Platforma za protest

Mirsad Hadžikadić, lider Platforme za progres

Čemu će služiti Hadžikadićevi pozivi na ulice

Mirsad Hadžikadić, lider Platforme za progres, najavio je u medijima u više navrata ulične proteste za 30. maj ove godine i pozvao ostale stranke da mu se pridruže.

Istina je sljedeća: Hadžikadić nema podršku dugih stranaka, a i u vlastitoj mu ne cvjetaju ruže. Masovni protesti, nisu mogući, jer epidemiološka situacija je takva, da su ove najave samo tigar na papiru, još jedna u nizu samoreklama bez pokrića. Da narod treba promjene, to je svima jasno, ali Hadžikadić nije taj koji treba nešto da mijenja. Uostalom, komentari ispod objavljenih članaka na portalima, u vezi ove teme i njega samog kao ličnosti, dovoljno govore o neprihvatanju njegovih protesta.

Iako je pompezno najavljivao sastanak sa građanski orjentisanim stranakama (12. april), uključujući i javni poziv, putem Face Televizije, Hadžikadić se izgleda razočarao odzivom. U pripremi za sastanak, od Predsjedništva je zahtijevao saglasnost da pregovara o spajanju Platforme sa pet drugih stranaka, koje su (navodno) izrazile zainteresovanost za to. Članovi Predsjedništva Platforme za progres, ali i vijećnici su ostali zatečeni time da Hadžikadić nije spreman reći imena tih pet stranka. Da li se sastanak uopšte i održao?? Svi znamo da to ne bi prošlo bez omiljenog Hadžikadićevog „selfiea“.

S obzirom da je Predsjedništvo i vijećnike ušutkao i više ih i ne pita sa kim da pravi dogovore za koalicije, ostaje da se vidi da li će pokoriti i delegate Konvencije, koju je najavio za 16. maj, kada se očekuje i zvanična odluka o spajanju Platforme sa pet neimenovanih stranaka. Umjesto spajanja sa drugim strankama, moguće je da će Hadžikadić doživjeti debakl na Konvenciji, jer je već upućen jedan zahtjev za njegovo isključenje iz stranke (Sudu časti i Konvenciji).

Do sada Hadžikadiću, niko ne potencira pitanje, njegove katastrofalne uloge na izborima u Mostaru. Zbog čega je Platforma išla sama, a ne u koaliciji sa strankama, sa kojim danas želi neke dogovore. Morao je znati da Platforma neće uspjeti sama dobiti tog (barem) jednog člana Gradskog vijeća. Tako je prosuo 1445 glasova Mostaraca. Jedan član Gradskog vijeća je nosio oko 1600 glasova. Sa koalicijom bi i Platforma imala svog čovjeka u Vijeću Mostara.

Problem je dakle bio u bolesnoj ambiciji, da može nešto uraditi isključivo sam.

Za Mostar je dobio tek 84 glasa poštom. Dakle i ljudi iz dijaspore, gdje odavno radi, nisu u njemu vidjeli čovjeka kojem bi dali povjerenje. Na 17 glasova „domaćih“ Mostaraca dolazio je jedan glas iz dijaspore, što je porazno!

Do sada je strankom upravljao autoritarno i na daljinski što ne ide jedno sa drugim. Zato ga danas ljudi napuštaju, toliko masovno da će mu u rukama ostati samo daljinski.

Pored 5 od 22 vijećnika: Mehmed Karkelja (Predsjednik OO NG Sarajevo), Maida Gabela (Predsjednica OO Centar Sarajevo),  Željko Majstorović (Potpredsjednik OO Centar Sarajevo), Miralem Kamberović (OO Gradačac), Kemal Ramić (OO Gradačac), te gotovo kompletnih OO NG i OO Centar Sarajevo, ranije OO Ilidža, OO Zavidovići, OO Zenica, OO Visoko… Jučer se povukla i Lana Bećiragić.

Lana je sa prvim predsjednikom Tarikom napravila Platformu. Ona je bila posljednja osoba, koja bi digla ruke od Platforme, jer se svojim znanjem i energijom, ugradila cijelim svojim bićem u tu stranku. Formirala je brojna tijela unutar stranke, bila predsjednica izbornog štaba, organizovala protestne šetnje i promotivne skupove, napravila brojne pravilnike, najaktivnije učestvovala u svim procesima i akcijama (obišla cijelu BiH)… Na taj način Platforma ostaje bez posljednjih istinskih boraca za tu stranku

Sva ta unutarstranačka previranja i gubljenje povjerenja kod drugih stranaka, Hadžikadić želi da nadomjesti sa novim masovnim protestima.

Kome će on demonstrirati svoju i snagu ili, bolje reći slabost? Zašto neko ko nije želio u koalicije sa tzv. građanskim strankama danas zagovara zajedničke proteste? Kakva je uopšte svrha tih Hadžikadićevih demonstracija? Čemu služe? Šta bi to on mijenjao s njima? Zašto bi stranke koje uveliko učestvuju u vlasti i u javnom životu izlazile na ulice? Da ne spominjemo vrijeme korone, što je njegovoj ambiciji nebitno.   

On spominje „non – paper“ i vakcine, ali ne nudi rješenja. Jedino šta Hadžikadić ima od toga, je stvaranje kulta ličnosti (Platformu za progres  malo ko i spominje). Dokaz za to je, da nikada niko (osim njega) nije dobio priliku da izlazi u medije ispred Platforme za progres. Jedini slučaj takve „drskosti“ je napravio svojevremeno gospodin Edin Batlak iz Mostara. Naime Batlak je dao intervju za Radio Sarajevo. Odmah nakon toga je pokrenut disciplinski postupak protiv njega i izbačen je iz stranke. Za Batlaka je sam Hadžikadić u više navrata rekao, da je mnogo zreliji u politici od njega samog.

Ako ta činjenica, ne govori dovoljno o samodopadnosti i želji za samopromocijom Mirsada Hadžikadića, ne znam šta još treba da se desi. Da li Bosni i Hercegovini treba, još jednog u nizu populista i karijerista, koji želi da zadovolji svoju taštinu sa nekom bitnom funkcijom u zemlji (mada nije nužno to jedini cilj, postoje i druge teorije) ili je potreban timski rad, ostaje da se vidi?

(Autor kolumne Suad Đozić, prije isključenja iz stranke bio je član Regionalnog Odbora Bosna i predsjednik Regionalnog tima za komunikacije i marketing Platforme za progres)

(Suad Đozić)