O Tuđmanovom odlikovanju Izetbegovića i drugim podvalama

Od samog proglašenja neovisnosti dvije države, Hrvatska je radila protiv BiH.

U svakom dokumentu koji su potpisale dvije države krila se neka smicalica i pokušaj podvale. Desetine je takvih primjera.

„Mi Hrvati smo glasali neovisnost Bosne i Hercegovine“, reći vam često kao argument za konačni rezultat referenduma.

„Nekliko dana prije Referenduma u BiH na znazi je bio dogovor vrha HDZ u Zagrebu s HDZ-om u BiH Hrvati BiH ne izađu na glasanje i to je bio vrlo čvrst stav“, sjećao se Stipe Mesić. Tada ga zove Alija Izetbegović i moli da upozori Tuđmana da ako Referendum propadne čitava Bosna i Hercegovina ostaje u Jugoslaviji.

Mesić zove Tuđmana: „Znaš li ti da oni u Hercegovini imaju čvrst stav da Hrvati ne izlaze na Referendum?“ On mi kaže. ‘Da znam. Ne izlaze Srbi, pa zašto bi izašli Hrvati’? Mesić mu kaže: „Znaš li da onda Bosna, ne uspije li Referendum, ostaje u Jugoslaviji?“

„Tek tad mu je sijevnulo kako nema podjele BiH ako ostane u Jugoslaviji. Smjesta je svoje ljude pozvao u Zagreb i promijenio stav“.

Toliko o Referendumu !      

Hrvatska i njen predsjednik Franjo Tuđman kalkulirali su odmah sa priznanjem BiH. Hrvatsko priznanje je uslijedilo isti dan kada i SAD i Evropske zajednice.

Odmah nakon priznanja dr.Žarko Puhovski je to objasnio temeljito:

„Tadašnji američki otpravnik poslova u Zagrebu obavijestio je Tuđmana da Hrvatska ne može računati na priznanje SAD ukoliko ne prizna Bosnu i Hercegovinu. Kada je u devet sati po srednjoevropskom vremenu Hrvatska priznala BiH, istoga dana u devet sati po američkom, što znači u 15 sati po našem vremenu, SAD su priznale Hrvatsku jer je to bio uslov priznanja. Govorilo se kako su oba priznanja, i američko Hrvatske i hrvatsko Bosne i Hercegovine bila u isto vrijeme, u devet sati. Bilo je šest sati razlike. Američki izaslanici u Hrvatskoj tražili su da u devet sati čuju na radiju da je proglašeno priznanje Bosne i Hercegovine, da bi to mogli javiti u New York. Onda se u Hrvatskoj čekalo bez daha da se predsjednik Džordž Buš probudi da bi se u 15 sati mogla priopćiti velika vijest.“

Ali Tuđman ne bi bio to što jeste da nije napravio podvalu Amerikacima I Bosancima. Jedino je njegovo priznanje Bosne I Hercegovine uslovljeno i sadržava naknadno I ubačenu odredbu da Hrvatska priznaje BiH “kao državu tri konstitutivna naroda, koji to ostvaruju  teritorijalno.”

Ova podvala govori o Tuđmanu i o državnoj politici Hrvatske prema BiH. Time je jasno da je sve što se danas odigrava davno, u korijenima neovisnosti dvije države skovan plan secesije i uništenja države BiH.

 

Toliko o priznanju!

 

Samo u Ustavu Republike Hrvatske stoji nešto što zasigurno nigdje nema u ustavima zemalja svijeta: “Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.” Ovo je član Ustava po kojem je dozvoljeno miješanje u unutarnje poslove druge države.

Očito je da se to odnosilo isključivo na Bosnu i Hercegovinu. Zasigurno nije na Njemačku gdje je danas mnogo više Hrvata nego u BiH. Primjena ovog člana se odnosi samo na BiH.

Podvala je i priča hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o navodnom spašavanju BiH.

„Ne bi opstala (BiH) da nije bilo hrvatske vojske. Nikakvo NATO-ovo bombardiranje nije slomilo Ratka Mladića nego dolazak hrvatskih oklopa i nekoliko stotina profesionalaca pred Banja Luku”, poručio je Milanović.

