Nema sankcija za udar na ustavni poredak BiH?

BiH je u iščekivanju sankcija, koje su najavljene sa više strana, sa više nivoa, iz više država. Sankcije izvršiocima udara na ustavni poredak BiH trebale su biti brze,  efikasne i ciljane, što se nije dogodilo. Još uvijek se čeka na konkretniji odgovor EU i predstavnika međunarodne zajednice.

Uzalud građani Bosne i Hercegovine očekuju sankcije koje su najavljene u više evropskih zemlja protiv Milorada Dodika i Republike Srpske, i drugih, uključujući Dragana Čovića, Aleksandra Vučića i Srbiju. Međunarodna zajednica, odnosno “čuvari” Dejtonske BiH, olahko prelaze preko sve opasnijih nasrtaja i udara na temelje Bosne i Hercegoviine,  koji izvorno dolaze iz Srbije i Hrvatske. Ali kako po svemu izgleda, Bosna nije subjekt, već objekat, pa će sankcije ili nešto ozbiljnije od sankcija biti korištene kada to drugima bude potrebno.

Hvala svima koji su na bilo koji način stali u odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, ali to nije dovoljno.  Neprijatelji BiH mogu nekažnjeno pristupiti realizaciji završnih faza svog strateškog plana, jer su nekažnjeno ostvarili sve što su do sada preduzeli.

Sankcije su srednji put za kažnjavanje. Ako se nekom uvode, trebaju biti ciljane, pravovremene i svrsishodne. Ako kasne  manje su djelotvorne, ohrabruju sankcionisane za nove korake i gube svrhu. A obično se odnose na zabranu putovanja, blokiranje imovine  i zabranu poslovanja sa određenim firmama i građanima. U slučaju BiH stvar je mnogo kompleksnija, složenija i ozbiljnija. Morale su biti “tuk na utuk”.

Vrste sankcija

Sankcije (i drugi mehanizmi) su kazna i sredstvo prisile za poštivanje zakona, pravila, propisa,…U praksi se koriste različite vrste sankcija: diplomatske, ekonomske, vojne, sportske, personalne…Diplomatske sankcije su ograničenja posjeta, otkazivanje posjeta, protjerivanje ili povlačenje diplomatske misije i osoblja…Ekonomske sankcije su komercijalne i finansijske, a mogu biti usmjerene protiv države, firme, grupe ili pojedinaca, a izriču se zbog ekonomskih okolnosti, političkih, vojnih i društvenih pitanja za postizanje domaćih i međunarodnih ciljeva. Krivične sankcije mogu biti novčane, kazne zatvora…Personalne sankcije bi trebale biti učinkovitije, ali u sadašnjim uslovima su nedovoljne. Najčešća građanska sankcija je novčana kazna, ali postoje i druge vrste sankcija. U zavisnosti od slučaja, sankcija može biti suspenzija ili oduzimanje poslovne, profesionalne ili hobi licence ili sudski nalog kojim se osobi nalaže da nešto učini ili da se suzdrži od toga.

Sankcije uključuju razne oblike ograničenja i embarga, trgovačkih barijera, tarifa, djelimičnu ili potpunu zabranu trgovine sa određenom zemljom, grupom, pojedincem, zabranu finansijskih transakcija, ali i diplomatske mjere, zabranu letenja, pomorsku blokadu.

Embargo može biti zabrana uvoza ili izvoza, ograničenja kvota, nametanje poreza, cestarine, zapljena tereta, imovine, blokade bankovnih računa, ograničavanje isporuke visokih tehnologija i oružja ili proizvoda visoke tehnologije.

Za one koji žele umanjiti uticaj sankcija, one se tumače kao nedostatak snage da se zaustave procesi koji svima nanose štetu i druge posljedice. Povodom krize u BiH specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabriel Escobar poručio je da SAD neće oklijevati da uvedu sankcije. Lideri Zapadnog Balkana moraju da rade u interesu građana, umjesto za svoje lične i partijske interese. Odraz sankcija na ekonomske tokove u zemlji je neminovan, ali dobrim odabirom i dosljednom primjenom negativan efekat sankcija može se svesti na minimum.

