Nacije bubamare

Najbolji su počeci utakmica na Euru. Tamo vidimo igrače dok složno pjevaju himne. Čine to sa takvom strašću da se suprotna ekipa mora zgroziti pred količinama nacionalnog naboja i ponosa.

Sve do trenutka dok kao odgovor krene strasni performans himne druge ekipe i uz histeričnu horsku podršku navijača na tribinama.

Kad krene utakmica neutralnim posmatračima se čini da će beskrajno motivirani fudbaleri začas izderati loptu, pojesti njene ostatke, a onda krenuti u kidanje mreža i struganje trave sa terena poput kosilica.  

Međunacionalne ratove bi u dalekoj budućnosti trebala zamijeniti fudbalska evropska i svjetska prvenstva, pa onda i sva ostala sportska takmičenja. 

Kad krene utakmica i trka za loptom, stvari izgledaju kao da je sportska ratna budućnost već počela. Krenu podmukli nacionalistički udarci protivnika ispod koljena i iznad struka. Udarci se dijele u skokovima na leđa, nacionalističkim laktom i šakom obavezno, slobodnim nacionalnim stilom ili grčko-rimskim stilom u duelima.

Nakon razmjene svih vrsta udaraca, nastupa valjanje po terenu. Zbog masakra na potkoljenicama idu mali odmori, piš-pauze za gledaoce pored ekrana... Kulminira zabrnutost na licima navijača na stadionu. Hoće li se njihov heroj ustati i nastaviti boriti? Ekipa koja vodi, ima daleko više valjanja, prenemaganja i izležavanja.       

Kad padne gol nastupa neka vrsta gej parade sa zagrljajima i poljucima, uz slične reakcije koje se prenesu i na tribine. Nakon pobjede bude to još strasnije. Negdje u svlačionicama poraženi potpisuju kapitulaciju i pristaju na sve uslove, posebno šutnju.  

Toliko nacionalizma na ovom „Euru 21“ malo ko je očekivao u našoj BiH. Mi smo mislili da samo kod nas ima nacionalizma. 

Ima li ovaj nacionalni trans veze sa ujedinjenom Evropom? Jesu li ovi nacionalne egzaltiranosti preko fudbala ustvari neka vrsta odgovora na tzv. evropsko nepodnošljivo bratstvo i jedinstvo? Je li EU neka vrsta zatvora u kojoj nacije drže protiv njihove volje, pa se na običnom sportskom događaju moraju ovako histerično izražavati nacionalne emocije?

Zamišljam trenutak kad uđemo u Evropu. Zamišljam naše dobro utrenirane kritičare nacionalizma, nacionalnih arhetipova i sličnih nacionalnih emocija.

Zamišljam tamo Orbana, Janšu, Kačinskog, Le Pen. Kakva ih teška  sudbina čeka kad krenu juriši naših stručnjaka za nacionalizam sa Kobilje Glave, iz Podlugova i drugih sličnih destinacija izvorne demokratije. Ti su stručnjaci odmah nakon rata ovdje u Sarajevu krenuli u obračun sa nacionalistima svih boja i dezena. I, naravno, na sve tri strane. Pošto ih u Širokom i u Banja Luci nisu zarezivali ni za suhu šljivu, tridesetak godina je ova trećina sa centrom u Sarajevu bila izložena optužbama za nacionalizam. Ova je trećina Bosne i Hercegovine je postala ring u kojem se obračun događao za sve ti nacionalističke strane. Istina dvije su bile daleko od ringa, ali se ovdje mlatilo isključivo i direktno u glavu prisutnih uglavnom bošnjačkih nevinih civila.  

Naš evropski put nema alternative. To je rečenica kojom svi naši političari kreću u kampanje. Običan svijet koji negdje putuje u glavi čuje tajanstvene glasove ravne psihijatrijskim dijagnozama: Evropski put nema alternativu. Evropski put nema alternativu. Istina, ima više traka, ali nema alternativu.

Evropa je, ipak, dobila alternativne pravce, prije svega onaj udesno i radikalno udesno. Biti nacionalan u Evropi je sasvim ok. Evropska narodna (pučka) stranka je najbrojnija u Evropskom parlamentu od 1999. Okuplja demokršćane i konzervativce i još neke desne stranke.     

Mnogi bi ustvari željeli u Evropsku uniju samo da vide te mečeve naših antinacionlističkih specijalaca protiv pučana u cjelini. Svi će se silni desničari sakriti u mišije rupe kad vide naše demokrate u akciji. Te njihove metode su usavršene prije devedesetih i to samo ovdje u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine.    

Jedva čekam da uđemo u Evropu, samo da vidim naše utrenirane specijalce s Kobilje Glave, okoline Breze i niže Tuzle kako demokratski ustrojavaju Orbana, Janšu, Mari Le Pen, AfD, te pučane u cjelini.

Premda iz povjerljivih izvora čujem da naše izvorne demokrate, naši iskreni i ljuti borci protiv nacionalizma navijaju za evropske nacionalne reprezentacije. Vjerovatno i pjevaju omiljenu himnu, onako u kući, ispred ekrana. Pred svojim familijma, ali, dostojanstveno, bez egzaltiranosti.

Ti su skakavci pojeli naše godine.  

Voljeli bi ih vidjeti u tim proevropskim trenucima, nakon 30 godina ideološkog maltretiranja nacijama i nacionalizmom ovdje usred BiH.

 


Štampa   E-mail

Komentare omogučio CComment

Related Articles