Dok je običan svijet iskazivao radost zbog dolaska na vlast dokazanog prijatelja BiH, domaći politički stručnjaci su požurili čestitati Joe Bidenu i Kamali Harris odmah nakon svečane zakletve.
Ne bi se reklo da domaći politički stručnjaci znaju neka diplomatska pravila i neke generalno prihvaćene standarde ponašanja u obraćanju državnicima.
Naime, u diplomatiji izvan BiH, uobičajeno je da državnici čestitaju državnicima, ministri ministrima u određenim resorima. Recimo ministri vanjskih poslova ili ministri kulture će komunicirati u svojim fahovima. Neprikladno je miješati te nivoe.
Bilo je sasvim u redu da se makar iz Laktaša pošalje čestitika novom američkom predsjedniku, čiji dolazak slavi demokratski svijet. Rekli bi u Bosni „nažalost, ni ikone ni čestitke“. Naravno, čestitku su uputili članovi državnog Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić, kao i bivši član Predsjedništva, Dragan Čović. Nadajmo se da se tako i potpisao pod svoju čestitku.
Zvanična čestitika mora ići uz diplomatsku notu putem Ministarstva vanjskih poslova. Osim ove tri čestitike bila je tu i čestitika ministrice Turković, koja je pet minuta nakon inaugurcije uskočila sa svojim željama.
Imali smo desetine neslužbenih i bajagi službenih čestitki novom američkom predsjedniku Joe Bidenu i potpredsjednici Kamali Harris.
Uglavnom opozicija je uporno ponavlja frazetinu „Dobro došao predsjedniče“ , kao neku parodijsku sklopku na kultni film „Gori vatra“ Pijera Žalice. U javnost je pogurana i pjesma iz tog filma. Porukama iz tog filma dobodošlice novom američkom predsjedniku paradirali su i znani i neznani.
Američkom predsjedniku Bidenu čestitao je i Denis Zvizdić, dopredsjedavajući Zastupničkog doma Paramentarne skupštinje Bosne i Hercegovine. Zamislite kada ovaj pleonazam od Zvizdićeve funkcije dobije Joe Biden. Ima da se strese od dužine i značaja koji je vrlo teško otkriti i dobrim poznavaocima našeg jezika. Zvizdić „očekuje od SAD da nastavi politiku čvrste i pijateljske podrške suverenoj, demokratskoj, multietničkoj BiH“… Ovo je dobrim dijelom čestitka i odlazećem Donaldu Trumpu, koji je četiri godine razvijao prema BiH ono što Zvizdić očekuje da nastavi predsjednik Joe Biden.
Svoju je čestitiku Zvizdić ponovio na Twitteru, napisavši „Congratulations to president“, direktno se obraćajući na dostupni mail. Dakle, je li ova gornja duga čestitika otišla preko Ministarstva vanjskih poslova BiH ili se Zvizdić samo obratio preko ovdašnjih medija?
Samopromocije je i previše, jer publika ne zna jesu li sve te želje putovale kroz diplomatsku poštu MVP-a.
Ima tu i državotvornih čestitki putem društvenih mreža poput one Senada Šepića: „Radujemo se jačanju naše saradnje i partnerstva“.
Jesu li ove silne čestitike odaslane prema SAD-u samo jedan ružni populizam, tačnije istup za domaću političku upotrebu? Ako Selma još putuje na fakultet, prije će stići nego ove čestitke Bidenu?
Megalomanija je inače dio balkanskog bića. Po tome smo bliski jedni drugima.
Kada su devedesetih posmrtni ostaci crnogorskog kralja Nikole vraćani u Crnu Goru, u odbor za doček stiglo je, pričalo se, 27 hiljada govora, zainteresovanih za nastup.
Treba sada očekivati najezdu autora stotina otvorenih (što će reći javnih) pisama, sa direktnim obraćanjem nekih beznačajnih osoba, u nižem rangu od sekretara mjesnih zajednica, koji će pisati Bidenu, kritkovati ga i savjetovati mu šta i kako da radi. To djeluje kao psihijatrija čak i na društvenim mrežama.
Zato je grijeh što ova država nema bar dva satirična časopisa kako bi se u te prostore moglo smjestiti i komotno osjećati niz budalašatina kojima bi se ozbiljan svijet mogao i nasmijati. U nekim slučajevima ništa ne može oraspoložiti kao ljudska glupost.
Najmanji nacionalni osjećaj ponosa i pripadanja državi Bosni i Hercegovini govori da bi trebalo staviti sebe na pravo a ne uvijek na prvo mjesto
