U Palati “Srbija” u Beogradu je 2. septembra 2022. odigrana još jedna predstava pod nazivom “Otvoreni Balkan”. Ova inicijativa nastala je pod imenom “mini Schengen”, ali je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i premijeru Albanije Ediju Rami, neskrivenim borcima za veliku Srbiju i veliku Albaniju, smetalo ono “MINI”, pa su joj promijenili ime u “Otvoreni Balkan”. Uz pridruženog premijera Sjeverne Makedonije ovom tročlanom sazivu “founding fathers”/očeva osnivača priključili su se i gosti: odlazeći premijeri Crne Gore i Bosne i Hercegovine: Dritan Abazović i Zoran Tegeltija, te nadolazeća nova/stara premijerka Srbije Ana Brnabić.
Nije iznenađenje što se ovom društvu odazvao mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto, ali je pravo iznenađenje bosanskohercegovačkoj javnosti predstavljalo prisustvo turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Čavušoglua. Mađarsko-srpski odnosi zadnjih godina bili su odlični, pa je prisustvo Sijarta samo vjetar u leđa aspiracijama srbijanske politike. Nasuprot tome Turska podrška ovoj regionalnoj inicijativi izazvala je ogromno razočarenje u bh. javnosti, posebno u njenom bošnjačkom dijelu. Turska vanjska politika odlično poznaje stav da Bosna i Hercegovina NE PODRŽAVA Otvoreni Balkan, jer odranije postoje regionalne inicijative kroz koje su se sve ideje zajedničkog tržista mogle bez problema realizirati. Sve ovo se odvija uoči pompezno najavljivane službene posjete predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana, pa se mnogi pitaju je li Čavušoglu “pripremao teren” za Erdoana? U diplomatiji se ništa ne dešava slučajno, pa se misleći ljudi pitaju šta je Turska “hajrovala” za ovaj razočaravajući potez?
Prisjetimo se posebno značajne regionalne inicijative izgradnje zajedničkog regionalnog tržista “Berlin proces” iz davne 2014. godine. Iza Berlin procesa stoji ekonomski najača evropska država Njemačka, koja ima blagoslov i snažnu podršku Evropske unije. Članstvo u EU je deklarativni cilj svih država u regiji. U Berlin procesu su sve države zapadnog Bakana uključujući Kosovo, a u Otvorenom Balkanu samo tri.
Oko prve inicijative postoji konsenzus, a oko druge neslaganja i sporenja. Berlin proces je garniran sa ogromnom finansijskom zaleđinom, a Otvoreni Balkan cijedi vodu iz suhe drenovine, jer je siromaštvo tri države utemeljiteljice očigledno. S obzirom na to da je ključna ideja i jedne i druge regionalne inicijative regionalno povezivanje kao priprema za buduće članstvo u Evropskoj uniji onda se postavlja pitanje ko i s kim tu pripremu može bolje obaviti? Da li je to Njemačka odnosno Evropska unija ili tri balkanske države koje se još muče sa teškim naslijeđem, izraženim demokratskim i pravnim deficitima, a o parama da ne govorimo?
Odgovor je jednostavan.
Evropska unija određuje pravila igre za pridruživanje i promovira poštivanje svojih vrijednosti, a spremna je ponuditi izdašnu pomoć u ovom procesu. Zato je Bosna i Hercegovina, a uz nju Crna Gora i Kosovo, napravile pravi izbor tako što su se odlučile za Berlin proces, a ne Otvoreni Balkan. Lideri Otvorenog Balkana nikada nisu ponudili javnosti uvjerljive odgovore na pitanja zašto su se odlučili da grade paralelnu regionalnu inicijativu, iako su već članice ove njemačko-evropske?
Zašto nisu igrale otvorenim kartama i iskreno pristupile realiziranju zajedničkog regionalnog tržišta? Zašto se do sada nisu realizirale četiri slobode koje sada slavodobitno najavljuju kao da su izmislili toplu vodu?
Nije tema ovog članka da otkriva skrivene političke namjere i agende, koje bez sumnje postoje. Ali svakako treba ponoviti pitanje zašto građani BiH ne mogu bez viza putovati na Kosovo? Je li samo zato što srpski političari godinama blokiraju razumno rješenje problema, sa državom koju su priznale 21 članica EU i sa kojom BiH ima značajan obim trgovinske razmjene? Kakve su to slobode kad nema slobode kretanja i kada Srbija, a s njom i BiH, kao talac njene politike, ne priznaju državu Kosovo? Onda ni ime Otvoreni Balkan nije odgovarajuće. Trebao se zvati “Djelimično otvoreni Balkan”.
Znakovito je da probosanski političari šute na drsko ponašanje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH koji već drugi put odlazi na otvorenobalkanski samit, a da za to nema podršku ni Vijeća ministara, a ni Predsjedništva BiH, koje kreira vanjsku politiku zemlje. Karikaturalna je njegova izjava da on predstavlja poslovnu zajednicu i građane. Koje? Isticanje državne zastave BiH, kao vizuelni privid jedinstva zapadnobalkanskih država kojeg nema, je diplomatski skandal. To izgleda ne brine ni domaćina Vučića, ni gosta Tegeltiju!? Na ovaj način oni ne otvaraju “Otvoreni Balkan”, nego ga zatvaraju, dok Vulin i Dodik ne zatvaraju usta pričom o hegemonističkom projektu “srpski svet”. Po uzoru na “ruski svet”.
Zbog teške zime koju očekuju, zabrinuti lideri Vučić i Rama istakli su u svojim izjavama da će od Evropske unije zatražiti pomoć za kupovinu nedostajuće električne energije. Samo za Albaniju bi to iznosilo oko 500 miliona eura namijenjenih za kontinuirano snabdijevanje strujom i održavanje energetskog sistema. Zar onda ne bi bilo bolje da pomoć od EU radi rješavanja krize sa strujom potraže u okviru Berlin procesa? Gdje su veće šanse da se novac dobije? I Vučić i Rama i Kovačevski odlično znaju da svaki novac ima svoju političku cijenu, pa ipak igraju igre sa rukama u praznim džepovima. Prisutni američki ambasador, koji podržava Otvoreni Balkan, nije ponudio finansijsku pomoć. A podrška koju je video linkom uputio Orbanov evropski komesar Oliver Varhelji više je odraz Orbanove politike, nego evropske.
Uoči samita predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je prvi međunarodni sajam vina znakovitog naziva “Vinska vizija Otvorenog Balkana”, pod pokroviteljstvom vlada Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije u okviru inicijative Otvoreni Balkan. Vučić, koga su brojne degustacije vina “prenijele”, izjavio je da “vino zbližava ljude, a to zbližavanje je rezultat uspjeha Otvorenog Balkana.” Zlobnici bi rekli da samo pijan možeš ići u takvo društvo.
