Političar Zlatko Miletić je izjavio da će Amerikanci vršiti pritisak na Željka Komšića da odustane od kandidature. Treba vjerovati u ovo izrečeno jer je Miletić blizak američkim izvorima i ne bi ovo nipošto izjavio da mu to nije otvoreno dato kao mogućnost.
Moguće je da je ovo početak nečega što će se raditi ‘iza scene’. Ako ne možeš riješiti Izborni zakon riješi se kandidata koji smeta. Već smo čuli izjave i od lidera SBB-a Fahrudina Radončića: „Moramo učiniti sve da Bošnjaci i četvrti put ne izaberu Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva.“
Dakle, ovo što povremeno iskače po medijima liči na ‘ispipavanje pulsa’. Reklo bi se da nije novinarska patka nego sračunata zakulisna rabota. Ova vrsta medijskog rukopisa od politike je odavno poznata.
Charles Michel danas, 20. maja, dolazi u Sarajevo. Moglo bi se pretpostaviti da je Komšić radije izabrao riješiti svoj stari ozbiljni zdravstveni problem sa kičmom, nego se sresti sa čovjekom koji baš i ne donosi dobre vijesti za BiH. O tome smo dobili i vijest: „Operativni zahvat koji je trajao oko tri sata izvršen je zbog suženja kičmenog kanala, što mi je stvaralo jake i konstantne bolove”, napisao je Komšić.
Dodao je da je sve prošlo u najboljem redu i da će se, prema procjenama ljekara, vrlo brzo vratiti redovnim aktivnostima.
“Zahvaljujem se doktorima, medicinskom osoblju i rukovodstvu KCUS-a na njihovom izuzetnom profesionalizmu i brizi. Hvala vam na dobrim željama i podršci”, rekao je Komšić (18.maja).
Ne zna se šta tačno za Bosnu i Hercegovinu sprema politika Sjedinjenih Država i Evropske unije. U dogledno vrijeme mogao bi i Dragan Čović biti uklonjen u paketu s Komšićem, a Milorad Dodik se vjerovatno i neće kandidirati za člana Predsjednistva. To je upravo i najavio:
“E sad, ne znaju šta sa mnom da rade… I sada hoće da kazne mene i Čovića i dva od tri naroda”, rekao je Dodik za „Sputnjik“.
Predsjednik CIK-a Suad Arnautović je ranije izjavio da će CIK odbiti ovjeru učešća Dodika i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića na izborima, ako Christian Schmidt kaže da krše Dejton i Ustav.
Čitav pritisak će se preseliti na Bakira Izetvegovića i njegovu kandidaturu za Predsjedništvo. On je uostalom stalno i bio pod pritiskom, ponajviše od opozicije u Sarajevu.
Sve ovo djeluje kao produžetak Dejtonskog sporazuma, zbog kojeg smo platili ogromnu cijenu. Taj je sporazum donio mir, ali i dao mogućnost bojkota obaveza i tumačenja po principu švedskog stola. Uzmi ono što tebi odgovara. Godinama su politke bh. Srba i Hrvata radile što su htjele i nekažnjeno urušavale državu.
Američka administracija i politika Evropske unije izgleda kao da nikada nisu čuli za presude međunarodnog suda kao što je Tribunal u Hagu. Oni kao da ne znaju za presude političkom i vojnom vođstvu Republike Hrvatske za UZP i tzv. Herceg Bosne, kao ni za presude Republici Srpskoj za genocid, a Srbiji za nesprečavanje genocida pred Svjetskim sudom pravde. Ponašaju se kao da nikada nisu čuli za velikodržavne fašističke projekte protiv BiH.
Nema sumnje da nas ovi potezi Zapada neće usrećiti. Niti je Dodik politika bosanskih Srba, niti je Čović bitan za politiku HDZ-a. Zapad greškom u BiH politiku gleda kao problem političkih lidera a ne kao nešto što je komandovalo ponašanjem tih lidera i ovdje pravilo zlo i rušilo sve cvilizacijske vrijednosti. Jednako od rata do danas.
Možda je personaliziranje politika i njihovo kažnjavanje u BiH početak nečega temeljitijeg, ali se na tome ne smije stati. Ne znamo danas prodaje li nam Zapad svoju naivnost ili loše namjere. Premda će posljedice biti jednake.
Na kraju možemo zaključiti samo jedno: Komšić je operisao kičmu da je ne bi savio.
