Sjevernoatlantski obrambeni savez, predvođen Sjedinjenim Američkim Državama, u Ukrajini provodi do sada najobimniju obavještajnu operaciju u povijesti suvremenog ratovanja.
Kao podršku ukrajinskom obrambenom ratu protiv brutalne ruske agresije angažirana su sva raspoloživa tehnička sredstva, koja mogu osigurati točne, pravovremene i upotrebljive obavještajne informacije vojnom vođstvu Ukrajine kako bi donosili kvalitetne odluke. Bez kvalitetnih obavještajnih informacija ukrajinski udari, u dubini ruskog teritorija, ni približno ne bi imali sadašnju razinu učinkovitosti.
Ukrajinci nisu blizu ruskim obavještajcima
Nakon uspostave kontinuirane linije fronta, krajem travnja, ruska vojska organizirala je neprekinutu protuzrakoplovnu obranu na linijama razdvajanja. Masovna upotrebe PZO sustava za borbu na malim, srednjim i velikim visinama drastično je ograničila mogućnost prikupljanja informacija o pokretima neprijatelja, rasporedu snaga i sredstava.
U takvim uvjetima, iza neprijateljskih linija, nije mogao nesmetano djelovati ni proslavljeni turski dron Baryaktar TB 2. Kako su Rusi preuzeli kontrolu nad okupiranim područjima dojave ukrajinskih simpatizera, i onako vrlo često nepouzdane, postojale su sve rjeđe. U odnosu na Ruse, ukrajinske snage imaju vrlo skromne tehničke i tehnološke mogućnosti elektroničkog i radio izviđanja.
U tom pogledu nisu ni blizu sposobnostima i kapacitetu ruskih sigurnosnih i obavještajnih službi. Paralelno s pripremama za dostavu zapadnog sofisticiranog naoružanja i obukom ukrajinskih posada za njihovu upotrebu, građen je obavještajno komunikacijski sustav razmjene informacija između zapadnih saveznika i ukrajinskih partnera.
‘Revolucionarna razmjena informacija’
Sadašnja razinu suradnje je bolja neko što se mogla očekivati. Direktor obrambene obavještajne agencije Sjedinjenih Država, general pukovnik Scott David Berrier, opisao je podjelu informacija i obavještajnih podataka između Sjedinjenih Država i Ukrajine kao “revolucionarnu, u smislu što sve možemo napraviti”.
Američki general, Paul Nakasone, zapovjednik cyber zapovjedništva Sjedinjenih Država i direktor Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), izjavio je da u 35 godina službe još nije vidio točniju, pravovremenu i upotrebljivu raspodjelu informacija.
U zračnom prostoru baltičkih država, Poljske i Rumunjske te iznad Crnog mora neprestano se nalaze avioni i bespilotne letjelice specijalizirane za motrenje situacije na bojištu i prikupljanje svih vrsta obavještajnih podataka. Iz njemačke zrakoplovne baze Geilenkirchen na redovite misije polijeću avioni za rano upozorenje i nadzor zračnog prostora E-3A AWACS. Radarima nadziru zračni prostor u dubini od 500 kilometara.
Angažirana flota izviđačkih zrakoplova
Za nadzor situacije u Ukrajini angažirana je i flota velikih izviđačkih zrakoplova iz obitelji Boeing RC-135. Varijanta RC-135U Combat Sent služi za nadzor i prikupljanje podataka s neprijateljskih radarskih odašiljačkih sustava, njihovoj lokaciji i načinu rada.
Model RC-135W Joint Rivet s ugrađenim senzorskim paketom, omogućuje posadi otkrivanje, identifikaciju i geolociranje signala u cijelom elektromagnetskom spektru. Cjelokupan sustav komunikacija na bojištu, u dubini od preko 420 kilometara, nadzire posada od 20 specijalista za presretanje neprijateljskih veza.
U operacije su uključeni mlazni avioni Beechcraft RC-12 Guardrail. To je platforma za prikupljanje obavještajnih signala u zraku temeljena na Beechcraft King Air avionu. RC-12 prikuplja nisko, srednje i širokopojasne radio signale, identificira ih i klasificira, utvrđuje lokaciju izvora i daje izvješća gotovo u stvarnom vremenu. Mnogo je manji od RC-135 i koristi ga uglavnom kopnena vojska.
Dronovi postali nezamjenjiva platforma
Američka ratna mornarica i britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo naizmjenično nadziru sva događanja u bazenu Crnoga mora s patrolnim izviđačkim zrakoplovima P-8 Poseidon. Zrakoplov je dograđena verzija Boeing 737-800ERX. Naoružan je protupodmorničkim torpedima i protubrodskim raketama.
Međutim, u misijama iznad Crnog mora obavlja isključivo obavještajne, nadzorne i izviđačke zadaće. Posebna P-8 koordinira svoje aktivnosti s bespilotnom letjelicom MQ-4C Triton, mornaričkom verzijom poznatijeg Global Hawk-a. Upravo je bespilotna letjelica RQ-4 Global Hawk postala nezamjenjiva platforma za stalno prikupljanje obavještajnih podataka.
