Ruska agresija ujedinila je ukrajinsku političku naciju

Vojska Ruske Federacije krenula je u osvajački pohod na Ukrajinu sa zalihama od tri suha obroka po vojniku. Procjena Moskve bila je da će za tri dana obaviti glavninu vojnog dijela posla i uspostaviti marionetsku ukrajinsku vladu koja je spremno čekala u Bjelorusiji.

Međutim, i nakon šest mjeseci intenzivnih borbi još se ne nazire kraj rata. Kao posljedica uporne, odlučne i dobro vođene obrane od strane Ukrajine, Ruska Federacija našla se u nepovoljnom strategijskom položaju u odnosu na situaciju prije početka invazije. Moskva je željela brzu i efikasno vojnu pobjedu. Suprotno od toga rat se otegao izvan svih očekivanja.

Ruska agresija ujedinila je ukrajinsku političku naciju

Putin je želio ustoličiti pro-rusku vladu a dobio je nikad snažnije političke oponente u Kijevu. Ruske tajne službe, uz pomoć svojih političkih partija i medija godinama su radile na podjeli ukrajinskog društva na etničkoj osnovi. Međutim, brutalnost i bezobzirnost ruske soldateske, gotovo preko noći, stvorila je ukrajinsku političku naciju ujedinjenu oko otpora agresiji.

Ogromna većina stanovnika Ukrajine ne želi živjeti pod Putinovim režimom, uključujući i „najruskiji“ ukrajinski grad Harkov. Stanovnici, drugog po veličini ukrajinskog grada, odlučnom borbom pokazali su da ne žele biti dio “Ruskog sveta”.

Dodatnih 1300 kilometara granice s NATO savezom

Poraz Vojske Ukrajine trebao je rezultirati prisilnom pacifikacijom. Suprotno od toga, Združene snage Ukrajine jače su nego što su ikad bile. Opravdanje za rusku agresiju bilo je navodno sprečavanje proširenja NATO-a na Ukrajinu. Umjesto toga, Švedska i Finska, dvije bogate države, čije oružane snage predstavljaju svjetski vrh u primjeni suvremene vojne tehnologije, napustile su politiku neutralnosti i postale članice sjevernoatlantske obrambene alijanse. Ruska Federacija dobila je dodatnih 1300 kilometara granice s NATO savezom.

Rusija je igrala na političko i vojno nejedinstvo NATO saveza i Europske unije. Posljedice su upravo suprotne. NATO savez nikad nije bio politički i vojno jedinstveniji od okončanja Hladnog rata. Budžeti za obranu višestruko su povećani i kreće novi ciklus prenaoružanja članica saveza. Samo je Njemačka povećala izdvajanje za vojsku u iznosu od 100 milijardi eura. Sve relevantnije članice u naoružanje uvode borbene avione pete generacije kojima avijacija Vojska Ruske federacije nije dorasla niti po jednom elementu.

Prodaja ruskog plina Indiji i Kini pokazala se kao iluzija

Ruski napad na Ukrajinu razbio je pogrešnu pretpostavku zapadnih zemalja kako će budući oružani sukobi biti kratkotrajni, intenzivna i vođeni pretežno oružjem visoke tehnologije. Kad je rat počeo, NATO članice imale su zastrašujuće malo rezervi teškog topništva i streljiva, dok su aktivne proizvodne linije bile namijenjene za zanavljanje mirnodopskog utroška granata. Sad se otvaraju novi pogoni koji će moći osigurati i masovnije snabdijevanje ukrajinske vojske. NATO će sa 40.000 povećati broj snaga spremnih za djelovanje na 300.000 vojnika.

Rusija je računala da će iskoristiti europsku ovisnost o plinu i nafti kao političko oružje u postizanju svoji strategijskih ciljeva. Postigla je upravo suprotno. Europska unija jedinstvena je u pronalasku alternativnih izvora energije. Više nikad europske države neće sebi dozvoliti ovisnost o ruskim energentima. Pored toga, Rusija dugoročno gubi ogromne izvore prihoda. Ideja da će plin prodavati Kini i Indiji priča je bez realnih osnova za realizaciju u dogledno vrijeme. Naime, ne postoje sustav plinovoda za transport plina prema Aziji, a ruski proizvođači plina nemaju tehnologiju za proizvodnju ukapljenog plina niti transportne LNG kapacitete.

