Odgovoran je osobno Dragan Čović

Dragan Čović je odgovoran što se pitanje njegovog osobnog političkog angažmana postavlja kao pitanje “vitalnog nacionalnog interesa” i legitimnog predstavljanja naroda”. Radi se samo o nezajažljivoj i nerealnoj političkoj ambiciji i nedostatku političkog umijeća da realizira ciljeve svoje političke partije.

Nažalost, slijedi ga i takozvana “hrvatska” oporba u BiH, koja je svjesna svoje inferiornosti i činjenice da, dok živi Dragan Čović, neće biti ništa drugo nego izgovor da “nije došlo do demokratizacije hrvatskog političkog spektra” zbog “majorizacije i unitarizacije”.

Kako nestaju birači, Hrvati i Bošnjaci

Stvari su puno prostije. Dragan Čović je na izborima za člana Predsjedništva BiH pobijedio 2014. godine i sa svojom koalicijom osvojio 128.053 glasa, dok su kandidati Demokratske fronte Popović Anto (7.179) i Suljagić Emir (114.334) osvojili ukupno 121.513 glasova. Četiri godine kasnije Čović je osvojio 154.819 glasova, dok je kandidat Demokratske fronte Željko Komšić osvojio 225.500 glasova. Ostali kandidati iz reda Hrvata 2014. godine, osim Popovića, osvojili su nešto više od 110.000 glasova, a 2018. godine oko 47.000 glasova.  Tih skoro 60.000 manje glasova koje su dobile stranke “etničkog hrvatskog spektra”, od kojih je Čović 2018. dobio 28.000 glasova, govore da je tridesetak hiljada “hrvatskih” glasova najvjerovatnije među Komšićevih 100.000 glasova više, uz napomenu da je u Federaciji 2018. bilo oko 11.000 važećih listića više nego 2014. godine. Optužbe da je SDA poklonila glasove Komšiću nisu logične, ako se zna da je 2014. kandidat SDA Bakir Izetbegović imao 46.000 glasova više od sljedećeg kandidata, dok je 2018. Šefik Džaferović imao samo 18.000 glasova razlike, dok je Komšić u odnosu na Čovića imao 70.000 glasova razlike, što znači da bi i bez tih 30.000 glasova koje je kandidat SDA za četiri godine izgubio, Komšić ubjedljivo pobijedio Čovića. Indikativno je da su obje “etničke” političke grupacije za četiri godine ostale bez po 30.000 glasova. Uz rezultate lokalnih izbora to govori o trendu pada povjerenja u “etničke” partije “legitimne predstavnike naroda”, u odnosu na etnički mješovite partije ili u posljednje vrijeme nepopularno nazvane građanskim strankama.

Manjak razumijevanja i višak pozicija

Umjesto navodne borbe za “legitimno predstavljanje naroda” i “konstitutivnost naroda” na štetu “konstitutivnih” građana, Dragan Čović i njegov HNS morao bi sa više odgovornosti i samokritičnosti analizirati rezultate svog političkog djelovanja od 2014. do 2022. Ono što često prigovara ostalim političkim činiocima da ne žele razumjeti poziciju hrvatskog naroda misleći pritom na HDZ ili HNS, Dragan Čović se nije potrudio razumjeti poziciju drugih. Zahvaljujući Izetbegovićevom “razumijevanju”, a kako je to u pismu OHR-u od 14.09.2021. godine SDA objasnila, “Hrvati imaju 106% više, a Bošnjaci 36% manje pozicija u odnosu na procenat u etničkoj strukturi BiH”. Iskazao je “razumijevanje” Izetbegović u “Mostarskom sporazumu”, prihvativši da razgovara o “legitimnom predstavljanju”. Nije Čović pokazivao razumijevanje za interesa partnera u vlasti nego je posegnuo za ucjenama.

Plan B za poraz

Mogao bi uzroke svog poraza i mobilizacije birača stranaka mješovitog etničkog sastava potražiti u izjavi od 14.05.2018. godine nakon mostarskog sastanka na kojem su lideri HDZ i SNSD potvrdili partnerstvo.