Američke sankcije Dodiku, Tegeltiji, Kukiću i ATV-u

Do sada su samo SAD uvele proširene sankcije Miloradu Dodiku, članu Predsjedništva BiH i Alternativnoj TV iz Banja Luke, koja se povezuje s Dodikom, Dodikovom savjetniku – bivšem predsjedniku Visokog sudskog tužilačkog vijeća Milanu Tegeltiji i Mirsadu Kukiću, predsjedniku Pokreta demokratske akcije (PDA). Neki od razloga za  uvođenje sankcija bili su koruptivne aktivnosti, protivustavno djelovanje, secesionistička politika, pokušaj otcjepljenja…

Sankcije su samo iznuđeno sredstvo, kojim se pokušava popraviti političko stanje u BiH, ali  Zapad treba učiniti mnogo više da se u BiH očuva mir i sigurnost, i zemlja nastavi putem reformi, koje bi omogućile ulaz u NATO i EU.

Mišljenje mnogih je da do sada izrečene Američke sankcije neće biti dovoljne. SAD i međunarodna zajednica moraju ograničiti Vučića u šurovanju sa Rusijom, Kinom i zaustaviti stalno miješanje Srbije i Hrvatske u unutarnje stvari BiH. Ako se to ne dogodi, nije isključeno da prijekor bude upućen Hrvatskoj, a  sankcije uvedene Čoviću, Vučiću, ali i Srbiji.

Srbija i RS, odnosno Vučić i Dodik, njihove partije, rade na istom projektu, a to je odvajanje RS od BiH i pripajanje Srbiji. Ni jednog trenutka u zadnjih 15 godina, od kada je proces intenziviran, nije se nikad stalo.

Američke sankcije možda ne efektiraju tako teško, kako smo očekivali, ali one najavljuju nove i podstiču druge da im se pridruže, što mnogo više uznemirava i plaši one kojima su usmjerene.

U BiH se još uvijek se čeka na potencijalne sankcije V.Britanije, Njemačke, Austrije, Italije, Holandije…Iako kasne, vjeruje se da neće izostati, jer svi znaju koliko su Dodik i njegovi sljedbenici svojim secesionističkim udarima ugrozili mir i sigurnost u zemlji, a uznemirili i izazvali miroljubivi svijet.

Podrška sankcijama SAD

Bitno je istaknuti da su sankcije već duži niz godina ključni element SAD-a u borbi protiv korupcije u svijetu i ključni prioritet njene spoljne politike, a usmjerene su protiv onih koji se bave korupcijom, destabilizacijom i podjelama i protiv onih koji pomažu takva ponašanja, ma gdje u svijetu.

Od 1993. do 2002. godine SAD su koristile sankcije u vanjskoj politici 61 puta, a od 2014. više puta protiv Rusije i drugih. I zemlje EU su uvele sankcije protiv Rusije, a od 2014. ih povremeno produžuju i sa njima Rusiji onemogućavaju pristup finansijskim tržištima.

Povodom izrečenih sankcija Dodiku, Tegeltiji i Kukiću američki izaslanik za spoljne poslove James O’ Brien rekao je “da su oni  besramno zloupotrijebili svoj položaj za lično bogaćenje, bogaćenje svojih porodica i političkih istomišljenika”.

Prema objavi portala bosnaglobal.net Amerikanci su otkrili čak 64 firme u svim resursima i oblastima privređivanja povezane sa Dodikom. Sve ove firme kao i druge koje šuruju ili posluju s Dodikom mogu imati ozbiljne  poslovne probleme.

Odluku SAD da uvedu sankcije M. Dodiku među prvim je  podržala ministarka vanjskih poslova V. Britanija Elizabeth Tras.

Za uvođenje sankcija Dodiku ali i RS zalaže se i njemačka ministarka spoljnih poslova Annalena Baerbock. I poslanik Stranke Zelenih Tomas Vajc iz Austrije u Evropskom parlamentu zatražio je sankcije EU protiv Republike Srpske i eliminaciju Dodika zbog protivstavnog djelovanja.

Samantha Power, šefica USAID-a, koja je ovih dana u posjeti BiH, izjavila je da SAD-e neće oklijevati da djeluju protiv onih koji krše Dejtonski ugovor i narušavaju ustavni poredak BiH.

