika je nesumnjivo ako se zahtijeva od visokog predstavnika Schmidta da ponovo čini pravne vratolomije kao što je već uradio u izbornoj noći. Nigdje i nikada se ne mijenjaju ustav i zakon prema jednokratnim političkim potrebama. Čelnici „orke“ zaslijepljeni mržnjom prema političkim protivnicima, a mržnja im je zao drug, opčinjeni nezasitim ambicijama da zasjednu u fotelje čak i ne primjećuju dokle su zaglibili. Da su im ljiljani iz SDA i DF veći neprijatelji od onih dokazanih smrtnih prijatelja s kojima su se uhvatili u kolo?!

Redakcija ne zastupa nužno stavove i mišljenja iznesene u komentarima, a koji odražavaju isključivo stavove i mišljenja komentatora i doprinos su demokratskom pluralizmu.