Strateška inicijativa u rusko-ukrajinskom ratu prešla je u ruke političkog i vojnog vodstva u Kijevu. Diskrepancija između deklariranih političkih i vojnih ciljeva Moskve, u odnosu na mogućnosti i sposobnosti Vojske Ruske Federacije, postala je nepremostiva prepreka za racionalno vođenje oružane borbe. Dogodilo se upravo ono što je Telegram pisao prije nekoliko mjesece. Umjesto masovne predaje velikih ruskih vojnih formacija, na dijelu fronta došlo je do kolapsa cijelog sustava koji podržava i vodi oružanu borbu.
Cijele jedinice okupatora jednostavno su se raspale. Veliki dio zapovjednika se razbježao. Kao posljedica toga, prestao je funkcionirati i lanac zapovijedanja. Umjesto organiziranog povlačenja postrojbi, nastala je bježanija ruskih vojnika, uglavnom po principu spašavaj se tko može. Izvlačenje ruskih materijalno-tehničkih sredstava dogodilo se pojedinačno i to pod uvjetima da je tenk ili oklopni transporter bio korišten kao sredstvo za bježanje.
Ukrajinske snage zarobile su na stotine komada skupocjene borbene tehnike. Tenkovi , borbena vozila pješadije, samohodne haubice, trupni PZO sustavi pali su u ukrajinske ruke. Količina napuštenih ubojnih sredstva mjeri se u stotinama tona. Napuštanje priručnih ruskih skladišta bilo je toliko žurno da nitko nije stigao uništiti zlata vrijedan ratni plijen.
Kako je došlo do kolapsa na istoku?
Kolaps ruskih oružanih formacija na istoku Ukrajine nije se dogodio sam od sebe. To je prije svega zasluga Združenih snage Ukrajine i umijeća zapovijedanog kadra koje je predvodio general-pukovnik Oleksandr Stanislavović Sirski, zapovjednik ukrajinskih kopnenih snaga. Ovaj pedesetsedmogodišnji veteran borbi u Donbasu iz 2014. i 2015. godine nalazi se na čelu tima koji je planirao i provodi briljantnu napadnu operaciju.
Vještom primjenom manevra oklopno mehaniziranih snaga i ciljanim efikasnim manevrom vatrom spriječena je svaka moguć ozbiljnijeg ruskog otpora. Kroz taj pokret i udar, u šest dana ratovanja, oslobođeno je preko dvije tisuće i pet stotina četvorni kilometara okupirano teritorija. Dakle, Ukrajinci nisu imali ni prilike zarobiti cijele postrojbe jer su se jednostavno razbježale. Zaostali ruski vojnici predaju se u manjim skupinama, uključujući i generala-pukovnika Andreja Sjčevoja, zapovjednika zapadne grupe. General se pokušao provuci kao običan ratni zarobljenik presvučen u odoru potpukovnika ali je brzo razotkriven.
Zbog brzih promjena situacije, razmjere ukrajinskog napredovanja odnosno ruskog poraza, teško je pratiti. Pouzdano se može tvrditi da su Združene snage Ukrajine prodrle preko šezdeset kilometara na istok do grada Kupjanska i izbile na desnu obalu rijeke Oskil. Kontroliraju sve važne prelaze i komunikacije koje naizmjenično prelaze s jedne na drugu obalu rijeke. Za sada nema indikacija o značajnijim dubljim prodorima na istok.
Gradonačelnik-izdajica bježi s Rusima
Na desnom krilu oslobođen je grad Izjum. Upravo ruski mostobran u okolici Izjuma bio je operativana osnovica za napade prema Slovjansku i Krematorsku, ključnim gradovima u Donbasu. Povratkom Izjuma pod ukrajinsku kontrolu pao je cijeli do fronta koji je ugrožavao slobodni dio Donbasa. Na početku operacija u Donbasu u travnju, agresor je izdajom gradonačelnik Izjuma uspio izmanevrirati obranu, prijeći rijeku Serverski Donjeck i zauzeti ovaj vrlo važan grad.
Gradonačelnik-izdajica vjerojatno se sad nalazi u nekoj od kolona koja bježe prema majci Rusiji. Navodno su ukrajinske snage krenule i oslobađanje Lisičanska u oblasti Luhansk. Koristeći totalno rasulo u ruskim redovima, ukrajinske specijalne snage kod mjesta Stari Saltiv, zapadno od Harkova, prešle su rijeku Sjeverni Donjec i prodrle četrdeset kilometar prema istoku do grada Velikij Burluk, koji čini ujedno i važno prometno čvorište. Drugi krak prodora iz Starog Saltiva išao je dvadeset pet kilometara prema sjeveru. Borbe se navodno vode za grad Vovčansk, iz kojeg je ponovo morala bježati proruska izdajnička vlada Harkovske oblasti.