Mi imamo plan i A i B i C. Da smo osigurali legitimno predstavljanje kroz izborni zakon, onda bismo mnogo ležernije išli u kampanju i koalicije bi drugačije izgledale. Kroz taj plan B mi sada moramo praviti drugačije koalicije. Riječ je o drugačijem pristupu u kampanji i uvjeren sam da ćemo uvjerljivo pobijediti na izborima“, rekao je tada Čović. I četiri i po mjeseca kasnije izgubio.

Morao bi se Čović zapitati o osobnoj odgovornosti i danas kad prijeti “novom institucionalnom i teritorijalnom organizacijom BiH”, jer osim nekoliko ovlaštenja kojima raspolaže član Predsjedništva BiH, svih osam godina on i HDZ, te koalicioni partneri iz HNS-a suvereno su vladali u državi i Federaciji koristeći, zahvaljujući “razumijevanju” SDA i Izetbegovića, koji zbog toga mora razmišljati i o svojoj osobnoj odgovornosti za pad rejtinga, i svog i stranačkog, sva sredstva blokade i političke ucjene u situacijama kad je to u interesu HDZ-a.

Glasaju protiv blokada i provokacija

Osam godina vlada ista Federalna vlada, u drugom mandatu u okrnjenom sastavu i sumnjivog legitimiteta. Ustavni sud FBiH i Vijeće za zaštitu vitalnih interesa još uvijek se nalaze u svojevrsnoj blokadi zbog nepopunjenosti sudijskog sastava, a najveću odgovornost snosi predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara. Vijeće za zaštitu vitalnih interesa nije bilo popunjeno ni minimalnim brojem sudija potrebnim da bi bar u prvoj fazi moglo odlučivati. Očito je da Čavarin potez ima veze s pokušajima njegovog HDZ-a BiH da blokira Federaciju BiH, tražeći ispunjenje njihovih uvjeta u pogledu Izbornog zakona u BiH.

U Vijeću ministara BiH također HDZ-ovi ministri nastoje blokirati sve čime bi mogli politički ucijeniti svoje partnere, posebno iz probosanskog bloka.

Misli li Čović da neće izazvati običnog birača da glasa protiv njega zbog njegovog i HDZ-ovog glasanja za ukidanje Inzkovog zakona, odnosno izmjena Krivičnog zakona o zabrani negiranja genocida? Mnogo je više birača glasalo protiv Čovića, nego za Komšića.

A da odgovara legitimnim Hrvatima

Na kraju iz odgovornosti prema vlastitim biračima, onih 150.000 u stalnom opadanju, od kojih većina glasa zbog “duga” i egzistencijalne ucjene radnim mjestom u državnoj službi i javnim poduzećima na onim “viška” pozicijama, Čović bi morao objasniti zašto ih je sve manje.

Morao bi odgovarati za propast “Aluminija” koji je u poraću postao ekskluzivno hrvatska tvrtka, za koju je ekskluzivne uvjete osiguravao kroz federalne institucije na štetu federalnih poreznih obveznika koji većinom nisu Hrvati. Morao bi odgovarati za neumjereno bogaćenje i nepotizam, bahate arhitektonske intervencije u prirodnu sredinu, za siromašenje puka i odlazak iz zemlje.

Ako je zaista interes hrvatskog “konstitutivnog” naroda da ga osobno Čović predstavlja, onda je i neuspjeh u pregovorima da to postigne Čovićeva osobna odgovornost.

Ali i oni koji su suglasni sa njegovim metodima moraju biti svjesni da su odgovorni za njegovo autokratsko ponašanje i da bi svi koji bi oponirali Čoviću i HDZ-u doživjeli da postanu “persona non grata” ili gorjeli na pokladama kao što je to doživio Komšić. Jer nakon izmjena Izbornog zakona nijedan Hrvat koji nije osobno Čović ne bi bio legitiman.