RQ-4 pruža široki pregled i sustavni nadzor pomoću sintetičkog radara visoke rezolucije, elektro-optičkih i infracrvenih senzora. Na visini od 18 kilometara u zraku može ostati preko 34 sata i dnevno pretražiti 100.000 četvornih kilometara terena. Nema zamora posade, a sve informacije momentalno se, preko satelita, prenose na stanicu za vođenje, koja može biti na zemlji ili u zrakoplovu.
Koriste tehnološko čudo staro 60 godina
Normalno, ništa ne može proći bez doajena špijunske avijacije, globalno poznatog U-2 – Dragon Lady. Preko šezdeset godina ovi izuzetni avioni skupljaju obavještajne podatke o Sovjetima, Rusima i njihovim saveznicima. Za potreba nadzora događanja u Ukrajini, svakodnevno polijeću iz baza Fairford u Velikoj Britaniji i Akrotiri na Cipru.
Razni senzori s U-2, koji leti na 21.000 metara, prikupljaju obavještajne podatke do 300 kilometara udaljenosti od rute leta. Doduše, Sovjeti su uspjeli oboriti dva zrakoplova U-2. Prvi U-2 oboren je 1. svibnja 1960. godine na prilazu Sverdlovsku u Sovjetskom Savezu. Drugo obaranje dogodilo se dvije godine kasnije, 27. listopada 1962. tijekom Kubanske raketne krize.
U oba slučaja radilo se o PZO sustavu SA-2 Dvina. Međutim, gubici su zanemarivi u odnosu na doprinos U-2 pobjedi u Hladnom ratu. Tehnološko čudo, koje je izišlo iz tvornice Lockheed, još uvijek leti.
Na raspolaganju državni i komercijalni sateliti
Uz senzore, koji operiraju u zemljinoj atmosferi, zapadni saveznici, a samim time i Ukrajinci, na raspolaganju imaju i svemirsku tehnologiju. Razne američke državne agencije raspolažu s 55 špijunskih satelita opremljenim raznom vrstom senzora. Optički senzori imaju rezoluciju od 15 centimetara dok radarski detektiraju sve objekte veće od jednoga metra, odnosno pola metra pri suženom snopu pretraživanja. Pored državnih, mogu se služiti i s 59 komercijalnih satelita rezolucije 0,5 do 1 metra.
Upotreba različitih vrsta platformi za prikupljanje podataka garantira pokrivanje cijelog obavještajno interesantnog područja. Senzori na zrakoplovima i bespilotnim letjelicama imaju ograničen doseg. Izvrsno je pokrivena zapadna, središnja i južna Ukrajina. Međutim, krajnji istok Ukrajine kao i teritorije Rusije nije moguće prekriti svim senzorima za prikupljanje informacija na avionima. Zbog toga su sateliti nezamjenjiv izvor informacija.
Dotok informacija je stalan zbog raznih senzora
Primjena raznovrsnih senzora osigurava neprekidnost prikupljanja podataka i međusobno kvalitativnu nadopunu te verifikaciju pouzdanosti podataka. Primjena optičkih, optičkoelektronskih, termičkih, infracrvenih, radarskih, aktivnih i pasivnih senzora omogućuje saveznicima stalni dotok podataka, danju i noću, u uvjetima oblačnosti ili maskiranja.
Prosječna pretežna naoblaka u Ukrajini iznosi od 100 do 150 dana na godinu. U takvom uvjetima većina senzora, koji zahtijevaju optičku vidljivost, uglavnom je neupotrebljiva. Međutim, to nije smetnja za sintetičke radare ugrađene na avionima ili satelitima. Jedan od primjera učinkovite upotrebe multisenzorske detekcije jest i napad na ogromno priručno skladište streljiva kod mjesta Timonovo, u Belgorodskoj oblasti, na teritoriju Ruske Federacije.
Iako su najbliži ukrajinski položaji udaljeni gotovo 100 kilometara, Rusi su primijenili opsežne mjere maskiranja. Stotine tona ubojnih sredstava razmjestili su u gustoj šumi, potpuno nevidljivo za klasične optičke senzore. Međutim, ukrajinski obavještajci imali su točnu lokaciju. Jednim pogotkom uništeno je stotine tona streljiva.
Suradnja uključuje i predlaganje ciljeva
Saveznici su pomogli i s lociranjem raketne krstarice Moskva što je za posljedicu imalo potapanje admiralskog broda Crnomorske flote. Obavještajna pomoć zapadnih saveznika bila je prisutna i kod lociranja visokorangiranih ruskih vojnih zapovjednika.
Nakon toga mnogi su likvidirani preciznim dalekometnim hicima. Čak je i načelnik glavnog stožera, general armije Vitalij Petrovič Gerasimov jedva izbjegao smrt u napadu na zapovjedno mjesto kod Izjuma. Pretrpio je samo lakše ranjavanje.
Intenzivna razmjena informacija, u realnom vremenu, između Amerikanaca i zapovjedništva Združenih snaga Ukrajine počela je već u ožujku ove godine. Prvi obavještajni podaci koje su Ukrajinci dobivali bili su o velikim pokretima ruskih trupa. Današnja suradnja ide do razine predlaganja potencijalnih ciljeva za napad.