Osim sto bježe, što poduzima ruska strana? Propaganda ne govori o porazu nego taktičkom pregrupiranju snaga radi okončanja specijalne vojne operacije u Donjecku. Za sada nema indikacija o mogućnim provođenja ozbiljnih protuudara Vojske Ruske Federacije. Međutim, u oblasti Belgoroda primijećena su grupiranja novih ruskih snaga. Također, Rusi su počeli prebacivati posljednje rezerve 1. gardijske tenkovske armije.
Ogromne kolone blokiraju promet
Radi se o ogromnim kolonama koje su blokirale promet moskovskim obilaznicama na putu prema mjesta ukrcaja na željeznicu u gradu Balasiha, istočno od Moskve. Dijelovi elitne 1. gardijske tenkovske armije već su bili angažirani u Ukrajini, na početku invazije u veljači ove godine. Nakon tri tjedna borbi, 1. gardijska tenkovska armija izgubila je 409 ljudi i veliku količinu vojne oprema. Neuspjeh je platio zapovjednik 1. gardijske tenkovske armije, general-pukovnik Sergej Kisel.
Smijenjen je s položaja jer nije uspio zauzeti Harkov. Pored vojnih postrojbi, Rusi iz okolice Moskve na bojište pripremaju prebaciti i jedinice Rosgvardije, koje su se do sada već pretrpjele velike gubitke. Očito je da politički vladar iz Kremlja nema namjeru prihvatiti vojnički poraz. U borbu ubacuje posljednje rezerve elitnih koje su bile čuvane za borbu u slučaju napada NATO snaga. Treba ozbiljno shvatiti nove koncentracije ruskih trupa. Na kom dijelu ratišta planiraju njihovu uporabu sad se ne može niti približno o pretpostaviti. U tom smislu, zapovjedništvo u Kijevu mora biti krajnje oprezno i uspostaviti efikasan sustav obrane novooslobođenih područja.
Na drugoj pak strani ruski su gubici izuzetno veliki. U ofenzivi na istoku razbijene su ruske snage od preko 20.000 vojnika. Izgubljena je oprema i naoružanje. Broj poginulih, ranjenih, zarobljeni i odbjeglih ruskih vojnika ne garantira brzi povratak razbijenih postrojbi na bojište. Pri tome ne treba zaboraviti da je na Hersonskom frontu, zapadno od Dnjepra, blokirano između dvadeset i dvadeset pet tisuća vojnika uključujući i dvije elitne zračno desantne divizije te brigada za specijalne namjene. Zbog blokade logistike preko Dnjepra, njihova borbena moć polako se topi. Ukrajinske snage polako ali konstantno smanjuju teritoriji pod ruskom kontrolom na desnoj obali Dnjepra.
Rusi su sada suočeni s velikom dilemom
Zbog limitirane opskrbe, ruske snage izgubile su nadmoć u artiljeriji. To je bila najveća prednost kojom su ranije, dok su mostovi preko Dnjepra funkcionirali, zadržavali svako pokušaj ukrajinskog prodora. Na ovom dijelu ratišta Rusi su suočeni i s velikom dilemom. Nastaviti s upornom obranom sve dok se njihova borbena snaga istopi ili otpočeti organizirano povlačenje na lijevu obalu Dnjepra. U prvom slučaju na duže vrijeme vezivali bi ukrajinske snage ali bi pretrpjeli značajne gubitke. U slučaju povlačenja, sačuvali bi dio elitnih snaga za upotrebu na drugom dijelu ratišta.
Međutim, morali bi priznati poraz i potpuno zaboraviti svaku mogućnost prodora prema Odesi. Razvoj situacije na istoku, kao i na jugu ukrajinskog ratišta, dramatično je promijenio strategijsku situaciju u korist Ukrajine. Trenutno dostupne ruske materijalne i ljudske rezerve za vodene rata daleko su ispod potreba. Prve kiše počinju već u ponedjeljak. To već ide na ruku Ukrajincima za vođenje obrane na dostignuti linijama.
Ukoliko Rusi ne naprave značajniji preokret u svoju korist do kraja listopada, nastaje pauza za dodatno snabdijevanje vojske Ukrajine novim borbenim sredstvima. Posljednje uspješne ofenzivne operacije Združenih snaga Ukrajine dokazale su zapadnim saveznicima sposobno Ukrajinaca da brane, obrane i oslobode svoju zemlju. Time su izbijen argumenti zapadnim zagovornicima mira po svaku cijenu.
