Dvostruki život naše političke vrhuške
Svijet se suočava sa novim, mutiranim virusom SARS Cov-2. U Hrvatskoj se širi pravom eksplozijom zaraženih, a smrtnost je očito daleko veća nego u slučajevima običnog Covida-19.
Radi se o novoj strahoti koju mogu samo donekle suzbiti vakcinacijom za imunitet.
Nama u susret ide novi mutirani virus čija se opasnost po živote ljudi još ne može uočiti. Činjenica da se sve evropske države zatvaraju u svoje granice govori dovoljno. Virus je opasan po živote i zdravlje i da nije tako ne bi se pristupalo takvim drastičnim mjerama.
U Hrvatskoj su prve žrtve mutiranog virusa bili upravo mladi od 18 -19 godina.
Nikad se nije dogodilo da se masovno hapse demonstranti, a to se događa širom Evrope upravo ovih dana. U Briselu (Belgiji) je uhapšeno 500 demonstranata, na hiljade nasilnih demonstracija je razbijeno u Hagu, Amsterdanu, Roterdamu. Demonstracije su u Danskoj, u Skandinaviji se zatvaraju državne granice, sve evropske države su u lockdownu od Njemačke, Britanije, Francuske, Češke, Norveške…
Samo BiH gleda šta joj rade susjedna Hrvatska i Srbija. A tamo su skloni uljepšavanju stanja i stalnim lažima oko broja oboljelih i preminulih, što se do sada otkrivalo u drastičnom obliku. U Sloveniji sedam regija ide u školu, a pet je na online. Premda se tvrdi da školstvo jedinstveno djeluje u Hrvatskoj, to nije tačno jer postoje županije koji ne žele slati djecu u školu.
Ovdje u BiH se traži da djeca iz završnih razreda srednje škole moraju ići na redovnu nastavu. Neki govore sedam dana redovno, sedam online. Ko da virusu treba sedam dana da čovjek oboli.
Novi mutirani virus je nepoznanica. Ali se sada može nagovijestiti da se radi o opasnoj mutaciji. “Ovo je novi soj i veoma nas brine, jer se čini da se lakše prenosi i da je više mutirao od nedavno otkrivene mutirane verzije koronavirusa“, rekao je ministar zdravlja u Velikoj Britaniji. Time se otvorila nova katastrofa stalnih mutacija virusa. Objavljeno je da se novi soj širi 70 puta brže od Covida-19. Priča o smrtnosti još nije ispitana jer se ne zna koliki je period inkubacije. Kao uostalom što se ne zna do danas ni kod Covida-19.
U svemu tome Bosna i Hercegovina se ponaša ležerno. Mogu se od naših susjeda čuti glupe tvrdnje i pitanja kako se u BiH i pored ležernosti ima manje slučajeva i manje smrtnosti nego u Hrvatskoj. To je suludo i komentarisati.
Treba pogledati vijesti koje se tiču najuglednijih ljudi u ovoj naciji. A stalni su izvještaji koji govore o obolijevanju i smrtnosti onih koji su nam važni sa svojim djelima što su ih dali ovoj državi.
Treba zahtijevati od Vlade i Skupštine Kantona Sarajevo kao i kod svih drugih kantonalnih vlada u čijoj je nadležnosti školstvo i zdravstvo, da od danas pa nadalje nemaju pravo održavati sjednice vlada online, biti sjednice skupština kantona, koje se inače prenose uživo.
Primjer je sjednica Skupštine Kantona Sarajevo o migrantskoj krizi, 28. januara, dakle prije tri dana – online.
Ako oni svojim odlukama mogu slati djecu u školu, mogu i svojim primjerom pokazati kako to izgleda kad vlast radi kao škole i nastavnici. Jer i Vlada i Skupština kantona su do sada bili uglavnom na online, a industrija, poljoprivreda, trgovine, pijace i sve živo nije radilo na online nego se suočavalo sa virusom na radnim mjestima i svakodnevno.
Djeca da bi došla do škole moraju se prebacivati tramvajima, autobusima… Kad naši zakonodavni i izvršni predstavnici vlasti kojim slučajem idu na posao, uglavnom idu sa svojim golemim voznim parkom.
Treba tražiti od vlasti da se više ne ponaša po dvostrukim aršinima nego da pokaže hrabrost i suoči se sa direktnim sjednicama vlada, skupština i parlamenata. Na svim nivoima. Jer građani ove zemlje rade teško i svakodnevno održavaju život u ovoj zemlji, a oni bi djelovali online, a djecu slali u škole i to upravo u trenucima kad se novi mutirani virus pokazao opasnim kad je u pitanju mlađa populacija i fertilni dio stanovništva.
I do sada su roditelji tražili potpise odgovornih za povratak djece u škole, ali ih nisu dobili. Je li ipak vrijeme da neko stavi svoj potpis na odluku, makar i o ograničenom slanju djece u škole? U slučaju neke ozbiljnije katastrofe, čak i od ove koja je do sada poharala živote starijih osoba, da se zna ko je odgovoran.
