U nekoliko dana pojavile su se tri objave koje oslikavaju potpuni kolaps bošnjačke intelektualne, političke i moralno-etičke svijesti. Ferid Muhić i Mustafa Cerić, prvi predsjednik, drugi jedan od dva osnivača, uz Muamera Zukorlića, Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) udarili su po Abdulahu Sidranu, koji je rekao ono što svi znamo, da je BANU bio potpuno nepotreban projekat i na kraju se pokazao kao kukavičije jaje podmetnuto Bošnjacima.
Možda Avdo Sidran to i ne bi rekao da iza ove akademije postoje bilo kakva vrsta naučnih projekata, tomova knjiga, platformi, deklaracija, sve u svrhu jačanja bošnjačke pozicije u BH, srbijanskom ili bilo kojem drugom društvu. Gdje žive. Međutim od toga je malo šta bilo, skoro beznačajno. Najviše je bilo lijepe retorike ,pravljenja fondova za financiranje projekata na kojima će se kao raditi, slikanja i ponekojeg simpozijuma čiji sadržaji su se u javnosti zaboravljali samo dan-dva kasnije.
Mustafa Cerić i Ferid Muhić štite Bošnjake od Abdulaha Sidrana
Ferid Muhić je rekao da „Sidran sanja Bosnu bez Bošnjaka“. Dakle, Sidranova kritika BANU, prebačena je na negiranje nacionalnog, što je apsurdno. Na osnovu čega je Muhić zaključio da Sidran „sanja Bosnu“, prvo bez sebe, pa bez svojeg potomstva?
Posebno je paradoksalno, po Muhiću, da je BANU postala vrijednost paralelna bošnjaštvu?
Uostalom, zašto je, pored ANUBiH, trebala i nacionalna bošnjačka akademija? Tim potezom samo je potvrđeno postojanje HAZU BiH i SANU u RS, koje su osnovane još davne 1993. godine. Nama je trebalo dvadeset godina da priznamo poraz i krenemo istim putem podvala i podjela. Čemu BANU služi po svojoj suštini? Zar ne bi trebalo po svaku cijenu jačati ono što je državna akademija BiH?
Da bi bio određeniji u svom stavu, koji je identičan Sidranovom, prije dva mjeseca sam čuo od člana tima prof. dr. Dževada Jahića, koji priprema novi tom Rječnika bosanskog jezika, da nema dovoljno sredstava da se ovaj važan projekta završi.
Dr. Dževad Jahić je jedan od naših najvažnijih lingvista, koji iza sebe ima urađen veći dio kapitalnog Rječnika bosanskog jezika. Jahić je veoma predan i radan, možda jedini produktivni član BANU… Ako je BANU stvorena da radi na ovakvim projektima, zbog čega onda dr. Jahić ima financijskih problema na ovom projektu? Novac je za BANU do sada dolazio i od poreskih obveznika iz Kantona Sarajevo. Prije godinu i po uplaćeno 60 hiljada KM iz kantonalnog budžeta. Kako odjednom nema novca za ozbiljan projekat, a bilo je,recimo, za kupovinu neke kuće u dalekoj Švedskoj?
Pitat će se kritičari: Zašto onda Dževad Jahić nije u ANUBiH? Zato što se treba boriti u vlastitoj avliji. BANU izgleda kao bježanje iz svoje avlije.
U zadnjih godinu, dvije malo me šta u istupima može iznenaditi od gospodina Muhića, a i više godina od bivšeg reisa Mustafe ef. Cerića. Obojica su otvorili potpune nepotrebne frontove, odlazeći u svojim tekstovima daleko od akademske i bilo kakve normalne učtive ljudske analize i kritike. To je uostalom odlika ljudi koji su se potpuno izopćili od stvarnosti i ne znaju više gdje udaraju.
Cerić je otišao dalje od Muhića i u jučerašnjem tekstu pod nazivom „KAKO SPASITI BOŠNJAKE OD MENTALNE BLOKADE AKADEMIKA ABDULAHA SIDRANA I ESADA DURAKOVIĆA?” uvredljivim načinom piše o dvojici istaknutih akademika, čije reference su poznate u čitavom svijetu. Kada čovjek pročita ovaj Cerićev tekst dobije takvu mučninu da mu se sve u stomaku prevrne. U potpunoj inflaciji otvorenih pisama koje šalje okolo, bivšem reisu je izgleda ponestalo neprijatelja pa su sada na red došli ugledni Bošnjaci. Udarati na svjetski priznatog i nagrađivanog akademika Abdulaha Sidrana primitivnim epitetima, uistinu ne priliči jednom reisu. Dobro mi znamo da je Abdulah Sidran u pravu glede mnogo stvari, međutim on, kao i od istih aktera, na istu temu napadan i Esad Duraković, izgleda da su ostali među rijetkim da brane i trun naše kolektivne intelektualne, akademske pameti.
Bakir Izetbegović i građanska država
Juče, 21. marta 2021. godine predsjednik SDA Bakir Izetbegović je učestvovao online na nekom od radnih foruma Ascocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Prvo što čovjek pomisli je da bi valjda intelektulaci morali u svojoj suštini biti nezavisni i slobodoumni.