Milanović mora znati da od 19. septembra 1995. Hrvatska vojska nije više bila u BiH nakon teškog poraza kod Bosanskog Novog. Tuđman je povukao sve jedinice.

A kako je spašavana BiH: Embargo na oružje za Amiju RBiH je direktno održavala upravo Hrvatska, tačnije predsjednik Tuđman. Za njegovu zemlju embargo nije važio. Imali su granice otvorene prema Zapadu i bez problema kupovali oružje. I to su činjenice.

Richard Holbrooke u memoarima piše: „Postojala je hrvatska taksa u oružju koje je išlo za BiH, ali je Hrvatska uzimala 50 posto naoružanja koje je spremano snagama Vlade Republike BiH. Većinu ostatka bi uzimao HVO pa bi na odredište stizale ostaci ostataka.“

Otimane su i zalihe hrane, kvarile se po magacinima, dok je narod  u BiH gladovao. Za izbjeglice koje su stizale u Hrvatsku iz BiH humanitarne organizacije iz islamskih zemalje su plaćale Hrvatskoj 18 dolara dnevno po osobi. Ta je činjenica poznata islamskim zemljama i već dokumnetirana, odmah nakon rata.

Neka se Milanović o ulozi Tuđmana i Hrvatske u BiH informira iz presuda Tibunala u Hagu. Posebno za ratne zločine i Tuđmanove transkripte. To su neoborivi dokazi.

 

Toliko o spašavanju !

 

Što se tiče odlikovanja prvog bosanskog predsjednika i tu je bila riječ o višestrukoj podvali.

„VeleRedom kraljivce Jelene s lentom i Danicom“, odlukom od 28. juna 1995. odlikovani su istovremeno Alija Izetbegović i Krešimir Zubak. Niko naravno ne spominje Krešimira Zubaka, jer je važno na tapetu imati već 19 godina mrtvog Aliju Izetbegovića.

Ključno je u svemu obrazloženje nagrade: „Za doprinos povjerenja između hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda, suradnju u otporu agresiji i uspostavi hrvatsko – bošnjačke Federacije, te izgradnji njezine Konfederacije sa Republikom Hrvatskom.“

Tuđman je i preko ovog čina iskazao svoje želje. Koje se inače ne ispunjavaju preko odlikovanja. I na njegovu žalost sve podvale su mu ukinute njegovim potpisom na Dejtonskom sporazumu.

Naravno da su Izetbegoviću bili jasni svi Tuđmanovi pokušaji podvala. Odlikovanje je primio u julu mjesecu.  Šta je mogao uraditi? Odbiti odlikovanje i izazvati diplomatski skandal? Ili držati jednog tiranina u uvjerenju da su mu podvale uspješne? Američki pregovarač Holbrooke je sa svojim timom tog ljeta 1995. sve više pristustvovao svađama Izetbegovića i Tuđmana. Dvije žestoke je opisao u memoarima „Završiti rat“. U jednoj su istovremeno galamili jedan na drugog praveći potpunu kakofoniju. Nakon toga Holbrooke je izričito tražio i od Tuđmana i od Izetbegovića da sve razmirice ostave po strani, jer se rat morao što skorije završiti. Naime, nakon osvajanja zaleđa Knina od HV-a, pregovaralo se između dva vojna vrha o mogućnostima da Armija RBiH preko Hrvatske prebaci dio jedinica kojim bi se uz ojačani Peti korpus krenulo o konačno oslobađanje BiH. To se kasnije ispostavilo kao uspješan potez.

Ono što je jasno, Milošević i Tuđman su dogovorili podjelu BiH. Prvi je kao uznik skončao u Hagu, a drugoga je Haški tribunal ‘posthumno proglasio članom udruženog zločinačkog poduhvata’.

Milanovića treba istjerati na čistac. Umjesto demagoški poziva sina primaoca hrvatskog odlikovanja da ga vrati, neka Milanović kao šef države napravi taj čin i sam oduzme odlikovanje prvom bosanskom predsjedniku Aliji Izetbegoviću. To bi u ko zna kojoj epizodi i priličiilo blatu u kojem se valja i vodi politiku.