Nakon sjednice održane 24.1.2022.i evropski parlamentarci su podržali američke sankcije Dodiku i pozvali savjet EU i članice da ih slijede, ukoliko Dodik radikalno ne promijeni ponašanje.

Povodom uvođenje ovih sankcija, predsjednik Srbije Vučić je izjavio da njegova država nikada neće uvoditi sankcije RS-u i da se protivi sankcijama protiv lidera RS.

Podsjećamo da su SAD još ranije uvele sankcije protiv 110 osoba iz BiH, među njima – Miloradu Dodiku, Anti Jelaviću, Nikoli Špiriću, Momčilu Mandiću, Biljani Plavšić i nekim pravnim licima.
Svako mora snositi posljedice onog što je rekao i onog što radi, pa eventualni povratak Dodika u institucije ne može stornirati urađeno, jer je napao Dejton, izazvao SAD, UN, Njemačku, Holandiju…, sve one koji investiraju u BiH već 20 g. O tome je govorio Adis Ahmetović, zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu. Za Dodika je rekao da je politički mrtav “Šah – Mat!”

Zanimljiva je izjava Jadranke Kosor, bivše premijerke Hrvatske – koja kaže: “Ne razumijem nikoga kome Dodik (op. ZB, osim Draganu Čoviću) može biti partner u bilo čemu pozitivnom, nakon svih zastrašujućih njegovih poruka.”

Šta čeka međunarodna zajednica?

Prosto je nevjerovatno koliko dugo vremena treba da se zaustave procesi i sankcionišu njihovi nosioci, čak i u slučajevima koji prijete miru u svijetu. To se vidi i ovaj put, kao 90-tih godina prošlog vijeka, iz odnosa EU i drugih uticajnih političkih faktora u svijetu. Sa koliko se opreza i neodlučnosti pristupa uvođenju sankcija Dodiku i njegovim separatistima reklo bi se da se sankcija više boje oni koji ih uvode od onih koje bi trebalo sankcionisati. Posebno smeta to sto svi koji treba da učine svoj dio stalno govore “ako se tako nastavi, vidjeće šta preduzeti ” (a nastavlja se sve gore).

Posljednjih mjeseci kroz BiH su prodefilovali brojni međunarodni predstavnici, koji imaju za cilj pomoći BiH da se prevaziđe teško stanje. Neki od njih su Komesar za proširenje EU Oliver Verhelji, predstavnik SAD za izbornu reformu Matthew Palmer, Angelina Eichhorst, direktorica pri evropskoj službi za vanjske poslove,  Ursula Von Der Leyen, predsjednica Evropske komisije. Tu je USA ambasador Eric Nelson, evropski John Sattler … I evo ponovo u BiH Palmera i Eichhorst.

Dodik i ne samo on moraju osjetiti snagu međunarodne zajednice. Još uvijek se čekaju sankcije Njemačke, Italije, Holandije…ili zajedničke sankcije EU. A za očekivati je i proširenje američkih sankcija.

Mitinzi podrške u zemlji i svijetu traže angažman MZ…Održani su u nekim gradovima BiH i više evropskih država, među kojima nedavno i u Iowi, gdje živi oko 20.000 Bošnjaka. Iako je nezadovoljstvo građana sve veće, u BiH još nema masovnijih protesta. A za većinu u BiH i dijaspori je najvažniji mir u BiH. Svi su zabrinuti. Jedna od čestih poruka upućena sa skupova je da se svi trebamo ujediniti u istom cilju.

Poziv liderima da se vrate u institucije i počnu raditi posao za koji su debelo plaćeni, učestalo upućivan od strane predstavnika MZ-e, je više prebacivanje svoje odgovornosti zbog mlakog djelovanja na rješenja krize u BiH, nego stvarno nastojanje da se stanje promijeni.

