Željko Komsić i Christian Schmidt imaju isti ‘problem’ – legitimnog predstavljanja. Dragan Čović smatra da Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata, a Milorad Dodik da Schmidt nije legitimni predstavnik međunarodne zajednice.
Ni jedan ni drugi za Rusiju nisu legitimni. Dakle, kad Schmidt podržava priču o nelegitimnom Komšiću, trebao bi se prisjetiti Dodika i stavova Rusije da je i on prozvan neligitimnim.
Riječ je o istim sredstvima, koje isti izvor sa istim ciljevima pravi protiv ove države.
Schmidt bi se trebao konsultirati sa Komšićem oko pitanja legitimiteta. Možda mu da korisne savjete. Šta je suština nove nezakonitosti koju gura osovina Dodik-Čović, uz podršku Rusije i nekih evropskih desničarskih politika?
Dakle: kad visoki predstavnik nametne neki zakon onda ga Parlamentarna skupština BiH mora usvojiti u istom obliku, bez ikakvih izmjena i dopuna. Tek poslije usvajanja zakona Parlamentarna skupština može pristupiti izmjenama i dopunama toga zakona.
Dodik i svi političari iz RS, uz snažnu podršku velikog brata iz Rusije, smatraju da Schmidt nije visoki predstavnik, jer ga Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija nije potvrdilo svojim aktom.
Istovremeno traže da se ponište Inzkove izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, za koje smatraju da su prouzrokovale krizu u BiH. Ali ko će to onda uraditi ako Schmidt nije legalan i legitiman, po njihovom mišljenju? Nema ko. Začarani krug se zatvorio. Političkom ludilu i rastrojstvu nigdje kraja nema…
Schmidt je javno ponudio da stavi van snage Inzkove izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, uz uslov da Parlamentarna skupština usvoji svoj zakon. Ali tome prijedlogu – ponudi za deblokiranje domaći politički akteri ne pristupaju na racionalan način.
Visoki predstavnik je institucija uspostavljena Dejtonskim sporazumom, međunarodnim ugovorom koji se mora poštivati. Ne može Parlamentarna skupstina BiH derogirati Dejtonski sporazum, a pogotovo to ne može uraditi entitet RS.
Aneksom 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma strane potpisnice su zahtijevale postvljanje visokog predstavnika. Ovim aneksom strane su se obavezale da će u potpunosti sarađivati sa visokim predstavnikom i njegovim uredom. Kako onda Dodikov Bošnjak Denis Šulić, potpredsjednik NSRS, ne dozvoljava osoblju visokog predstavnika da prisustvuje sjednicama Narodne skupštine? Visoki predstavnik ima ovlaštenja za konačno tumačenje Dejtonskog sporazuma o civilnim aspektima.
Postoje mnogi zakoni koje je nametnuo visoki predstavnik i koji su na snazi, a Parlamentarna skupština BiH ih nije do danas usvojila u istom obliku, bez izmjena i dopuna. Takav je npr. Zakon o Vijeću ministara BiH i njegovo autentično tumačenje.
Ako se osporava visoki predstavnik, kao što Dodik i političari iz RS rade, suštinsko pitanje je šta je s pravnim naslijeđem visokog predstavnika? Zakonitim prestankom mandata visokog predstavnika bit će riješeno ovo krucijalno pitanje. Dodikova opcija koju podržava Rusija znači ulazak u sferu političkog i pravnog nasilja i kršenja jednog međunarodnog ugovora.
Prisjetimo se članka I: “Strane će posebice potpuno poštovati međusobnu suverenu jednakost, rješavati sporove mirnim putem, te se suzdržati od svake akcije prijetnjom ili uporabom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države.”
Ovo se odnosi na Srbiju i Hrvatsku kao strane potpisnice Dejtonskog sporazuma. Ovo “na drugi način protiv teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti BiH”, postavlja se kao pitanje šta radi Srbija. Podržava entitet RS u njenim separatističkim aktivnostima.
Dakle, Dodik i Čović koji preduzimaju nelegitimne akcije, lijepe etikete nelegitimnosti Schmidtu i Komšiću. Kršenjem Ustava BiH i međunarodnog Dejtonskog sporazuma, oni krše međunarodno pravo i pravni poredak.
Komšić i Schmidt su izloženi identičnim udarima iz istog brloga, sa istim ciljevima destabilizacije u pokušaju nasilne podjele ove države.