Ruska vojska je ulgavnom tek stovarište naoružanja iz SSSR-a

Sankcije nametnute Rusiji, pogotovo one tehnološke, ozbiljno su pogodile kako civilnu tako i vojnu industriju. Rusija kao najveći izvoznik naoružanja, poslije Sjedinjenih država, nije vise u stanju ispuniti inozemne narudžbe sofisticiranog oružja. Stanje ruske namjenske industrije najbolje ilustrira činjenica da je vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije Vladimira Vladimirović Putin otišao u Iran žicati dronove od ajatolaha Sayyid Ali Hosseini Khamenei-a.

Vojska Ruske Federacije važila je po snazi za drugu globalnu oružanu vojnu silu. Međutim, dosadašnji tok oružane borbe potpuno je razbio svaku iluziju o moći ruske oružane sile u sferi vođenja konvencionalnog rata. Vojska Ruske Federacije je korumpirana, loše vođena, neučinkovita oružana organizacija s vrlo ograničenim mogućnostima primjene sofisticiranog naoružanja, i po broju i po načinu primjene.

Njeni osnovni borbeni kapaciteti i dalje su hladnoratovske obrambene rezerve. U tom smislu ruska vojska je, u najvećoj mjeri, ogromno stovarište naoružanja, vojne opreme i streljiva iz vremena Sovjetskog saveza. Upravo te, naizgled bezgranične rezerve granata, osnovni su razlog sporog, ali još uvijek stalnog napredovanja okupacione vojske na pojedinim dijelovima fronta.

Rusiji nedostaje ljudstva, Ukrajnicima obučenih jedinica

Kad će konačno biti zaustavljeno rusko napredovanje? Da li će i kad Združene snage Ukrajine biti spremne provoditi ozbiljnije ofenzivne operacije? Ukrajinci su, odlučnom obranom na početku rata, stvorili uvjete za nastavak oružane borbe. Ipak, brojčani rast snaga ne znači i proporcionalni rast vatrene moći i borbenih sposobnosti. Većina mobiliziranih ukrajinskih jedinica u stvari su lake pješadijske brigade, gotovo bez ikakvog teškog naoružanja i s minimalnom borbenom obukom. Takve jedinice mogle su voditi relativno uspješne borbe dok su ruske kolone napredovale bez odgovarajućeg borbenog osiguranja.

Međutim, u uvjetima razvijenog borbenog poretka kad se uspostavila linija fronta, učinkovitost takvih jedinica u obrani je vrlo ograničena, a za napad su gotovo neupotrebljive. Dakle, ozbiljan otpor mogle su pružati jedino ranije formirane profesionalne postrojbe Združenih snaga Ukrajine koje su imale nešto teškog naoružanja ali vrlo limitirane količine streljiva. Jednostavno surovom vatrenom moći Rusi su lomili obranu Ukrajinaca na pravcima gdje su izrazili težište. Ipak, zbog nedostatke ljudstva ruske snage nisu uspijevale eksploatirati i pretvoriti taktičke uspjehe u operativne dobitke većih razmjera. Tako je ostalo do danas.

Rusi su dosad izgubili oko tisuću tenkova

U procjeni evolucije budućih ratnih operacija važno je pratiti trendove. Na početku agresije izgledalo je da su svi elementi oružane borbe bili na strani agresora. Međutim, zbog odlučne i masovne obrane Ukrajinaca, lošeg planiranja uporabe snaga agresora, te obilate i ciljane vojne pomoći sa zapada, mnoge početne prednosti napadača jednostavno su se topile.

Masovna upotreba suvremenih protuoklopnih sredstava razotkrila je sustavne greške u konstrukciji ruskog oklopa, posebno tenkova. Prema dokumentiranom neovisnom izvoru, Rusi su do sada su izgubili oko 970 tenkova. Stvarni gubitak je još i veći. To je definitivno stavilo oklopno-mehanizirane jedinice napadača u drugi plan.

Avijacija svedena na ulogu dalekomentnog topništva

Brojni laki prijenosni PZO sustavi natjerali su rusku avijaciju i helikopterske jedinice na djelovanja u zahvatu linije fronta i to na ekstremno malim visinama. Taktička avijacija svedena je na ulogu dalekometnog topništva! Raspoređivanje protubrodskih raketa domaće proizvodnje Neptun i američki Harpuna otjerao je plovne sastave Crnomorske flote stotinu kilometra od obale i isključio svaku mogućnost izvođena skorašnjeg pomorskog desanta ruskih marinaca.