Događanja u BiH treba da budu najozbiljije upozorenje Evropskoj uniji, ali i drugima, da preispitaju svoje zaštitne mehanizme, jer sa ovakvim alatima kojima raspolažu neće moći ugasiti ni najmanji požar kada im izbije u njihovom dvorištu ili najbližem susjedstvu. Ako za toliko godina ozbiljne krize u BiH, koja je zadnjih nekoliko mjeseci postala opasno potencijalno žarište, koje može zapaliti ne samo Balkan, već Evropu i svijet, EU do sad nije uspjela učiniti ništa učinkovito da spriječi dalju eskalaciju, onda to treba ozbiljno zabrinuti i alarmirati sve organe i institucije EU. Republici Srpskoj treba uvesti diplomatske sancije, ne samo zabranom putovanja sankcionisanim političararima, već ograničavanjem ili zabranom rada njenih predstavništava u svijetu, preko kojih traže podršku i šire neistine, a svima koji koji rade na rušenju ustavnog poretka BiH oštre individualne sankcije. Ekonomske sankcije bilo kom dijelu BiH ne bi bile dobre, i imale bi negativan uticaj na ekonomski razvoj zemlje i loš odraz na život bh građana. Jer usporavanjem razvoja RS usporava se i razvoj države BiH i kažnjava narod. Zato bi umjesto sankcija koje ugrožavaju životne uslove građana, uz putna ograničenja profanisanim liderima itekako bilo svrsishodno spriječiti dalje naoružavanje paravojnih formacija RS, zabraniti četničke smotre i skupove, zatvoriti predstavništva RS u svijetu, onemogućiti ratnu retoriku, pružiti zaštitu i dati konkretniji potsticaj radu pravosudnih organa BiH.

Schmidt ni blizu Inzku?

Od Schmidtovog stupanja na dužnost prošlo je više mjeseci, u kojima se događaju dramatične promjene, a on ne arbitira. A morao je podijeliti više žutih i makar jedan crveni karton, ali nije imao hrabrosti ili snage. Neshvatljivo je da nakon usvajanja Zaključaka o vraćanju nadležnosti na Narodnoj skupštini RS (kada je Dodik prešao crvenu liniju) i nakon neustavne provokativne proslave 9. januara  Dana RS nije bilo  nikakvih sankcija ni od BH pravosuđa (koje je moralo već sutradan djelovati) ni od MZ-e. A svakom je jasno, ako ste pravili greške, ponavlja ih, a niste kažnjeni, naravno da ćete nastaviti po starom. U nedavno datom intervjuu povodom Dodikovog udara na ustavni sistem BiH ambasador BiH u UN Sven Alkalaj kaže “on zateže konopac dokle može”. I to svi vidimo. Svojim nečinjenjem, neispunjavanjem obaveza, međunarodna zajednica je najmanje za 30% otežala stanje i uvećala krizu u državi BiH.

Čeka se na pravosuđe BiH

Pravosuđe i službe sigurnosti u BiH do sada nisu adekvatno odgovorile svom zadatku. Pravosudni organi BiH trebali su prvi reagovati i pokrenuti krivične prijave protiv svih koji su udarili na ustavni poredak zemlje; protiv svih koji su blokirali rad institucija, protiv svih koji su organizovali i vodili proslavu 9. januara – neustavnog Dana RS, protiv svih koji ne poštuju i ruše Dejtonski mirovni sporazum i prizivaju rat. Dodik i neki trebali su već biti pod bravom. Ovakvo pasivno i sporo pravosuđe ne uliva povjerenje. Pitamo se ko je dužan da ih razbudi, pokrene i urazumi, jer kako rade zadnjih 20 godina nije prihvatljivo.

U Bosni i Hercegovini se i sada događa nešto slično u 90-tim. Istina, ima sada Bosna više prijatelja, ali su uzdržani. Neki imaju i svojih velikih briga, dok neki još čekaju i kalkuliraju. Prvi među njima su SAD. Ali za razliku od 90-tih ima Bosna jaču, odlučniju i bolje povezanu dijasporu, i ona je veliki oslonac i podrška. Pokazuju to brojni protesti održani širom svijeta. A sve veći broj mladih obrazovanih Bosanaca je uključen u administraciju i diplomatske mreže drugih zemalja i imaju sve veći uticaj na njihov odnos prema BiH.

Nažalost, u životu, kad ste u nevolji, često ostajete sami. I za vas će, da vas izbavi, gurnuti u vatru ruku samo majka. A majka je samo jedna – majka je Bosna!

 

Zijad Bećirević (Burlington, 25.1.2022)