Bakir Izetbegović je na toj sesiji pričao o svemu i svačemu sa pozicije valjda predsjednika najjače bošnjačke stranke… Političkim jezikom na intelektualnom forumu. Može li tako? Može, itekako. Štaviše, poželjno je u ovom sveopćem političkom rastrojstvu u BH. politici. Onaj ko ima dobro pamćenje, pa taman bio i bez razreda škole ne može a da ne zaključi da je u svim problemima i promašajima o kojima je Bakir pričao, sveprisutna bila stranka čiji je lider.
Ništa se nije moglo učiniti bez aminovanja SDA. Ako izuzmemo dio zemlje gdje ova stranka nema uticaj, šta se desilo u ovih 26 godina od Dejtona u gradovima i sredinama gdje ovaj stranka bila ubjedljivi vladar života i smrti i onog između? Koji je to napredak, politički, ekonomski i svaki drugi u tim sredinama da bi Bakir Izetbegović mogao sebi priuštiti luksuz da makar jedan dan ne bude političar nego intelektualac i priča akademskim jezikom na forumima poput ovoga?
Bakir kao želi građansku državu, a sve što je SDA radila do sada u praksi ne ide u prilog tome. I što je najgore SDA je dovela bošnjačku političku komponentu da ih Zapad stavi u onu 3. grupaciju (pored Dodikovog SDNS i Čovićeveg HDZ) rasturanja države koja se zove korupcija. To sam prošle godine svojim ušima čuo direktno iz usta visokog USA zvaničnika. Potvrdilo se to, nažalost, u brojnim aferama sa prisluškivanjima visokih funkcionera SDA, koja su udarala u osjećaje moralnosti kod običnog čovjeka).
Što je još gore, ovaj sada kao nekakav lijevi ili građanski orijentisani politički blok: Naša stranka, NP, SDP -,,Peđa, Dino, Nermin“.. u suštini i dometu ništa nije drugačija od SDA, samo su izgleda imali manje prilike i prostora da šupljiraju i uzimaju budućnost sljedećim generacijama države Bosne i Hercegovine.
Zagrebački muftija deložira hodžinicu i dvoje djece iz stana
Prije dva dana, 20. marta 2021. novinar i publicista Fatmir Alispahić u svojoj emisiji „Defter hefte“ je govorio o nekoliko tema. Ono što izaziva šok za sve normalne ljude je slučaj istjerivanje iz stana hodžinice i dvoje djece, u Vinkovicima. Neki hodža Mirza, prema Fatmiru, našao je ljubavnicu Suzanu, javno se prostituisao, prije i poslije namaza, hudbi, teravija itd… Supruga to otkrila i on je počeo pred djecom daviti, ispred zajedničkog stana i sve snimile nadzorne kamere. Taj hodža Mirza zatraži od muftijstva da se njegova supruga sa njihovo dvoje djece izbaci iz stana. I, za nepovjerovati, zagrebački muftija Aziz Hasanović, koji je od supruge dobio video snimke davljenja, staje u zaštitu zlostavljača i piše naredbu da žrtve, žena i dvoje djece idu na ulicu. Ovo zaista i jeste šokantno i čovjek bi pomislio da su ovo scene iz neke dobro smišljenje horor TV serije, ali nažalost nema demanta ovih događaja iz IZ.
U „Defteru“ se zatim govori i o optužbi za pedofilske akcije službenika IZ u Lukavcu kod Tuzle. Dvije godine traje sudski postupak o ovom slučaju optužbi za pedofiliju u Lukavcu, a još nema ni presude ni istinskog demantija i objašnjenja iz IZ.
I prije ovog slučaja je svaki put viša instanca u IZ u BiH nastojala da zaštiti svog uposlenika, čak nakon i presuda opštinskih sudova, poput slučaja iz Visokog, sa tamošnjim hodžom koji je krivotvorio potpise svog džematskog odbornika na kreditnim papirima i čovjek i dan danas vraća hodžin kredit.
Ja i nisam, iskreno da kažem, očekivao da mi budemo nešto politički mudri, da imamo strategiju, viziju, biramo najbolje i najpoštenije, ali jesam s pravom očekivao da naša IZ čuva naš obraz, moral, etiku, poštenje, njeguje i održava naša najljepša vjerska osjećanja koja će nas kao narod i dalje oplemenjivati. Ispalo je da su svi bivši muslimanski komunistički prvaci od Hamdije Pozderca, Džemala Bjedića, Munira Mesihovića, Raifa Dizdarevića i ostalih vodili više računa o obrazu i moralu, od visokih dužnosnika naše IZ od 1990 pa do danas.
Zašto o slučaju u Vinkovcima ili Lukavcu nije pisao reis Cerić. Njegova riječ bi u tim slučajevima bila kao lijek za ranjena srca Bošnjaka. Je li to važnije nego brutalnošću poniziti našeg književnog velikana Sidrana?
Šta očekivati od naroda kojemu je poljuljan unutrašnji osjećaj moralnih vrijednosti, koji ga je stotinama godina držao uspravnim i činio snažnim? Da bude taj narod i politički pametan i da ostvari normalnu državu, ekonomski progres i ljepšu budućnost za svoju djecu!? Nema ništa od toga. Ne gradi se ni ćumez sa ovakvim političkim, akademskim i vjerskim liderima i njihovim istupima. A kamoli zdrava familija, društvo i država.
