Ovdašnji patriotski analitičari oprezno kritikuju Schmidta jer kako ćemo bez njega, a nepatriotski analitičari ga brane svim sredstvima jer je on tu da nam pomogne. Schmidtu prija ovo podilaženje, pa se čak hvali njemačkim medijima da u Sarajevu ima status rok-zvijezde, dok mu se hiljade građana okuplja pod pendžerima da protestuje protiv njegovih odluka.
Taktika koju Schmidt koristi prepoznatljiva je i često ponavljana od međunarodnih emisara. Prvi put je rekao domaćim političarima da se dogovore oko Izbornog zakona, a kada nisu (a znao je sigurno da neće) onda je nametnuo izmjene ustava i izbornog zakona po želji i narudžbi HDZ-a. Sada opet kaže političarima da riješe pitanje državnog vlasništva (iako zna da sigurno neće), pa će to opet on nametnuti, samo sada po želji Vučića i Dodika. Namirio prohtjeve komšija i susjeda, a zauzvrat Bošnjaci su dobili zabranu negiranja genocida koju Srbija i Hrvatska u svome zakonodavstvu imaju inkriminirano kao kazneno/krivično djelo, iako nemaju visokog predstavnika, jer je to međunarodni pravni standard.
Mi očekujemo da on prilikom nametanja primjenjuje evropske standarde i prakse, a umjesto toga on ide oportunistički, linijom manjeg otpora, primjenjujući truhle političke kompromise po mjeri velikodržavnih ambicija susjeda i komšija, koji BiH godinama ostavljaju zarobljenom državom.
Mi smo zagledani idealistički i utopistički u Evropu i USA sa očekivanjem da nam pomognu u stvaranju funkcionalne ustavne države sa najvećim standardima ljudskih prava i osnovnih sloboda, vladavinom prava i razvijenom demokratijom, a od njih dobivamo najčešće ona rješenja koja bi u njihovim državama bila neprihvatljiva. Štaviše oni koji bi se usudili da bosanskohercegovačke modele predlože u svojim državama bili bi odbačeni i poniženi, i naravno, kažnjeni na prvim narednim izborima.
Zar nije dokaz za ove tvrdnje drska i cinična izjava Gabriela Escobara da “BiH može biti građanska država tek kada uđe u EU”. A i njemu je jasno, kao i svakome ko ima zrno zdravorazumskog prosuđivanja, da dejtonska struktura države BiH nije u stanju zadovoljiti ni minimum uvjeta pravne stečevine EU, bez čijeg prihvatanja i primjene uopće nije moguće govoriti o članstvu u EU.
Paradoksalno je što navodne Schmidtove nametnute odluke nisu deblokade evropskog puta nego su zapravo nove blokade tog puta. Suptilnije i perfidnije. Schmidt u ovim akcijama više liči na Čovića i Dodika nego li na sebe. To će ubrzo postati očigledno svima koji budu radili praktične poslove ispunjavanja uslova iz pravne stečevine Evropske Unije. Nemoguće je npr. riješiti presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu na principima konstitutivnosti koji je osnova etničkog ustava kojega više nema ni u teoriji. Ne može i neće ‘noga lička u cipelu bečku’. Istovremeno, nezapamćena blokada formiranja federalne vlasti cijeli mandat je HDZ-ov zločin bez kazne. Njihove blokade i opstrukcije Schmidt je nagradio. A onda je te svoje rogobatne i protivpravne odluke proglasio deblokadom.
Neka Schmidt prvo kaže ko je napravio blokade, pa neka onda objašnjava svoje deblokade. Pravni stručnjaci svakodnevno opisuju neslućene mogućnosti za nove blokade koje su ‘Schmidtove deblokade’ otvorile.
Schmidtove odluke nose čudnu pozadinu. Već je u nekoliko navrata, ničim izazvan, tvrdio da ih nije donio u saradnji sa domaćim političarima. Premijer Hrvatske Plenković i ministar Radman Grlić su se javno pohvalili u izvještaju Saboru Republike Hrvatske, u kojem ponosno govore o svojim zaslugama za ovaj užasavajući čin. Ni jednom riječi to Schmidt nije demantirao.
Onda je uslijedila i Schmidtova priprema za usluge komšijama, tačnije srpskoj nacionalnoj politici. Prvo je Dodik otišao kod patrijarha Porfirija u Beograd, a sutradan je na istoj adresi boravio i Schmidt.
OHR je 9. septembra izvijestio o susretu: “Visoki predstavnik Christian Schmidt sastao se u srijedu s Njegovom Svetošću, patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem. Tijekom posjeta Beogradu, visoki predstavnik je iskoristio priliku s patrijarhom razmijeniti viđenja i mišljenja o regiji.” OHR je objavio: Razgovarali su o regiji a ne o religiji.
Dodik Schmidta bajagi ne priznaje pa mu onda Porfirije prenosi ekumenske političke poruke o evropskom putu. Schmidtova matična stranka ze zove CDU-Kršćanska demokratska unija što, gle čuda, bosanskohercegovački sekularisti i analitičari nikada nisu problematizirali. Šta je to sekularni Schmidt domunđavao sa nesekularnim Porfirijem? Državnu imovinu Bosne i Hercegovine? Ili je umolio patrijarha srpskog da Dodik primi specijalnog njemačkog predstavnika za zapadni Balkan Manuela Sarrazina?
Ovako brutalno bahato ponašanje prema jednoj državi i narodu ne čudi od čovjeka koji je ovdje došao da tu državu i taj narod otvoreno ponizi i pokrene njihovo nestajanje.