Ruski pokušaj izolacije vojišta i prekid puteva snabdijevanja Vojske Ukrajine sa zapada, upotrebom taktičkih balističkih raketa i krstarećih projektila, uzrokovao je ogromna razaranja, ali nije ostvario svoj cilj. Količina pomoći koju dobiva Ukrajina iz dana u dan je sve veća. Na drugoj pak strani pojava višecijevnih raketnih bacača HIMARS i upotreba „pametnih“ projektila prenijela je borbena djelovanja u dubinu teritorija pod kontrolom ruskih snaga. Fantastična preciznost raketa ispaljenih iz HIMARS-a, uz vrlo točne obavještajne podatke koje dobiva od saveznika, garantira mnogo veći učinak pojedinačne rakete koju ispale Ukrajinci.

Posredno umanjenje moći ruske artiljerije

Ukrajinska vojska mora ispuniti mnoge preduvjete da bi u potpunosti zaustavila rusko napredovanje i poslije uspješno provodila napadne operacije. Temeljni problem je zajednički, ruska nadmoć u artiljeriji. Postoje mnogi organizacijski, taktički, tehnički i logistički razlozi zbog čega ukrajinska strana nije u stanju provoditi uspješno kontrabatiranje to jest neutralizaciju ruskog topništva. Zbog toga ukrajinska strana primjenjuje posredan pristup umanjenja moći ruske artiljerije.

HIMARS-ima uništavaju brojna priručna skladišta artiljerijskog streljiva. To ne zaustavlja, ali znatno smanjuje intenzitet granatiranja ukrajinskih položaja. Proturadarske rakete, AGM-88 HARM, već se koriste za uništavanje ruskih artiljerijskih radara. Time se degradira preciznost i učinkovitost ruskog topništva. Upotrebom satelitski navođenih granata M982 Excalibur od 155 milimetara likvidiraju se posade i uništavaju pojedini elementi artiljerijskih oruđa. Da li će i kad ove mjere dati pozitivne rezultate teško je predvidjeti.

Vrijeme je na ukrajinskoj strani

Do početka jesenjih kiša, kad će većina operacija stati, Vojska Ruske Federacije vjerojatno će ostvariti još neke teritorijalne dobitke, ali nikako presudne za okončanje rata u svoju korist. Bez rješenja problema popune svojih snaga, Vojsci Ruske Federacije ne preostaje niti jedan konvencionalan način zaustavljanja trenda smanjenja razlike u borbenim sposobnosti u korist ukrajinske strane.

Sjedinjene Države, a niti Europa ne namjeravaju obustaviti nastavak podrške obrambenim naporima Ukrajine. Čak suprotno. Pored dosadašnjih deset milijardi, Amerika je upravo odobrila dodatne tri milijarde dolara vojne pomoći. Od listopada može početi koristiti odobrenih 30 milijardi dolara na temelju Lend-Leas zakona. U naoružanje vojske Ukrajine uvodi sofisticirano zapadno naoružanje na koje ruska strane nema adekvatan odgovor. Proizvodnja granata velikog kalibra, ogromna ruska prednost u dosadašnjem dijelu sukoba, ponovo se pokreće na zapadu. U svakom slučaju, vrijeme je na ukrajinskoj strani.

Ukoliko Ukrajina i Europa izdrže zimu, proljeće će biti gadno za Rusiju

Na kraju sve zavisi o spremnosti Ukrajine za nastavak borbe. Ovaj rat, u kom je čitav demokratski svijet na strani Ukrajine, jedinstvena je prilika da se konačno riješe ruskog jarma. To predstavlja stav većine Ukrajinaca.

Ukoliko Ukrajina a i Europa izdrže ovu zimu bez ruskog plina i unutrašnjih podjela, proljeće 2023. godine neće biti ugodno za Rusku Federaciju i njene okupacione trupe. Političari počinju ratove, vojska samo provodi oružanu borbu. Nejasni ili nerealni politički ciljevi koji se žele postići oružanom borbom uvijek su bili kobni za armije osvajača.

Je li ruska pobjeda više uopće moguća?

Lebensraum ili “životni prostor” za Nijemce, bio je jedan od glavnih političkih ciljeva Adolfa Hitlera. Upravo pri realizaciji tog nerealnog cilja uništena je većina njemačkog ratnog stroja. Putinov pohod na Ukrajinu nije nište drugo nego početak zaokruživanja granica “Ruskog sveta”. Kako sada stvari stoje, vrhovni zapovjednik postavio je preambiciozne ciljeve pred Vojsku Ruske Federacije.

Globalni geopolitički položaj Ruske Federacije znatno se pogoršava u odnosu na 24. veljače 2022. godine. To više nitko ne spori, osim Kremlja. Također, ne postoji niti jedan indikator koji bi ukazao na skoru rusku pobjedu u sukobu sa Ukrajinom, ako je ona uopće i moguća!