Ukrajinci donose konačnu odluku o napadu
Milijune pojedinačnih podataka, prikupljenih sa zemlje, iz zraka i iz svemira, potrebno je pretvoriti u korisnu obavještajnu informaciju, a zatim u konkretan prijedlog za djelovanje vojnih zapovjednika. Normalno, u svemu vodeću ulogu imaju Sjedinjene Države i njihovi tehnički kapaciteti koji su bez premca u svijetu. No, ni uloga Sjevernoatlantskog saveza nije zanemariva.
NATO struktura za predlaganje ciljeva definira područje, strukturu, objekt, osobu ili skupinu ljudi protiv kojih mogu upotrijebiti raspoloživo naoružanje za postizanje najboljeg učinka. Proces se odvija u šest koraka, sukladno NATO-ovoj usvojenoj doktrini određivanja ciljeva napada. Konačnu odluku o vatrenom djelovanju donosi ukrajinsko zapovjedništvo.
Ciljevi su logično i uzročno povezani s ciljevima na svim razinama – strateškoj, operativnoj i taktičkoj. Da je tako, vidi se i iz konzistentnosti vatrenog djelovanja ukrajinskih snaga. Sadašnja razina suradnje omogućila je da Ukrajinci dobiju gotovu informaciju 30 do 60 minutna poslije Pentagona.
Rusija inferiornija u obavještajnom osiguranju
Ruska obavještajna mreža mnogo većim dijelom oslanjala se na svoje suradnike unutar ukrajinskih državnih struktura. Međutim, ni tehničke mogućnosti ruske vojske i tajnih službi nisu za podcijeniti. Ipak u ukupnom zbroju nemaju ni približne tehničke kapacitete za prikupljanje i obradu obavještajnih podataka kao zapadni saveznici.
S obzirom na to da ukrajinske tajne službe konstantno razotkrivaju ruske špijune i suradničku mrežu, obavještajni kapaciteti agresora neprestano se smanjuju. Na drugoj, pak, strani, uz pomoć zapadnih saveznika, Ukrajina ima na raspolaganju mnogo više točnih i upotrebljivih obavještajnih informacija u realnom vremenu.
U pogledu obavještajnog osiguranja borbenih djelovanja, ruska strana značajno je inferiornija. Zaostaju po količini, vrsti, kontinuitetu i brzini procesuiranja sigurnosno i obavještajno interesantnih podataka u odnosu na zapadne saveznike, to jest ukrajinske snage kao krajnjeg korisnika. Sofisticirani proces “targetiranja”, u kombinaciji s “pametnim” oružjem osigurava znatno veći učinak vatrenog djelovanja ukrajinske strane.
Ruske protuobavještajne mogućnosti ograničene
Također, potvrdilo se što je Telegram pisao već na početku agresije. Osim pojedinačnih događaja na taktičkoj razini, ruska vojska nije više u stanju ostvariti operativno i strategijsko iznenađenje na frontu. Svi veći pokreti budno se prate. Ruska strana ima ograničene mogućnosti u provođenju protuobavještajne borbe.
Učinak taktičkog i operativnog maskiranja vlastitih snaga ima ograničene domete u uvjetima višeslojne pokrivenosti obavještajno zanimljivog prostora s više različitih senzora. To se dopunjava i višekanalnim izvorima podataka od ukrajinske obavještajne mreže. Sintezom podatka iz više izvora, izrada lažnih zapovjednih mjesta, radarskih i raketnih položaja nema bas previše učinka.
NATO je naučio lekciju iz 1999. godine oko pitanja pozitivne identifikacije pravih ciljeva. Sredstva, uređaji i oprema koja stoje Rusima na raspolaganju daleko je ispod tehnološke razine opreme kojom raspolažu članice Sjevernoatlantskog saveza.
Kad Ukrajinci gađaju, pogađaju ‘usridu’
U tom smislu također nisu moguća veća poboljšanja ruskog obavještajnog osiguranja. Ruski napad na špijunske letjelice koje lete u zračnom prostoru NATO članica ili iznad otvorenog mora, malo je vjerojatan. Napad bi mogao dovesti do aktivacije članka 5. NATO ugovora te potpune blokade ruskih zrakoplova i brodova u međunarodnim vodama zbog krštenja konvencija o pravu mora.
Jedino potencijalno područje gdje bi Rusi mogli realno poboljšati svoj obavještajni rad je pojednostavljenje procedura prijenosa i razmjene podataka unutar birokratiziranog sustava suradnje između različitih agencija i razina zapovijedanja. Ipak, preambiciozno je očekivati da će postojeća vojna i sigurnosna birokracija reformirati samu sebe.
Dakle, s rastom vatrene moći ukrajinskih snaga, kvalitetno obavještajno osiguranje igrat će sve veću ulogu u provođenju oružane borbe. Vrlo jednostavno, dosadašnje iskustvo upotrebe sofisticiranog naoružanja i pravilnog “targetiranja” pokazalo je da Ukrajinci kad gađaju, pogađaju “usridu”.
